Kojović za Fokus: U ime građana odlučuju oni koji ne planiraju živjeti od penzije

Sve najvažnije odluke u ime građana BiH donose ljudi koji ne misle svoju djecu školovati u javnom obrazovnom sistemu, ne misle se liječiti u javnim zdravstvenim ustanovama i ne planiraju živjeti od penzije iz fonda PIO/MIO, izjavio je u intervjuu za Fokus.ba Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke i delegat u Domu naroda FBiH.

Kojović je za naš portal komentarisao rad vladajuće koalicije na svim nivoima vlasti kao i dodjelu zahvalnica osuđenim ratnim zločincima u RS-u, osvrnuo se na izborni rezultat Naše stranke na proteklim lokalnim izborima, a govorio je i o mogućnostima budućeg koaliranja sa strankama ljevice.

Oštro ste osudili nedavnu dodjelu zahvalnica osuđenim ratnim zločincima u RS-u, što je nakon referenduma u ovom entitetu ocijenjeno kao još jedan šamar državi BiH i žrtvama rata. Kako graditi budućnost u BiH ako se na ovaj način oživljavaju duhovi prošlosti i nepoštivanje ustavnog poretka države uopšte ne kažnjava?

Za Našu stranku sudske presude su pravne činjenice i na isti smo način reagovali povodom istih ili sličnih poteza bošnjačkih i hrvatskih nacionalističkih stranaka i dužnosnika. Međutim, ono što je suština problema, po meni, je činjenica koju dokazuje dvadesetogodišnja politička praksa, a glasi: svim nacionalnim strankama odgovara atmosfera u kojoj je duh prošlosti, odnosno, duh devedesetih živ i zdrav. Nacionalne stranke su industrija mržnje a sve ovo što ste naveli u vašem pitanju, i još mnogo toga, je, da tako kažem, sirovina od koje se ta mržnja pravi.

Samo u takvoj, zloćudnoj atmosferi oni mogu politički manipulisati postratnom traumom ljudi i pretvarati to u izborni rezultat koji im garantuje kontrolu nad javnim novcem i štiti ih od zakona. Ja zaista ne vidim zašto bi oni koji su na vlasti od rata do danas mijenjali sistem koji im je i na privatnom i na političkom planu omogućio sve ono što je u jednoj evropskoj, pravnoj, demokratskoj državi ne samo nemoguće, nego se za takve poteze snose sudske sankcije.

“Mi smo svi dobri, a oni su svi loši. To je način razmišljanja u koji nas je dosadašnja politika na neki način zakovala i ako ne pronađemo izlaz iz tog infantilnog začaranog kruga vratićemo se tamo gdje smo bili ‘92.”

Najjednostavniji odgovor na vaše pitanje ću vam dati kroz konkretan primjer. Naša stranka smatra da je negiranje genocida u Srebrenici, negiranje Holokausta i veličanje ratnih zločinaca vrsta ponašanja koju treba sankcionisati kao krivično djelo i zato smo prije skoro godinu dana u Federalnom parlamentu predložili zakon po kojem bi se takvi postupci kažnjavali. Nacionalne stranke, koje se inače po medijima predstavljaju kao navodni zaštitnici svojih etničkih grupa su se najviše protivile tom našem prijedlogu, i on sada, iako je usvojen u formi nacrta u Predstavničkom domu Parlamenta, stoji u nečijoj ladici i čeka bolja vremena.

Zašto? Pa zato što SDA i HDZ neće da ga prihvate jer se taj zakon odnosi i na njih i na njihovo negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca. Dakle, ako vam nešto smeta i mislite da je to društveno neprihvatljivo onda to možete ili zakonski sankcionisati ili možete od toga napraviti svoj politički program koji se može svesti na par riječi: mi smo svi dobri, a oni su svi loši. To je način razmišljanja u koji nas je dosadašnja politika na neki način zakovala i ako ne pronađemo izlaz iz tog infantilnog začaranog kruga vratićemo se tamo gdje smo bili ‘92.

Kako biste ocijenili rad vladajućih koalicija u proteklom periodu na entitetskom i državnom nivou, te stanje ekonomije BiH?

O kakvoj je koaliciji riječ možda se najbolje vidi iz činjenice da su se lideri vladajuće koalicije sastali 17 puta u 11 mjeseci kako bi pokušali prevazići zastoj u radu vlada i parlamenata. Na kraju krajeva, upravo zbog toga što nisu ispunili ono što su obećali u reformskoj agendi i pismu namjere MMF-u nisu ni dobili ugovorenu tranšu i morali su ići u nove emisije kratkoročnih vrijednosnih papira i rebalans budžeta u 12. mjesecu godine.

Ekonomski oporavak EU i zemalja u regionu morao se odraziti kod nas daleko jačim ekonomskim rastom od ovog koji tvrde da imamo sada, a to je negdje oko 3%. Za zemlju u okolnostima u kakvim je naša BiH ekonomski rast ispod 7 ili 8 % je zanemariv. Uz umjereni rast od 2 ili 3%, uz skoro potpuno odsustvo inflacije i nemogućnosti devalviranja valute građani taj rast neće osjetiti. Neophodno je, u skladu sa doktrinom Keynesa, da se država pojavi kao pokretač ekonomskog rasta, kroz velike infrastrukturne projekte, ali vlast za to nema novaca jer su budžete opteretili troškovima preglomazne i preplaćene administracije s jedne, i enormnim i neselektivnim socijalnim davanjima s druge strane.

Skoro 95% federalnog budžeta su zakonske obaveze i Vlada se tu pojavljuje samo kao računovođa koji prikupljeni novac prebacuje na račune onih koji su na njega stekli zakonsko pravo. Znači, 95% federalnog budžeta biste mogli dati nekoj osrednjoj računovodstvenoj firmi da ga izvrši. Mi umjesto te firme imamo Vladu sa 17 ministarstava. Zapravo je potpuno neshvatljivo kako su uspjeli zemlju koja sticajem okolnosti ima veliko bogatstvo u resursima koji su danas najvažniji, kao što je na primjer energija, dovesti u sadašnje stanje masovnog siromaštva. Posebno je nepametno i skoro tragično kada zemlju tzv. srednjeg dohotka u svijetu počnete reklamirati kao zemlju jeftine radne snage. Vi tako ulazite u takmičenje za najnižu nadnicu, odnosno, za najsiromašnije radnike.

Tu odluku, kao i sve druge najvažnije odluke, u ime građana BiH donose ljudi koji ne misle svoju djecu školovati u javnom obrazovnom sistemu, ne misle se liječiti u javnim zdravstvenim ustanovama i ne planiraju živjeti od penzije iz fonda PIO/MIO. To je suštinski problem politike vladajuće koalicije, odnosno, njeni intelektualni i politički limit. I iz drugih njihovih izjava i poteza, kao što je svečano otvaranje trotoara i višestruko otvaranje već svečano otvorenih tunela, vidljivo je da ti ljudi žive u jednom drugom, paralelnom svijetu koji je puno bolji i ljepši od stvarnosti u kojoj živi većina građana BiH.

Koliko je realno da stranke ljevice mogu ponuditi i izabrati svog kandidata za gradonačelnika Sarajeva?

Dan nakon što su rezultati lokalnih izbora u Sarajevu bili poznati to je bila sasvim realna mogućnost. Nažalost, nakon toga je jedan značajan broj izabranih vjećnika DF-a, da tako kažem promijenio politički dres i danas je ta mogućnost nerealna.

“Mi koji volimo ovu zemlju moramo se početi jednako dobro organizovati kao i oni koji je ne vole.”

Meni je, naravno, jasno da vam se uvijek može dogoditi da vas neki član napusti ili pređe u drugu partiju, ali kada se radi o skoro pa masovnom napuštanju i kada vidite sa kakvom lakoćom ti vijećnici mijenjaju dres te tzv. ljevice za dresove nacionalista onda to ukazuje da postoje ozbiljni propusti u ideologiji, organizaciji i radu te stranke.

Naša stranka bilježi veliki porast broja glasača u BiH. Kakvi su planovi stranke za naredni period i vaša očekivanja?

Mi smo dobili 120% više glasova nego na prošlim lokalnim izborima, skoro utrostročili broj vijećnika i osim Sarajeva sada smo prisutni u vijećima 13 opština. To smo postigli sa desetinom novca koji su na raspolaganju za kampanju imale druge stranke, bez ijedne prijave za nelegalno plakatiranje i sa relativno anonimnim kandidatima.

Prezentirali smo u direktnoj komunikaciji sa građanima, na ulici, ono što smo radili u prethodnom mandatu i ponudili vrlo konkretne poteze koje ćemo povući ukoliko nam ukažu povjerenje. Građani su svoje rekli i sada je pred nama, a posebno pred našim izabranim vijećnicima i vijećnicama velika obaveza da rade još više i još bolje, ali i da svojim ponašanjem još više podignu etički standard i principijelnost po kojima je Naša stranka postala prepoznatljiva.

Mi izbore 2018. smatramo referendumom na kojem će se građani izjasniti da li daju mandat nacionalistima da završe projekat koji su započeli 90-tih, a to je podjela Bosne i Hercegovine i stvaranje tri mini etničke države, ili žele da žive u građanskoj, evropskoj BiH u kojoj će biti ravnopravni na svakom pedlju njene teritorije.

Procjena nacionalista je da je većina građana BiH već dovoljno iscrpljena siromaštvom i konstantnom političkom krizom i da su danas spremni pristati i na ono što su oružjem branili ‘92. Mi ne mislimo tako. Vjerujemo da postoji jedna, do sada, tiha većina koja ukoliko odluči da izađe na izbore i glasa, može potpuno promijeniti kurs kojim se krećemo sve ovo vrijeme. Potpuno smo uvjereni ne samo da ova zemlja i mi, njeni građani, zaslužujemo novu šansu, novi početak, nego i da postoji kritična masa ljudi koja ima hrabrosti da kaže: Ovako dalje ne može, ovo je ista priča koju smo slušali od 90-tih i dobro znamo kako ona završava.

Da li je moguć zajednički rad stranaka ljevice u narednom periodu na svim poljima i pod kojim uslovima bi Naša stranka pristala na to? Može li se očekivati velika koalicija pred izbore 2018. godine?

Kada govorimo o ljevici, mi u Našoj stranci onda govorimo o strankama koje su nastale od SDP-a, a kada pričamo o mogućnosti zajedničkog nastupa onda pričamo o antinacionalističkom, odnosno, građanskom bloku. Jasno je da mi kao socijal-liberalna stranka, dakle stranka lijevog centra imamo bitno različit pogled od stranaka ljevice u pogledu mnogih socijalnih, ekonomskih pa i političkih pitanja. Ali moramo i nadam se da hoćemo pronaći snage i mudrosti da postignemo dogovor oko onoga što je po nama najbitnije a to je spriječiti nacionaliste da teritorijalno podijele zemlju po etničkom principu. Mi koji volimo ovu zemlju moramo se početi jednako dobro organizovati kao i oni koji je ne vole.

To između ostalog znači da moramo ponuditi građanima vrlo jasnu i principijelnu viziju BiH, odnosno, budućnost koja će biti prihvatljiva većini svih građana, dakle i onih u RS-u, i onih u Posavini, i u Hercegovini, pa i u Sarajevu. Nemam nimalo sumnje da će izrada takve platforme zahtijevati da svi progutamo po neku gorku pilulu, da napustimo politički i narativni komfor u kojem smo proveli proteklih 20 godina i da se suočimo sa nekim neprijatnim stvarima. Ali samo jedan potpuno otvoren i iskren međusobni razgovor i prepoznavanje i prihvatanje strahova i ambicija svih etničkih grupa i građana BiH može proizvesti katarzu koja nam je uskraćena nakon rata. Dakle, ne samo da moramo pokušati stvoriti jedan novi početak za BiH, jednu bolju, ljepšu bosanskohercegovačku priču nego u nju moramo uključiti nevladin sektor, intelektualce, partije i političare koji su spremni da Bosni i Hercegovini i svima nama koji živimo i radimo ovdje daju novu šansu.

Hoće li Naša stranka imati svog kandidata za Predsjedništvo BiH na narednim Općim izborima i je li rano govoriti o imenima?

Mi smo u prethodna dva izborna ciklusa donijeli odluku da iz protesta zbog neimplementacije presude Sejdić-Finci odbijemo kandidirati ljude za te pozicije. Smatrali smo da ćemo takvom odlukom pojačati pritisak međunarodne zajednice za ukidanje te ustavne diskriminacije. Ali sada je jasno da nacionalisti nikada neće dozvoliti da svi građani BiH budu ravnopravni u ustavnom smislu jer od ove diktature konstitutivnih naroda oni imaju direktnu političku korist, posebno ukoliko se prihvati zahtjev HDZ-a koji bi, de facto, konstitutivnost naroda zamjenio konstitutivnošću partija. Odluku o tome ko će biti naši kandidati za članove Predsjedništva BiH još nismo donijeli, ali već razmišljamo o tome.

Dio ste opozicije i u Skupštini Kantona Sarajevo. Čini se da su ovom kantonu i dalje prisutni brojni problemi sa kojima se građani suočavaju već godinama kao što je nezadovoljavajuća sigurnost, redukcije vode, psi lutalice… Kako biste ocijenili rad Vlade u dosadašnjem periodu kada je riječ o ovim problemima ali i drugim pitanjima u kantonu?

Slučajem Busuladžić vladajuća većina u KS je prešla jedu civilizacijsku liniju, onu koja dijeli fašizam i antifašizam i nakon toga je teško zanemariti to i ocjenjivati da li su i koliko popravili u životu ove lokalne zajednice ono što su njihovi stranački prethodnici svojim odlukama i potezima pokvarili. SDA je u KS na vlasti i u vlasti od ‘91. Novac namijenjen održavanju vodovodne mreže su svo to vrijeme zloupotrebljavali za svoje lične i partijske interese i sad bi smo mi trebali biti oduševljeni što su to prestali raditi. Ako je tačna teza jednog nobelovca da u svakoj kompaniji, bez obzira kako je organizovana, 20% uposlenih obavlja 80% posla, onda mislim da je Vlada KS izuzetak i da tamo 5% obavlja 90% posla. Hoću da kažem da je većina ministara u toj Vladi ili neadekvatna za poziciju koju obavljaju ili su njihove aktivnosti fokusirane na neke druge, a ne javne interese.

Mi smo zaista uvijek bili i bit ćemo konstruktivna opozicija, na kraju krajeva po svim analizama organizacija koje prate rad zakonodavnih tijela ubjedljivo smo najaktivnija stranka kada su u pitanju zakonski prijedlozi. Pa čak i naše kritike poteza vlasti uvijek završavaju pasusom, mi bismo taj problem riješili ovako. Ali Vlada i skupštinska većina su nam odbijanjem zakona o biomedicinskoj oplodnji i zakona o prijavljivanju i kontroli imovine izabranih dužnosnika jasno dali do znanja da ne žele takvu vrstu konstruktivnosti. To je njihovo pravo. Mi, međutim nećemo prestati predlagati i nuditi naša rješenja.

“Slučajem Busuladžić vladajuća većina u KS je prešla jedu civilizacijsku liniju, onu koja dijeli fašizam i antifašizam.”

Ali da se vratim preciznije na vaše pitanje. Na početku mandata premijer Konaković je u svom ekspozeu rekao da je zakonski okvir, dakle zakoni koje je njegova stranka tokom svog vladanja usvojila, predstavljaju prepreku za njegov reformski program. S obzirom da je prošlo već dvije godine i da mi u kantonalnom zakonodavstvu nismo vidjeli značajne zakonske promjene taj izgovor više nije adekvatan.

Takođe, prebacivanje odgovornosti za nemogućnost promjene tog zakonskog okvira na više nivoe vlasti u kojima izvršnu i zakonodavnu vlast takođe čine ljudi iz njegove partije je postalo besmisleno i pomalo degutantno. Meni je potpuno, potpuno nezamisliva situacija u kojoj se premijer KS iz Naše stranke žali na svog stranačkog kolegu koji je federalni premijer ili situacija da Naša stranka na federalnom i kantonalnom nivou predlaže dva potpuno oprečna zakonska rješenja. A upravo to je ono što najčešće slušamo u Skupštini KS. Niti se stranka može osloboditi odgovornosti za rad svojih izabranih dužnosnika niti se vršioci vlasti mogu osloboditi odgovornosti za rad i ponašanje svoje stranke i njenih istaknutih članova.

Sudbina zdravih jabuka u truloj gajbi je predvidljiva.