Kako su trojica Sarajlija kupili vrt u kojem je Isus proveo posljednje sate svoga života

Maslinska gora i Getsemani su već u prva dva stoljeća kršćanstva postali, uz ostale lokacije u Jeruzalemu vezane uz Kristov život, obvezno mjesto hodočašća kršćana iz cijelog ondašnjeg svijeta.

Međutim, u javnosti je donedavno bilo malo poznato da su trojica Hrvata iz Sarajeva – Pavao, Antun i Jakov, a riječ je o braći Branković, prije 335 godina otkupili od vlasnika muslimana Getsemanski vrt, mjesto Isusove agonije i smrtnoga znoja te ga darovali franjevcima da budu njegovi čuvari, piše Večernji list BiH. Zbog toga je u čast ovoj trojici Sarajlija 29. marta 2014. u Getsemanskom vrtu postavljena spomen-ploča koju su otkrili vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje o. Pierbattista Pizziballa.

Spomen-ploču izradio je Stjepan Martinac i supružnici Matvej iz Virja, grafičko rješenje Zdravko Tišljar, profesor dizajna iz Zagreba, a brončane odljeve napravio je akademski slikar Marijan Glavnik. Iako nije poznato kada su prvi Hrvati počeli hodočastiti u Svetu zemlju, zna se da je među prvim hodočasnicima bio Nikola Tavelić u XIV stoljeću. Slijedio ga je fra Bonifacije iz Dubrovnika, kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje, koji je sredinom XVI stoljeća dao obnoviti baziliku Isusova groba. Veći broj hodočasnika iz Bosne zamjetan je u XVII stoljeću, a među njima su i braća Branković.

Podsjećajući se na ta vremena, važno je napomenuti neke historijske činjenice. Naime, kad su u devetom stoljeću muslimani ovladali Jeruzalemom, nisu sprečavali hodočasnike obilaziti sveta mjesta, uz plaćanje ulaznice za ulaz u Jeruzalem.

Međutim, dva stoljeća poslije, Sveti grad triju religija osvajaju Turci Seldžuci i put u Svetu zemlju postajao je sve pogibeljniji. Seldžuci ponovno osvajaju Svetu zemlju i, premda nikad nisu zaustavili hodočasnike sa zapada, bivalo ih je sve manje. Ipak, Turci su tolerirali jedan katolički red – malu braću svetoga Franje Asiškoga, moguće i zbog činjenice da nisu imali nikakvu imovinu, a pomagali su svima, bez obzira na vjeru. Sam Franjo prokrčio je put svojoj subraći.

Godine 1219. propovijedao je na Bliskom istoku pred sultanom Melekom el Kamilom kojeg je oduševio. Prvi samostan u Jeruzalemu utemeljuju već 1229. godine, nakon pada Jeruzalema u ruke Saracena 1244. godine ostaju jedini kršćanski redovnici na tom području, a 1309. im egipatski sultan El-Mozaffar dopušta nastaniti se na Sionu, uz Sveti grob i u Betlehemu te istim dokumentom zabranjuje pristup svim ostalim zapadnim redovnicima.

No, malo je poznato da Getsemanski vrt u to vrijeme nije bio u vlasništvu kršćana, a s obzirom na okolnosti pod kojima su trojica braće kupila dio vrta, otkriva koliku su žrtvu podnijela.

Naime, trojica braće su sa svojim sredstvima, prethodno rasprodavši gotovo svu imovinu, kupila komad vrta u kojemu je Isus Krist proveo posljednje sate svoga života. Po svome opunomoćeniku Aliju al-Hazradžiju, braća su Getsmanski vrt otkupila od Salahuddina, sina šeika Ahmada al-Alamija, i cijenjenog šeika Abdurrahmana, sina šeika Ahmada al-Usajlija, i predvodnika odličnika šeika Ahmada al-Šafi‘ija, sina šeika Saliha.

Kupoprodaja je zabilježena u poduljem detaljnom ugovoru i u nazočnosti brojnih svjedoka, pa od proljeća 1681. godine Vrt starih getsemanskih maslina, kako mu je stari naziv, “službeno, legalno i definitivno” pripada Kustodiji Svete zemlje. A kako je došlo do kupoprodaje? Naime, franjevci su desetak godina prije ovog ugovora dogovarali prodaju s dijelom suvlasnika Getsemanija, a još 1661. sklopljen je prvi ugovor, no proglašen je nevažećim s obzirom na to da nisu sudjelovali svi suvlasnici. Na dan 19. marta 1681. u Jeruzalem stižu Pavao i Jakov Branković, “a Bosna Argentina – iz Bosne Srebrene”, kako stoji u registru hodočasnika, katolici imućna i plemićkoga roda. S njima u pratnji bili su Antun Ivanović i Nikola Mileščić, sluge, te fra Marko Bobretić, vikar fojničkog samostana.

Fra Augustin Arce pisao je u prilogu o ovom događaju 1971. godine kako je u ugovoru spomenuta cijena od 90 srebrnih pijastera ili groša, ali je, po svoj prilici, bila puno veća jer je u ono doba bio običaj, slično kao i danas, u službenim dokumentima i fakturama navesti puno nižu cijenu od realne kako bi porez bio manji. I tu su braća iz Bosne Srebrene brzo pronašla zajednički jezik s lokalnim muslimanima.

Također, malo je poznato da su trojica braće bila vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog i, vodeći se svojom plemenitom idejom brige za kršćane koji su živjeli u Svetoj zemlji, od 1681. godine pa sve do danas Getsemanski vrt nalazi se u kršćanskim rukama.