Ko su desničarske grupe u BiH, kako djeluju i zašto nisu “interesantne” vlastima?

U Bosni i Hercegovini djeluju razne grupe čija se ideologija zasniva na negiranju drugih i drugačijih. Djelovanje takvih desničarskih grupa, po čemu BiH nije izuzeta od ostatka svijeta, često je u funkciji širenja straha među stanovništvom.

Piše: A. DUČIĆ

Ali ono po čemu BiH jeste izuzetak, barem kada govorimo o demokratskim i uređenim zemljama, jeste to što djelovanje ovih grupa bh. vlast nije dovoljno prepoznala kao opasnost.

Fokus.ba u narednim tekstovima posebnu pažnju će posvetiti djelovanju desničarskih grupa putem interneta kao moćne platforme za širenje radikalnih poruka budući da nemaju pristupa tradicionalnim medijima. Naime, u oktobru prošle godine iz kompanije Facebook procurio je spisak “opasnih organizacija i pojedinaca” na oko 100 stranica. Na tom spisku mogu se naći i organizacije i pojedinci iz Bosne i Hercegovine.

Za početak, fokusirat ćemo se, međutim, na njihovo djelovanje u BiH u cjelini, te na okolnosti zbog čega ovaj problem država nije dovoljno uzela u obzir

U objavljenom izvještaju “Stanje mržnje: Krajnje desničarski ekstremizam u Evropi” triju organizacija, “Hope not Hate” iz Velike Britanije, “Expo” iz Švedske i “Amadeu Antonio Foundation” iz Njemačke, koji ukazuje na porast desničarskih grupa u više od 30 zemalja Evrope, obuhvaćeno je i djelovanje desničarskih grupa u BiH.

Tako se, između ostalog, navodi da su u BiH razvijene najmanje tri ekstremne desničarske grupe koje su se proširile u nekoliko gradova, te su kao takve aktivne najmanje 10 godina. Vješto su skrivene od društva, nisu aktivne u tradicionalnoj politici, ali njihov razvoj i rast vidljivi su na društvenim mrežama.

To su desničarske grupe “Krv i čast”, “Borba 18”, “SH-MO” (Skinheads Mostar) i “Bosanski pokret nacionalnog ponosa”.

Ključni narativi na koje se fokusira krajnja desnica su, kako stoji u ovom izvještaju, homofobija, antisemitizam i islamofobija.

Fašistički simboli na Partizanskom groblju u Mostaru (FOTO: FENA)

Tako su članovi desničarskih grupa “Krv i čast” i “Borba 18” viđeni kako drže transparente protiv LGBTI zajednice u Prijedoru, kao i transparente s natpisima “Islam van Evrope”.

Također, pripadnici ovih grupa i fizički su nasrtali na članove nevladinih organizacija koje se bore za prava LGBTI populacije.

U prijedorskom naselju Tukovi, u kojem uglavnom živi povratničko bošnjačko stanovništvo, 13. januara osvanuli su natpisi “Nož, žica…” kojim se veličaju masovna ubistva Bošnjaka i genocid počinjen u julu 1995. – te natpisi i simboli dvije ultradesničarske organizacije, “Krv i čast” i “Borba 18”. Ispisani su na odbrambenom zidu od poplava na lijevoj obali rijeke Sane u ulici Tode Švrakića, dok je nacistička “svastika” nacrtana na devastiranoj bošnjačkoj kući u obližnjoj Titogradskoj ulici.

Grafiti koji promoviraju desničarsku ekstremističku grupu Krv i čast, pored rijeke Sane u Prijedoru (Foto: BIRN)

O svemu je obaviješten tužilac Okružnog javnog tužilaštva Prijedor, koji se izjasnio da u konkretnom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

U razgovoru za Fokus.ba novinarka BIRN-a BiH Nermina Kuloglija, koja godinama prati djelovanje desničarskih grupa, kaže da su, s obzirom na političku situaciju u BiH i regionu, prvenstveno u Srbiji, stvoreni uslovi za djelovanje i razvoj ovakvih grupa.

– Kada govorimo o njihovoj rasprostranjenosti, negdje bih mogla reći da je ovih grupa sigurno više nego što je nama poznato, pogotovo uzimajući u obzir koliko one prenose svoje djelovanje iz jedne u drugu zemlju, odnosno preslikavaju djelovanje, aktivnosti i ikonografiju. Njihovo djelovanje je najčešće sakriveno od javnosti, dogovori se obavljaju putem zatvorenih grupa na novim društvenim mrežama i kanalima za komunikaciju, čiji član postajete tek ukoliko vam neko dâ dopuštenje, zbog čega je teško govoriti o tačnom broju ovih grupa. Najčešće se u javnosti vide konačni ishodi ovih dogovora, kao što su posteri, upadi na različite događaje, protesti protiv različitih događaja, te problemi na koje manjinske zajednice nailaze skoro svakodnevno, bilo da je riječ o prijetnjama ili fizičkom maltretiranju. Također, nešto što je bitno istaknuti je povezanost ovih grupa, kako međusobno tako i s navijačkim skupinama, što im je na određeni način paravan za aktivnosti koje provode – ističe Kuloglija.

Kuloglija: Teško pronaći razliku u retorici ovih grupa i onih koji su trenutno na vlasti (FOTO: BIRN BiH)

Navodi da itekako ima razloga za zabrinutost kada govorimo o djelovanju desničarskih grupa jer njihova ideologija podrazumijeva širenje mržnje prema manjinskim grupama, LGBTI populaciji, te korištenje koncepta nacije kao nacije je centralne karakteristike.

– Ono što je problematično jeste da je vrlo teško pronaći razliku u retorici ovih grupa i onih koji su trenutno na vlasti, što samim tim onemogućava direktno suočavanje i borbu protiv ovakvih grupa. Njihovo postojanje olakšava održavanje trenutnog stanja u društvu. Izvještaji o stanju sigurnosti ukazuju na to kako djelovanje ovih grupa može i(li) jeste problematično i zabrinjavajuće. Međutim, istraživanja na kojima sam ja radila pokazuju kako lokalne vlasti u kojima ove grupe djeluju njih uopće ne prepoznaju niti targetiraju kao one koji šire mržnju, rasnu, vjersku i nacionalnu netrpeljivost. To zapravo znači da osobe koje se susretnu s djelovanjem ovih grupa najčešće ne mogu očekivati adekvatne posljedice za ono što su doživjele, odnosno mogu očekivati da se pripadnici ovih grupa tek prekršajno sankcionišu – navodi Kuloglija.

Tokom rada na istraživanjima desničarskih grupa naša sagovornica izdvaja “Krv i čast” (Blood and Honour) i “Combat 18” (Combat 18), grupe koje su djelovale u Prijedoru. Njihovi pripadnici organizirali su, kaže, događaje u Republici Srpskoj, a ono što im je bitno jeste iscrtavanje grafita u centru Prijedora.

– Kako smo tada saznali, pojedini članovi ovih grupa su ujedno i članovi motokluba MC Srbi koji, osim u Republici Srpskoj, djeluje i u Srbiji. Oni su na svojim prslucima i odjeći imali neonacistička obilježja poput simbola Totenkopf, mrtvačke lobanje iz SS divizije, ili dvoglavog orla koji se koristio u ‘Nedićevoj Srbiji’. Osim njih, otkrili smo grupu Skinheads koja djeluje u Mostaru, a čiji članovi ističu tetovaže “bijelih supremacista” kao što su Crno sunce, keltski križ ili Totenkopf – ističe Kuloglija.

U jednom od incidenata zabilježenih na Partizanskom groblju u Mostaru, navodi Kuloglija, prepoznali su jednog od članova ove grupe – on je stajao pored mladića koji salutira.

Bosanski pokret nacionalnog ponosa, grupa koja je promovirala antisemitizam, homofobiju i rasizam (FOTO: Zurnal.info)

– Simbole poput ovih koje su koristile navedene grupe koristio je i Bosanski pokret nacionalnog ponosa, grupa koja je promovirala antisemitizam, homofobiju i rasizam. Oni su u svom djelovanju pokazivali divljenje Adolfu Hitleru, a djelovali su skriveno lijepeći tek plakate i postere u gradovima u kojima djeluju. Ono što smo mi otkrili je da su njihove ideje bile veće, da su podrazumijevale izrastanje u veću grupu koja bi mogla i politički djelovati, što u tom momentu nije bilo ostvareno, ali želje pojedinih članova za tim su i dalje postojale. Ono što vidimo kao trend danas je porast humanitarnih organizacija koje šire desničarske ideje. To im pomaže da svakodnevno budu u kontaktu s velikim brojem osoba i pridobijaju njihovo povjerenje, a kasnije ih se može iskoristiti za regrutaciju i određene akcije. Trenutna situacija, u kojoj vidimo porast antivakserskog djelovanja, otvorila je ovim grupama dodatne kanale za širenje njihovih ideja, te ih često vidimo i na protestima protiv vakcina, Covid pasoša i sl. Također, neizostavno je navesti da sve ove grupe imaju antimigrantske stavove koji prolaze upravo kroz BiH i region. Oni su često meta napada ovih grupa – kaže Kuloglija.

Kroz istraživanja BIRN-a BiH, kako zaključuje, pokazalo se da policija najčešće ne prepoznaje ovakve grupe, te da njihovi članovi zbog toga nisu često ni krivično procesuirani.

– Susretali smo se sa slučajevima koji su završavali tek na prekršajnim nalozima. Ipak, ono što se može uočiti jeste da pripadnici ovih grupa imaju dosjee za neka druga krivična djela zbog čega su bezbjednosno interesantni – naglašava naša sagovornica.

Veldin Kadić, viši asistent na Fakultetu političkih nauka (Odsjek sigurnosnih i mirovnih studija), kaže za Fokus da je BiH država koju odlikuje mnoštvo faktora koji se moraju uzeti u obzir sa stanovišta proučavanja uloge i djelovanja desničarskih organizacija u njoj.

– Prije svega, riječ je o državi koju odlikuje nedovršen proces demokratske konsolidacije, ozbiljan deficit demokratskih vrijednosti, naslijeđe rata i to ne samo ovog zadnjeg, relativna zatvorenost društva prožeta konzervativizmom i patrijarhalnošću i jačanje autoritarnih tendencija vladanja, posebno u entitetu Republika Srpska. Nažalost, društvo izgrađeno na ovim premisama, a to nesumnjivo jeste postdejtonska BiH (i u dobroj mjeri Srbija ako posmatramo Zapadni Balkan u cjelini), predstavlja plodno tlo za širenje ovih organizacija i ideja koje zastupaju – navodi Kadić.

Kadić: Što je manje demokratije to je manevarski prostor za djelovanje desničarskih organizacija veći (FOTO: BIRN BiH)

Ove organizacije su, nastavlja on, uglavnom naslonjene na tradicionalne principe i nekako su prirodni saveznici društava opterećenih prošlošću, konzervativizmom, patrijarhatom i nedovršenom demokratskom konsolidacijom.

– Možda je previše tendenciozno reći, ali čini se što je manje demokratije i njenih pravih vrijednosti to je manevarski prostor za djelovanje desničarskih organizacija veći koje u tom slučaju postaju prirodni saveznik autoritarnih vođa / vlasti, djelujući vrlo često iz sjene. Također, BiH zbog svog političkog konteksta koji je opterećen ratnim naslijeđem i ratnohuškačkom retorikom ne(svjesno) afirmiše potrebu za ovakvim organizacijama čije vrijednosti i ideologija se odlično uklapaju u svakodnevne etničke narative i potrebu odbrane „svog“ naroda. Djelovanje ovih organizacija vrlo često je povezano s centrima moći van same države i što je država nefunkcionalnija, poroznija i manje otporna na „vanjska“ miješanja to su mogućnosti za razvoj i djelovanje ovih organizacija veći – rekao je Kadić.

No, u kojoj mjeri ih vlast odnosno organi za provođenje zakona i pravosuđe pravilno percipiraju te povlače odgovarajuće poteze upitali smo našeg sagovornika.

– Za sada se ne čini da ih agencije za provođenje zakona u BiH smatraju nekom posebnom prijetnjom ako je bar suditi po dostupnim podacima. S druge strane, i same ove organizacije ne eksponiraju se previše u namjeri da prkose ustavnom i političkom poretku i pretežno su zatvorenog tipa. O njima ili bar nekima od njih se vrlo malo zna. Njihova uloga je daleko šira i veća od onog što proklamuju i stoga nije za očekivanje (iako su njihovi pripadnici nerijetko skloni i nasilju) da ih viđamo u nekom čestom sukobu sa zakonom. Oni su tu za druge ciljeve i bit će tu onoliko koliko ih vlast bude trebala. Stoga je u ovakvoj percepciji i teško procijeniti kolika su oni opasnost za neko društvo ili ustavni i politički poredak jer ponekad zahvaljujući sprezi s vlastima ispoljavaju i priskrbljuju sebi veću važnost nego što to objektivno imaju – zaključuje Kadić.