Književnica iz Tuzle Fatma Bulić: Voljela bih u biblioteku, ali ne mogu

Fatma Bulić, spisateljica i djevojka iz Tuzle koja govori nekoliko stranih jezika ima jednu želju – normalan pristup institucijama za osobe s invaliditetom. S obzirom da jako voli čitati, u Gradsku biblioteku u Tuzli može doći samo do portira.

“Rampa do biblioteke postoji samo radi forme jer ona nas ne vodi nigdje osim do portira. Što se tiče pristupa knjigama – niti ima rampe niti lifta. Mislim da je to veliki minus, pogotovo u Tuzli“, kaže Bulićeva.

Iako osobe s invaliditetom na ovakve prepreke nailaze već godinama, malo toga se promijenilo, a oni se navikli na svakodnevnu borbu.

“Povrijeđenost nije prošla. Svaki dan gledamo kako ne možemo negdje uči, a uz to još i ljudi nepropisno parkiraju svoja vozila. Svaki dan proradi u nama ljutnja”, kaže nam Fatma.

Osobe s invaliditetom teško mogu do bilo kakvog posla iako su visokoobrazovani. I kada apliciraju na konkurse i ispune sve uslove, poslodavci ih ipak ne prime na radno mjesto nakon što vide njihove fizičke poteškoće. Brojne vlade danas finansiraju zapošljavanje osoba s invaliditetom, ali u praksi odnos prema njima je “neljudski”.

“Znate li vi ikakvu firmu u koju bih ja mogla normalno uči? Većina nas i ne ide na konkurse za javna poduzeća. Konkretno, kada bih ja predala sada svoje dokumente za posao, primjerice na neku televiziju, vjerujem da me ne bi prihvatili jer sam u kolicima. Odnosno svi nas smatraju manje vrijednima. Zapravo, misle su da ja ne mogu raditi kao vi, a to ne mora biti tako.”

Fatma Bulić u proteklih godinu dana obišla je desetak europskih destinacija, piše projekte i već odavno je u europskim krugovima. Uskoro će biti strućnjak i za web dizajn. Bavi se sportom i ne propušta prilike za nova napredovanja. Pitamo je kada odmara. Kaže nam, život je i suviše kratak da bi mu dopustila da prolazi pored nje.

A uz svakodnevne probleme s kojima se susreću, u TK je upravo donesena nova uredba Zavoda zdravstvenog osiguranja prema kojoj će osobe s invaliditetom još teže do svojih prava. Naime, rokovi trajanja ortopedskih pomagala su produžena na 48 mjeseci, a za stare osobe trajno dok je u europskim zemljama trajnost maksimalna na 12 mjeseci. Također, partipcipacija sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja je smanjena za korištenja kolica te za razliku od prethodnih 850 KM sada iznosi 700 KM. Zračni jastuk Zavod s prijašnjih 900 KM sada participira sa samo 300 KM.

Svega nekoliko ljudi koristi bijele štapove jer je njihova nabavka veoma skupa, a procedura nabavke komplicirana zbog čega oni radije odustaju od tog procesa.

Osobe s invaliditetom institucionalno su još u BiH uvijek potpuno nezaštićeni.