Ko izaziva novi rat u BiH i kome to odgovara?

Haški tribunal uradio je ono što je morao zbog prava, pravde i budućnosti čovječanstva – proglasio je Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici, brojne ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i osudio ga na 40 godina robije.

Vlasti Republike Srpske preko svog šefa Milorada Dodika proglašavaju tu presudu nepravednom, a vlasti Srbije preko svog šefa Aleksandra Vučića zaprijetile su BiH i saopćile da „neće dozvoliti bilo kakvo ugrožavanje opstanka Republike Srpske“. Uz to je Vučić podvukao da „presude poput one Karadžiću ne dovode do pomirenja“, piše Dnevni list.

U četvrtak će Haški tribunal osuditi i Vojislava Šešelja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u BiH i Hrvatskoj, a najkasnije u novembru iduće godine bit će izrečena i presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Zbog presude Karadžiću, Vučić i Dodik podigli su Srbiju i RS na noge, potpuno radikalizirali situaciju, pogotovo u BiH i ne treba sumnjati da će to nastaviti nakon što u četvrtak Šešelj bude osuđen, a iduće godine i Mladić.

Kada bi se pažljivije sve to analiziralo, lako bi se došlo do nedvojbenog zaključka da iza odbrane ratnog zločinca Karadžića ima svojatanja i nastojanja da se od BiH otme dio njene teritorije, njen entitet Republika Srpska, a sve kombinirano sa ozbiljnim prijetnjama našoj zemlji i zveckanjem oružja vješto koristeći haos koji se događa u Evropi. U biti, tvrdnja da je presuda Karadžiću nepravda i da ta i ostale presude Haškog tribunala ne dovode do pomirenja nije ništa drugo nego obrana politike koja je pokrenuta iz Srbije i koja je dovela do rata u BiH, ohrabrivanje za nove ratne zločine i podrška „starim“ ratnim zločincima.

I prije presude Karadžiću, bilo je jasno da, kakva god bude, neće biti presuda svim Srbima i cijelom srpskom narodu ni Republici Srpskoj niti će značiti ukidanje tog. bh. entiteta. Svejedno, iskorištena je za podizanje nacionalnih tenzija s opasnim i nesagledivim posljedicama i još nije jasno u šta će se namjerno radikaliziranje odnosa izroditi.

Jasno je samo jedno – ko god, makar samo pokušavao, da odbrani Karadžića i ratne zločine koje je počinio nastavlja s etničkim čišćenjem i ispisao je sam sebi u budućnosti presudu.

Ovdje je kompletna politička elita odavno sve podredila politizaciji, dnevnopolitičkim i osobnim interesima – Vučića čekaju 24. aprila izbori u Srbiji, a Dodiku je najvažnije da sačuva ličnu političko-poslovnu poziciju, da na lokalnim izborima u BiH 2. oktobra njegov SNSD pobijedi čime bi sebe zaštitio i da 2018. godine proglasi nezavisnost Republike Srpske.

Zato se Vučić postavlja kao zaštitnik kompletnog srpskog naroda u Srbiji i BiH, a Dodik već odavno provodi Karadžićevu politiku i ponavlja ono što je on davno rekao – BiH ne može opstati kao država i mora se raspasti. Uostalom, da se radi isključivo o njihovim privatnim interesima i namjeri da zadrže vlast po svaku cijenu, ne bi činili zločin prema vlastitom narodu braneći ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje je počinio Karadžić jer time nameću kolektivnu odgovornost svim Srbima.

Kako god, presuda Haškog tribunala Radovanu Karadžiću presuda je u korist države Bosne i Hercegovine. Međutim, veliko je pitanje hoće li, iako bi morala, ojačati našu državu? Razlog: SDA i HDZ ukrali su Federaciju, a SNSD Republiku Srpsku i u svoje vlasništvo upisali te entitete. Baš zbog toga država i njene institucije klecaju i stenju pod teretom interesa tih stranaka.

Međutim, na leđa naše države natovarila se i Srbija, a njen premijer Vučić ponovo je prije dva dana u Leskovcu na predizbornom skupu svoje Srpske napredne stranke, potpuno zaobišao istinu kada je kazao:

– Srbija će braniti interese Republike Srpske jer je garant Daytonskog sporazuma.
U Daytonskom mirovnom sporazuma nigdje ne stoji da je Srbija kao potpisnik, garant bilo kakvog položaja RS i Srba u BiH niti da ima pravo i obavezu da čuva integritet Republike Srpske.

Srbija jeste potpisnik i to samo zbog svoje uloge u BiH od 1992. do 1995. i potpisom se obavezala na prekid svih aktivnosti uperenih protiv BiH bez prava ikakvog miješenja u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. To što Dodik i njegov SNSD hoće da Srbija upravlja sa BiH i RS nije ništa drugo nego razvaljivanje Daytonskog sporazuma u koji se inače zaklinju i podrivanje ustavnog poretka BiH i to je već odavno posao za Tužiteljstvo BiH i Sud BiH bez obzira što Dodik te pravosudne institucije ne priznaje.