Koliko su u BiH diskriminirane žene, a koliko muškarci?

Bosna i Hercegovina je u skladu sa standardima Ujedinjenih naroda, Vijeća Evrope i Evropske unije imala obavezu da uspostavi mehanizme zaštite od svih oblika diskriminacije pa i diskriminacije na osnovu spola.

Riječ je o iznimno čestoj pojavi u BiH, gdje su žene najčešće diskriminirane tako što rade isti posao kao muškarci, a manje su plaćene. S druge strane, muškarci su često diskriminirani u slučajevima zapošljavanja, i tu u slučajevima poslova koji su “rezervisani” za žene.

Kako je u razgovoru za Fokus.ba istakla Branislava Crnčević iz dražvneAgencije za ravnoopravnost spolova, BiH ima zaokružen pravni okvir u ovoj oblasti koji je usklađen sa praksom drugih zemalja EU.

“Sudovi već donose presude u skladu sa ovim zakonima i njihov odgovor postaje sve efikasniji. Neke oblike diskriminacije BIH se opredjelila da goni i krivično kao što je to slučaj sa nasiljem u porodici ili seksualnim uznemiravanjem”, rekla je Crnčević za Fokus.ba.

Ipak, diskriminacija je i dalje prisutna u BiH, i to najčešće kada je riječ o zanimanjima i platama.

“U Bosni i Hercegovini postoje tipično ženska i tipično muška zanimanja i već prema tome je prisutna razlika u visini plata, te su pretežno muška zanimanja najčešće bolje plaćena od ženskih zanimanja, slične kategorije. Istraživanja pokazuju da postoje vidljive rodne razlike u satnici u korist muškaraca, koje su primjetne u svim nivoima obrazovanja, starosnim grupama, zanimanjima i industrijama. Mada po zanimanjima muškarci uvijek zarađuju više po satu nego žene, u pojedinim privrednim granama se javljaju određeni izuzeci, kao što je slučaj sa poljoprivredom i rudarstvom, nekretninama i, u značajnoj mjeri, u administrativnim službama”, navela je Crnčević.

Žene sa završenim fakultetskim obrazovanjem se pomiču ka višim platnim razredima, međutim, muškarci i dalje dominiraju u dva najviša platna razreda. Ovo ukazuje na činjenicu da žene u BiH, kao i u svijetu, imaju manji pristup rukovodnim i drugim visoko plaćenim pozicijama na bh. tržištu radne snage.

No, muškarci u BiH su također diskriminirani, navodi Crnčević te dodaje da se to manifestuje u pojedinim zanimanjima.

“Sigurno da postoji i diskriminacija muškaraca u Bosni i Hercegovini. Naprimjer rad u vrtićima, bez obzira na afinitete nekih muškaraca, kao zanimanje je najčešće rezervisano za žene. Donedavno muškarci nisu mogli uzimati roditeljsko odsustvo i briga o djeci je bila prepuštena majkama. Usvajanjem odredbi koje uređuju radne odnose na svim nivoima organizacije vlasti uvodi se instrument roditeljskog odsustva u bosanskohercegovačko zakonodavstvo. U Bosni i Hercegovini još uvijek postoji brojni primjeri koji ukazuju na postojanje stereotipnog razmišljanja i predrasuda, kako kod muškaraca tako i kod žena. Tako na primjer muškarci manje pažnje posvećuju prevenciji i očuvanju zdravlja, a nakon rastave braka djeca u najvećem broju slučajeva pripadaju majci. “, naglasila je Crnčević.

Upozorila je da je i dalje zabrinjavajuća činjenica da Bosna i Hercegovina ima najmanju stopu žena koje su aktivne na tržištu rada odnosno samo 36,9% žena su zaposlene.

“Istovremeno u strukturi radno sposobne populacije u BIH žene čine 51,8% ukupnog broja radnika na tržištu rada. Bez obzira na sve provedene aktivnosti na unaprijeđenju prava žene još uvijek je tačna konstatacija da ‘lice siromaštva ima lice žene’, odnosno da su žene mnogo više izložene siromaštvu i opasnosti od siromaštva”, zaključila je Crnčević.