Klanjana dženaza za 30 prijedorskih žrtava
Na stadionu OFK Brdo ”Vedro polje” u Hambarinama, nedaleko od Prijedora, nakon komemoracije na kojoj su se obratili predstavnici porodica žrtava te reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u BiH Husein ef. Kavazović klanjana je dženaza-namaz za 30 Prijedorčana ubijenih u julu 1992. godine, javlja Anadolu Agency (AA). Dženazu-namaz je predvodio reisu-l-ulema Kavazović koji je u obraćanju porodicama žrtava kazao da je “juli mjesec naše neizmjerne tuge i neizrecive boli”.
[quote_box_right]Imena ukopanih
Zikret (Zijad) Redžić, Vahid (Ragib) Siječić, Mirzet (Uzeir) Kadirić, Sead (Mehmed) Kadić, Mehmed (Meho) Kadić, Asmir (Dedo) Kekić, Zijad (Mehmed) Fikić, Mehemed (Atif) Hamulić, Ibrahim (Šerif) Begović, Refik (Hasan) Bačić, Nurija (Husein) Crljenković, Ferid (Ibrahim) Kadirić, Said (Hamed) Selimović, Nihad (Husein) Duratović, Asim (Hamdija) Kevac, Idriz (Ago) Brakić, Senad (Husein) Rešić, Ale (Bećo) Mehmedagić, Hasan (Ibrahim) Redžić, Ramiz (Fazlija) Brakić, Samir (Huzeir) Čaušević, Osman (Husein) Filović, Muris (Omer) Mušić, Refik (Idriz) Žerić, Reuf (Ramo) Fikić, Senad (Hilmo) Habibović, Hasib (Hasan) Rekanović, Asim (Muho) Žerić i Adem (Šukrija) Nazifović….Ovo su imena žrtava kojima je danas klanjana dženaza u Prijedoru. [/quote_box_right]
“Prije devet dana smo u Srebrenici obilježili tužnih i dugih 20 godina od genocida u zaštićenoj zoni UN-a. Danas se prisjećamo Tomašice, Trnopolja, Keraterma i brojnih drugih stratišta našeg nedužnog naroda u ovom dijelu naše domovine BiH. Danas, 23 godine poslije, u ove prijedorske šehitluke spuštamo kosti 30 naših najmilijih čije su živote zlotvori kukavički prekinuli u silnom naletu njihovog krvničkog pohoda. Ovdje u Prijedoru 1992. godine, kao i u Srebrenici 1995. pokazani su i lice i naličje istog zla, istog genocidnog plana začetog u dubokom duhovnom bezdanu. To zlo je nametnuto u mračnoj i lažnoj duhovnosti, a njegovih razmjera postaju svjesni i oni u čije ime je počinjeno”, istakao je Kavazović.
Naglasio je da “ga se danas počinju bojati i oni koji su ga podržavali i oni koji ga nisu spriječili”.
“Bio je to zavjet i zakletva mržnje, a ne zavjet Bogu i zakletva ljubavi. Taj zavjet je posijao smrt i raskinuo vezu sa životom. Njegovi zagovarači i izvršioci izdali su Božiju riječ. Ljubav su pretvorili u mržnju. Samo njihovo istinsko kajanje i žaljenje mogu oživjeti nadu u iskupljenje od grijeha i zločina, a nama dati nadu da se takva zla više neće ponoviti. Braćo i sestre, da bi se zlo pobijedilo potrebno ga je spoznati, pokazati njegovo pravo lice i uočiti njegovu razornu moć”, rekao je Kavazović.
Prema njegovim riječima, mržnja i zlo predstavljaju ništavilo koje se ne da premostiti bez Božije pomoći i iskrenog kajanja.
“Ovdje, u Bosanskoj Krajini je počinjeno zlo u vrijeme kada smo naivno vjerovali da je ono u tolikom omjeru i s genocidnom namjerom nemoguće, u taj zločin nismo vjerovali. No, genocid u Prijedoru je prava slika svijeta u kojem živimo. To je svjet bez lažnih maski, bez stida i srama i bez kajanja. Tomašica je danas svjedok tog ružnog lica izdajničkog i kukavičkog duha međunarodnih sudova i Vijeća sigurnosti čiji se akteri boje donijeti jasno i nedvosmislenu presudu za genocid. Danas ćemo na ovom časnom mjestu naše golgote jasno kazati da možda nećemo moći zbog njihovog broja upamtiti lica svih zločinaca koji su počinili genocid nad našim narodom ali ćemo pamtiti lica onih koji ih nisu osudili i koji su svojim nečinjenjem bili njihovi veliki saveznici”, poručio je Kavazović.
Tokom obraćanja je kazao i to da političke, duhovne i intelektualne elite onih u člije ime je počinjen genocid u BiH “i dalje će ga poricati ali ga neće moći zataškati i sakriti.”
“To više nije moguće. Očekujemo da će se oni u čije ime je počinjen genocid distancirati od zločinaca, baš onako kako smo ih i mi odvojili od počinioca genocida. Očekujemo da stanu zajedno sa nama, na našu stranu, na stranu žrtve. Da nam se pridruže ne sa jednom već sa obje ispružene ruke i ne sa uzdignutom već pognutom glavom i spuštena čela. Ono što danas vidimo u njihovim očima je bijes prema žrtvi i njihovim porodicama. Na ovom časnom mjestu danas poručujemo da nećemo prihvatiti laž niti lažno kajanje. Neka ne potcjenjuju našu sposobnost da razlikujemo istinu od laži”, istakao je Kavazović.
Poručio je da niko u svijetu ne misli da ćemo “mi, žrtve strašnog genocida pristati na političko pomirenje. Ono može biti sredstvo i put do istinskog pomirenja ali ne i naš cilj. Nama su potrebni i istinsko kajanje i duhovno izmirenje kao trajne kategorije, a ne kao prolazne političke akrobacije. Ukoliko to ne možemo dobiti onda imamo još jednu potvrdu o svijetu u kome živimo.”
“Teško je pronaći riječi utjehe za bol koja vam je nanesena. Naš narod će uvijek biti uz vas i vaše rane su i rane svih nas. Liječit ćemo ih u tišini i dostojanstveno. Nemojmo dozvoliti da nas naši dušmani pobijede u bolu. Naše najmilije ne možemo povratiti ali možemo dati zavjet pred Bogom da ih nećemo zaboraviti. Dug sjećanja na žrtve Prijedora neka bude naš trajni zavjet”, poručio je Kavazović.
Tužna kolona je u ranim jutarnjim satima krenula od Identifikacionog centra Šejkovača u Sanskom Mostu do stadiona OFK Brdo ”Vedro polje” u Hambarinama.
Tabuti sa posmrtnim ostacima žrtava će biti ukopani na pojedinačnim mezarjima u okolnim prijedorskim selima. Posmrtni ostaci devet žrtava koje će ove godine biti ukopane su pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica. Najmlađa žrtva je Zikret Redžić koji je u trenutku smrti imao 19 godina, a najstarija Hodžić (Ale) Meho koji je u trenutku smrti imao 71 godinu.
Meho je i posljednja žrtva koja je identifikovana samo nekoliko dana prije kolektivne dženaze i sa njim je broj žrtava koje će ove godine biti ukopane sa 29 porastao na 30. Danas će biti ukopani i otac i sin, Mehmed i Sead Kadić, čiji posmrtni ostaci su pronađeni u Tomašici.
Iz masovne grobnice Tomašica do sada su ekshumirani posmrtni ostaci 435 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela.
