Kladionice u BiH uz školska dvorišta: ‘Jedino da izmjestimo škole’

Ukupno 47 koraka dijeli osnovce iz škole “Musa Ćazim Ćatić” u Visokom od sportske kladionice koja je, unatoč zakonima koji to zabranjuju, smještena tik do njihovog školskog dvorišta.

“Toliko koraka su izbrojali naši učenici. Iako oni tamo ne ulaze, ima roditelja koji ih čekaju u kladionici da završe nastavu. Time ih se uči da je to nešto dobro”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Amra Pajt, direktorica ove škole u srednjoj Bosni.

U Bosni i Hercegovini registrirano je više od 30 kladionica sa 2.640 uplatnih mjesta, podaci su iz zvaničnih registara.

U Federaciji BiH, jednom od dva bh. entiteta, 2015. je usvojen novi Zakon o igrama na sreću, kojim je zabranjen njihov rad na udaljenosti manjoj od sto metara od škola i vjerskih objekata.

No, to u praksi do danas nije u potpunosti zaživjelo. Iako nema zvaničnih podataka, inicijativa građana “Tiket na ZIS”, koja zahtjeva izmjene entitetskog Zakona, procjenjuje da je 600 kladionica i dalje smješteno u blizini škola i vjerskih objekata.

Kladionica na 20 metara

Na činjenicu da između učenika visočke škole i kladionice stoji tek gradska cesta, proteklih godina su vlasti upozoravali i građani i uposlenici škole.

Gradsku vlast i institucije na nivou Federacije BiH obavještavali su da je kladionica udaljena “20 metara od školskog dvorišta” te da se Zakon očigledno krši.

No, direktorica škole kaže da je odgovor sa svih nivoa bio da nema ništa sporno, jer je kladionica dobila dozvolu za rad prije Zakona u 2015, u vrijeme kada nije bilo ograničenja od 100 metara udaljenosti.

“Dolazili su nam federalni inspektori i rekli su da ne mogu ništa jer imaju dozvolu za rad prije stupanja na snagu Zakona”, kaže Pejt, koja je i predsjednica Aktiva direktora osnovnih i srednjih škola u Visokom.

Gradonačelnik Visokog Edin Ganić nije odgovarao na pozive RSE za razgovor o školskim lokacijama na kojima se nalaze kladionice.

Odobrenja za rad kladionicama, prema Zakonu o igrama na sreću FBiH, izdaje Ministarstvo financija tog entiteta.

Pri tome, općine i gradovi trebaju im izdati potvrdu o ispunjavanju uvjeta za otvaranje kladionice, među kojima je i onaj o udaljenosti od škola i vjerskih objekata.

Za nadzor nad radom kladionica zadužena je Porezna uprava Federacije BiH, odnosno entitetska i kantonalne inspekcije.

Nijedna od ovih institucija, također, nije odgovorila na upit RSE o primjedbama roditelja i škola zbog neprovođenja Zakona, kao i o tome da li je bilo sankcioniranja odgovornih.

Kako izmjeriti 100 metara?

Škola “Musa Ćazim Ćatić” nije jedina koja se suočava s tim problemom jer sličnih primjera ima u gradovima u cijeloj Federaciji BiH, pokazuje istraživanje Inicijative “Tiket na ZIS”.

U Tuzli, na sjeveroistoku BiH, ima desetak kladionica koje posluju i blizini škola, kaže za RSE Omer Berbić, vijećnik u tom gradu.

Berbić kaže da su sve prijave bile bezuspješne, podsjećajajući na tumačenja institucija vlasti da “kladionice koje su na tom mjestu bile prije Zakona iz 2015. tu mogu i ostati”.

“To je porazno jer će na kraju će ispasti da moramo škole pomaknuti od kladionica, a ne kladionice od škola”, kaže Berbić za RSE.

Inicijativa “Tiket na ZIS” formirana je 2022. godine, a cilj su joj izmjene Zakona o igrama na sreću, kako bi sve kladionice bile udaljene od škola i vjerskih objekata te preciznije propisan način mjerenja i inspekcijski nadzor.

“Zakon ne precizira kako se mjeri tih 100 metara i svaka općina je to različito radila. Neke su mjerili udaljenost od objekta do objekta, neke od dvorišta škole do ulaza u kladionicu, neki zračnu udaljenost, a neki udaljenost kao da se putuje automobilom”, kaže za RSE Adi Zahirović, koordinator Inicijative.

U Inicijativi tvrde da očekuju da će zakonske izmjene, na kojima rade u suradnji sa prosvjetnim djelatnicima i vijećima roditelja, dobiti podršku što većeg broja političkih stranaka kako bi već u septembru bile usvojene u Parlamentu Federacije BiH.

Umjesto užine kladionica?

Kladionica je smještena i u blizini dvorišta Osnovne škole “Mula Mustafa Bašeskija” u Visokom, a još nekoliko njih na nešto većoj udaljenosti od te škole.

Direktorica Efedina Ćehajić kaže da su i roditelji i predstavnici škole odustali od zahtjeva za njenim izmještanjem jer nije bilo rezultata.

“Desi se da učenici prijave jedni druge da su išli i mi reagujemo. No, negativna poruka je da u našoj državi postoje zakoni koji se ne poštuju”, ističe ona.

Amel Alibegović, predsjednik vijeća roditelja u toj školi, ističe da nema roditelja kojem ne smeta pomisao da će njegovo dijete, možda, u kladionici potrošiti novac koje dobije za užinu, iako zakoni formalno zabranjuju klađenje maloljetnicima.

Roditeljima, kako kaže, preostaje da samo vlastitim primjerom i svakodnevnim razgovorima djecu pokušaju odvratiti od tog izazova.

“Kad prolazimo kažem: ‘Sine nema ovdje hajra i nafake. Što dalje odatle’. Ali, teško se boriti sa tim izazovima kad dijete recimo nema neki čas i ode da vidi šta je tu”, kaže on.

Prema podacima Porezne uprave, u Federaciji BiH je u prošloj godini ostvaren promet u oblasti igara na sreću u iznosu od oko 1,7 milijardi maraka (oko 869 miliona eura).

Od toga je u entitetski budžet, kroz poreze, takse i naknade, uplaćeno 47 miliona maraka (oko 24 miliona eura), odnosno 2,74 posto, tvrde u Inicijativi.

“Najjače industrije koje rade s velikom količnom novca, sigurno imaju utemeljenje u vlasti. Nije realno da industrija može da radi šta hoće i da to niko ne kontroliše, ukoliko je neko ne štiti”, smatra Zahirović.
Ukupan prihod od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitak u drugom entitetu, Republici Srpskoj, u prošloj godini iznosio je 124,1 milion maraka (oko 63,5 miliona eura).

Šta kažu u kladionicama?

Većina kladionica koje djeluju na području BiH su u privatnom vlasništvu.

Zahirović ističe da su 2019. godine Federalnoj upravi za inspekcijske poslove 43 lokalne zajednice dostavile podatke, prema kojima je 326 kladionica u blizini škola i vjerskih objekata.

Od toga, njih 20-ak je otvoreno nakon usvajanja Zakona 2015, proizilazi iz tog dokumenta u koji je RSE imao uvid.

“Moraju biti na udaljenosti većoj od 100 metara, ali nisu. I još niko nije postupio da odredi inspekcijski nadzor po tom pitanju”, kazao je.

U Inicijativi tvrde i da su podaci o broju spornih kladionica nepotpuni, pa su angažirali sudskog vještaka, radili digitalno mapiranje, te tako došli do ukupnog broja od oko 600 kladionica u blizini pomenutih objekata.

Iz jedne od najvećih kladionica u BiH za RSE su naveli da ne vide razlog za izmjene Zakona o igrama na sreću FBiH jer je i postojećim propisana zabrana poslovanja u blizini škola i vjerskih objekata.

“Raniji Zakon nije imao odredbu od 100 metara udaljenosti i na uplatna mjesta otvorena po starom zakonu ne mogu se odnositi odredbe novog zakona”, navode iz ove kladionice.

U zakonima o igrama na sreću u Republici Srpskoj (RS) i Brčko distriktu, nema odredbe kojom se zabranjuje rad kladionica u blizini škola i vjerskih objekata.

Udruženje priređivača igara na sreću u RS smatra da se ograničavanjem udaljenosti kladionica od škola ne može suzbiti maloljetničko kockanje.

Podsjećaju da je u nekadašnjem zakonu u tom entitetu postojala odredba o obaveznoj minimalnoj udaljenosti od 300 metara od škole i “takva zabrana nije donijela nikakav rezultat”.

Šta se traži izmjenama?

Neujednačenost u načinima mjerenja udaljenosti samo je jedna od manjkavosti zakona, kaže u Inicijativi, te ističu da će i to biti obuhvaćeno izmjenama Zakona.

“Kad biste sad pozvali neku inspekciju i rekli da sumnjate da je udaljenost između kladionice i škole manja od 100 metara, niko ne bi izašao na teren i izmjerio udaljenost”, ističe on.

Drugi problem vidi u procesu dodjele dozvola za rad kladionicama, kao i u tome što su od obavezne udaljenosti od škola i vjerskih objekata izuzete one koji su otvorene prije Zakona iz 2015.

Inače, kako bi dobile odobrenje za otvaranje, kladionice moraju imati potvrdu Općine koja dokazuje da prostor nije u blizini škola ili vjerskih objekata.

Kladionice odobrenje moraju produžavati nakon dvije godine, ali tada nisu dužni dostavljati općinsku potvrdu o udaljenosti od škola i vjerskih objekata.

“To znači da, recimo, objekti koji su bili otvoreni u blizini škola i vjerskih objekata, prije Zakona iz 2015, kada produžavaju dozvolu ne trebaju dostavljati potvrdu o udaljenosti”, kaže Zahirović.

Tvrdi da Inicijativa “Tiket na ZIS” uspjela dobiti podršku grupu parlamentarca iz nekoliko političkih stranaka u FBiH, koji će uputiti zakonske izmjene u proceduru, ali nije želio otkriti o kojim konkretno zastupnicima se radi.

Među dužnicima

Inače, prema podacima Porezne uprave FBiH, pojedine kladionice u tom entitetu godinama su na listi među najvećim poreznim dužnicima.

Istovremeno, entitetskim zakonom su oslobođeni plaćati poreze na dobitke do 100 maraka (oko 50 eura), a dosadašnje inicijative za uvođenje rigoroznijeg oporezivanja nisu dobile podršku u Parlamentu tog entiteta.