Kako su iz Hotela “Crystal” nestali samo snimci koje je tražila policija

Pred Sudom BiH danas je nastavljeno suđenje u predmetu “Zijad Mutap” i ostali. Riječ je o predmetu u kojem se sudi grupi optuženoj za organizirani kriminal s ciljem prikrivanja dokaza o načinu na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život 8. februara 2016. godine u Velikoj Aleji na Ilidži. Usljed povreda Dženan Memić je preminuo 15. februara 2016. godine.

PIŠE: SEMIRA DEGIRMENDŽIĆ

Pored Zijada Mutapa u ovom predmetu su optuženi Mutapova kćerka Alisa Mutap, udata Ramić, Hasan Dupovac, bivši šef Odsjeka za saobraćajne istrage Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), policajac Josip Barić i radnik Hotela “Crystal” Muamer Ožegović. Oni se terete da su prikrivanjem dokaza i počinitelja, fingiranjem dokaza, prikrivanjem činjenica koje su im poznate, poduzimali radnje s ciljem prikrivanja stvarnog načina na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život usljed kojih je i preminuo.

Pred Sudom BiH u ovom predmetu danas su svjedočili Amar Kadrić, Šejla Brković- Jusufbegović, Amela Ahmić, te Mirhan Bešlija i Emir Mehmedagić.

Njih su direktno ispitivali tužitelji Tužilaštva BiH Ćazim Hasanspahić i Dubravko Čampara, a odgovarali su i na unakrsno ispitivaanja advokata odbrane.

Svjedokinja Amela Ahmić, doktorica specijalistkinja urgentne medicine na KCUS-u potvrdila je danas da je 8. februara 2016. godine radila u smjeni na Klinici urgentne medicine, kada su na tu kliniku dovezeni povrijeđeni Dženan Memića i Alisa Mutap

Na pitanje tužitelja Čampare čega se sjeća iz te noći doktorica Ahmić je kazala da se sjeća da je ekipa Hitne pomoći dovezla na KUM mladića i djevojku u razmaku od nekoliko minuta, ali se nije mogla sjetiti, ko je prvi dovezen. Kazala je da je dobila informaciju da su pacijenti stradali u saobraćajnoj nesreći na Ilidži, da je mladić došao u nesvjesnom stanju, a i da je djevojka imala povredu glave.

Prema svjedočenju doktorice Ahmić ona je tada razgovarala s Alisom Mutap, ali detalja o čemu su pričale se nije mogla sjetiti.

Ahmić je potvrdila da je Mutap bila svjesna i komunikativna, ali na pitanje tužitelja da li je Mutap bila orijentirana, svjedokinja je kazala da “se ne sjeća” i da je to navela u nalazu, čijeg se sadržaja također ne sjeća.

AMNEZIJA I “CAKE” DOKTORA

Predsjednik Sudskog vijeća Branko Perić pitao je Ahmić kako se ponašaju pacijenti s amnezijom, na što je ona odgovorila, da “obično kažu da se ne sjećaju”, a i da ljekari prema navodima doktorice Ahmić “imaju svoje cake” prema kojima “utvrde njima bitna dešavanja”.

Na dodatno pitanje sudije Perića je li u noći 8. februara 2016. godine posumnjala na amneziju kod Alise Mutap, svjedokinja Ahmić je kazala da se ne sjeća.

Nakon što je Dženan Memić pregledan na KUM-u, Ahmić je kazala da je potom pozvan dežurni neurohirurg Alija Čeljo koji je izvršio pregled pacijenta, te je mladić transportovan na intenzivnu njegu Klinike za neurohirurgiju.

Ahmić je potvrdila da je Alisa nakon pregleda u ambulanti puštena kući, jer nije bilo potrebe za hospitalizacijom.

Svjedokinja Ahmić odgovarala je i na pitanja tužioca Ćazima Hasanspahića o načinu izuzimanja odjeće pacijenata.

Pojasnila je da kad je pacijent u besvjesnom stanju skida mu se sva odjeća i uzima sve što imaju kod sebe. To rade tehničari, koji prema propisanom protokolu sve stvari stavljaju u plastične vreće, te se one popišu i tehničari se potpišu na listu.

Kod pacijenata s lakšim povredama ne izuzima se odjeća, a svjedokinja je kazala da ne zna da li to radi policija, te da ona ne zna šta se u konkretnom slučaju dešavalo sa odjećom Alise Mutap i Dženana Memića.

Danas su svjedočili i ljekari Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS, Šejla Brković-Jusufbegović i Amar Kadrić. Oni su 8. februara 2016. godine bili dežurni ljekari u Hitnoj pomoći i dežurali su na različitim lokacijama.

Brković-Jusufbegović danas je kazala da su tu noć po završetku intervencije u naselju Vlakovo ona i kolege oko 22 sata i 44 minute dobili poziv od dispečera koji ih je uputio u Veliku Aleju gdje je pacijentica trebala pomoć.

– Stigli smo u 22 sata i 52 minute i pri dolasku u Veliku Aleju zatekli smo jedan policijski automobil, a na otvorenom gepeku je sjedila ženska osoba koja je bila pri svijesti. Policajac nam je rekao da ima još jedna povrijeđena osoba i mi smo odmah krenuli prema tom mjestu gdje smo zatekli mušku osobu u ležećem položaju, na lijevom boku bez svijesti nakon čega smo pristupili primjeni protokola za trauma pacijente. Javili smo i dispečerskom centru da nam pošalje pomoć. Ubacili smo pacijenta u naš kardiomobil gdje sam ga pregledala. Nije bilo vidljivih lomova, bila mi je upečatljiva povreda na glavi, na lijevoj strani u predjelu sljepoočnice i sjećam se ogrebotine na šaci. Mi smo vidjeli da je pacijent kritičan i nestabilan i čim smo završili zbrinjavanje pošli smo prema KUM-u, a u međuvremenu smo javili dispečeru da jave na KUM da dolazimo s pacijentom. Krenuli smo u 23 sata, a na KUM-u smo bili u 23 sata i 14 minuta – ispričala je svjedokinja Brković-Jusufbegović koja je ustvrdila da je na putu do KUM-u brinula o pacijentu, da su mu bili prohodni disajni putevi i da je tekla infuzija.

Svjedokinja je na pitanje šta se u međuvremenu dešavalo s Alisom Mutap, kazala da ne zna da je ona bila skoncentrisana na stanje Dženana Memića.

ALISA JE BILA SVJESNA I KOMUNIKATIVNA

Svjedok Amar Kadrić, doktor medicine u Hitnoj pomoći, kritične večeri upućen je kao ispomoć u Veliku Aleju iz Doma zdravlja Saraj Polje.

I on je zatekao Alisu Mutap kako sjedi na gepeku policijskog automobile Kazao je da je djevojka imala zamotanu glavu.

Potvrdio je na pitanje tužitelja da je razgovarao s pacijenticom, da je bila svjesna.

– Možda malo zbunjena, isprepadana, ali je bila svjesna – kazao je svjedok Kadrić.

Pojasnio je da je s Alisom Mutap razgovarao i njegov kolega tehničar, te da može potvrditi da je formular, odnosno protokol u koji se unose podaci o pacijentu, a koje daje sam pacijent tu noć popunjen.

Kadrić tvrdi da je on tek kasnije saznao da je bila povrijeđena još jedna osoba i to kada je vidio na KUM-u da na krevetu leži mlađa muška osoba.

Sudeći prema odgovorima koje je davao na pitanja tužitelja i sudija doktoru Kadriću su sjećanja na noć 8. februara gotovo u potpunosti izblijedjela.

Naime, on je rekao da kada su Alisu Mutap vozili prema KUM-u, da je ona u jednom trenutku tražila da zaustave automobil jer ima mučninu. Potvrdio je da su se zaustavili 10-15 sekundi i dali pacijentici posudu za povraćanje. Uprkos tome što je upečatljiva i neuobičajena sama činjenica da pacijent traži zaustavljanje vozila Hitne pomoći koje bi po samoj svojoj namjeni trebalo što hitnije stići na odredište bez zaustavljanja, doktor Kadrić nije se mogao sjetiti da li je Alisa Mutap i povratila.

Ovaj svjedok se nije mogao sjetiti ni da li je i o čemu s Alisom Mutap razgovarao u vozilu Hitne pomoći, niti da li je na njenoj odjeći bilo tragova krvi, a i na pitanje sudije Perića da li mu je Alisa Mutap kazala kako je povrijeđena, doktor Kadrić je kazao: “Ne sjećam se“.

Svjedok Emir Mehmedagić, istražitelj u sektoru Kriminalističke policije MUP-a KS, ispričao je danas da su se on i njegove kolege iz sektora u slučaj istrage o stradanju Dženana Memića uključili desetak dana nakon samog događaja, a da je nakon smrti Memića 15. februara 2016. godine došlo do prekvalifikacije krivičnog djela. Ovaj svjedok je kazao da on ne zna kako je ranije djelo bilo kvalifikovano, ali da Sektor u kojem je on zaposlen radi isključivo na istragama ubistava i teških povreda. Pojasnio je da kada se ovaj sektor uključio u istragu da su poduzimali sve neophodne radnje, uključujući i podatke o video nadzornim sistemima na objektima, koji pokrivaju teren na mjestu stradanja Dženana Memića, odnosno onaj interesantan za istragu.

Tako je ovaj svjedok ustvrdio da su prvo detektovani objekti koji imaju video nadzor, a potom se išlo u procedure izdavanja zahtjeva i traženja naloga za izuzimanje snimaka u onim slučajevima koji bi mogli doprinijeti istrazi. Mehmedagić je potvrdio da je njegov sektor imao saznanja o postojanju video nadzora s Hotela “Crystal”, potom ugostiteljskog objekta “lldžis”, Internacionalnom univerzitetu, zgradi Fizijatrije te na džamiji u Lužanima. Kako je kazao, od Alise su imali informaciju da su kritične večeri ona i Dženan prolazili kroz naselje Lužani.

Pojasnio je da su on i kolega Admir Šalaka našli odgovorno lice u džamiji, provjerili da li videonadzor snima u realnom vremenu i najavili da će sutradan doći odgovorne osobe da izuzme snimak. Ista procedura, kako je naveo, bila je i u Ildžisu, gdje je, kamera bila vrlo lošeg kvaliteta i sumnja da se išta na snimcima moglo vidjeti, te je kazao da misli da je tehničar uspio izvući samo nekoliko fotografija na kojima se vidi jedno vozilo koje je prolazilo u suprotnom pravcu.

U Hotelu “Crystal” Mehmedagić je ispričao da je njega i kolegu Admira Šalaku, dočekao momak čijeg se imena nije mogao sjetiti koji im je pokazao video nadzor i vidjeli su da bi jedna od vanjskih kamera mogla pokrivati mjesto koje bi njima moglo biti interesantno u istrazi dešavanja od 8. februara 2016.godine.

Mehmedagić je pojasnio da uposleniku u Hotelu “Crystal” nisu otkrivali šta ih zanima s video nadzora, nego su tražili prvo da vide snimak od prvog januara te 2016., pa su tražili još nekoliko snimaka po datumima iz januara i februara, a u konačnici su zatražili i da vide snimke od 8. februara 2016. godine.

Ovaj svjedok je pojasnio da su se kolega Šalaka i on uvjerili da postoji snimak u periodu koji je za njih bio interesantan i da su na tom snimku iako je bio lošije kvalitete vidjeli jedno vozilo.

– Rekli smo tom mladiću da će doći kolege da izuzmu taj snimak – kazao je Mehmedagić.

On je rekao i da je upoznat s činjenicom da je nakon dan dva njegov kolega uz asistenciju tehničara otišao da skine snimak i da je nakon što je zadao parametre i počeo da skida snimak nestalo struje.

Svjedok Mehmedagić je ispričao i da je on tužiocu Merisu Ćati 16. ili 17. februara 2016. godine predložio da angažuje vještaka kako bi sastavio komade žmigavca za koje tvrdi da su nađeni na mjestu stradanja Dženana Memića, kako bi mogli utvrditi o čemu se radi.

Rekao je da je vještak kazao da dijelovi žmigavca bili od VW kombija.

Rekao je i da se utvrdili da je sva krv na licu mjesta pripadala Alisi Mutap i Dženanu Memiću, da je najviše bilo Alisine krvi, a da je Dženanova krv nađena samo na mjestu gdje je nađen.

Na pitanje advokata je li ikad pogledao snimak s kuće Šerifa Konjevića rekao je da je vidio fotografiju koja je izvučena sa snimka i na njoj je bio kombi.

Na pitanje da li to znači da je snimak bio pohranjen u MUP-u KS, kazao je: “Pa čim sam ga ja gledao jeste”.

Svjedok je ispričao i da je i da je porodica Memić tražila da im oni ustupe snimak sa Konjevićeve kuće, ali da to tužilac nije dozvolio.

– Malo je falilo da im to damo, hvala Bogu pa nismo – rekao je.

NESTANAK STRUJE U TRENUTKU SKIDANJA SNIMAKA

Na pitanja advokata Muamera Ožegovića Selmana Zijadića, svjedok je kazao da je prilikom dolaska da provjere da li u Hotelu “Crystal” postoji snimak od 8. februara, Ožegović bio sve vrijeme kooperativan i i da im je kazao da sistem zadržava snimke 60 dana.

Tužilac Hasanspahić je pitao da li je svjedok gledao snimak u cijelosti, na što je on kazao da nije, da su utvrdili da postoji i najavili da će doći neko od nadležnih službenika da ga skine i izuzme.

Svjedok Mirhan Bešlija, zaposlen u forenzičkoj laboratoriji MUP-a KS, kako je kazao, bio je angažiran kao tehničko lice da pomogne kolegama da izuzmu snimke videonadzora.

Ispričao je da je s kolegom Elmedinom Konakovićem, bio u Hotelu “Crystal” 19. februara 2016. godine. Rekao je da ih je na recepciji dočekao Muamer Ožegović, koji je bio ljubazan i rekao da zna o čemu se radi jer su njihove kolege i ranije dolazile.

– Nazvao je nekog ko je odgovoran i taj neko mu je odobrio. Tada ja nisam znao o kome se radi, ali znam da kada smo kasnije izuzimali centralnu jedinicu da se kao odgovorna osoba potpisao Muamer Budnjo – rekao je svjedok Bešlija.

Međutim, ovaj svjedok je ispričao da nakon što je ubacio stik i unio parametre za skidanje videonadzora te je počelo skidanje snimka odjednom je nestalo struje, što mu se, kako je istakao nije nikada ranije desilo.

Ožegović je nekog kontaktirao i prenio im informaciju da je tokom izvođenja građevinskih radova u blizini neko presjekao kabl i da je cijelo naselje, pa i taj hotel ostao bez električne energije.

Nakon nekog vremena, kako je kazao, on je s kolegom otišao na doručak, a Ožegovića su zamolili da ih obavijesti kad struja dođe. Kasnije u toku dana su još jednom svratili i struja nije bila došla.

Kazao je da mu se u tom trenutku ništa nije učinilo sumnjivim, jer da jeste oni ne bi napustili lice mjesta.

Bešlija je u ponedjeljak 22. februara došao na posao i ponovo je s kolegom otišao u Hotel “Crystal” da izuzme snimke, jer su u međuvremenu problemi sa strujom riješeni.

Međutim, kada je pokušao unijeti zadate parametre za skidanje snimka vidio je da to nije moguće i da na hard disku fale određeni folderi.

Naime, nestali su snimci od 8. februara, ali ne od čitavog tog dana, nego od dijela interesantnog policiji, pa do polovine 11. februara. Snimci, pojasnio je on nisu bili hronološki prebrisani i taj diskontinuitet mu je bio čudan, zbog čega su tražili naredbu tužioca da izuzmu centralnu jedinicu.

– Bilo mi je jasno da nešto nije u redu i sugerisao sam da se ta centralna jedinica izuzme – kazao je Bešlija.

Nakon što su dobili usmenu naredbu tužioca, izuzeli su centralnu jedinicu.

Svjedok je kazao i da je sa kolegom Mirzom Nikšićem pokušavao da pronikne zbog čega su snimci nestali i da li se to moglo desiti zbog nestanka struje, te da su utvrdili da sve upućuje na neko namjerno brisanje, jer, kako je kazao, nije bilo logike da određeni dio fali, kao da je izvučen iz konteksta.

Na upit sudije Branka Perića ko je to mogao uraditi, svjedok je kazao da je to mogao uraditi bilo ko je imao pristup tom sistemu videonadzora. Rekao je i da nije bio zaštićen nikakvom šifrom za pristup.

Na upit da li je to moglo biti zbog nestanka struje rekao je da on to nije mogao utvrditi jer nije imao dovoljno sofisticiranu opremu da provede tu vrstu eksperimenta.

Sudija je pitao da li je to s nekom boljom opremom moguće, na što je svjedok rekao da bi kvalitetan eksperiment mogao dati odgovor na to pitanje i koliko mu je poznato to je otišlo dalje na vještačenje.

Suđenje će biti nastavljeno 10. februara kada će biti saslušano još pet svjedoka Tužilaštva.

Na kraju ročišta Tužilac Hasanspahić je od Suda tražio da produži mjere zabrane optuženim, na što su advokati Zijada Mutapa i Alise Ramić (Mutap) rekli da nemaju ništa protiv da ostanu na snazi, osim što se, kako su naveli, ne slažu s mjerom zabrane međusobne komunikacije optuženih jer se svake sedmice sreću na sudu.

Advokat Kadrija Kolić je rekao da od Tužilaštva očekuje da na osnovu dosad izvedenih dokaza odustane od optužbe protiv Josipa Barića i tražio ukidanje mjera zabrane.