Kako spriječiti izumiranje Bosne i Hercegovine

Da ljudi masovno bježe s Balkana, tražeći sreću koja je s ovih prostora iščezla prije nekoliko decenija u naletu najgoreg nacionalizma, nije nikakva nova informacija. A nije niti to da se mladi koji su tamo ostali, sve teže odlučuju na djecu.

No, pitanje je koliko se to ozbiljno shvata i koliko osobe na vlasti uopšte interesuje što Bosna i Hercegovina (kao i ostale zemlje naše regije) ostaje dom samo za one koji nemaju tu sreću da pronađu drugi, te za one kojima ovakav sistem pogoduje. Uskoro – kako govore prognoze – dom za starce, piše Aljazeera Balkans.

Stoga, ne trebaju čuditi podaci iz projekcije koju su objavile Ujedinjene nacije.

Prema srednjim procjenama iz demografskih projekcija, Bosna i Hercegovina će do 2050. godine izgubiti 18,2 posto stanovništva u odnosu na 2020. i pasti na nekih 2,7 miliona ljudi. Ovdje se ne radi samo o iseljavanju stanovništva, već i o niskoj stopi nataliteta, koji je na dnu evropskog prosjeka. U BiH, ta brojka iznosi 1,3 djece po ženi, a trendovi pokazuju da se sve manje ljudi odlučuje da imaju veći broj djece, ili djecu uopšte.

Pet ključnih lekcija

Nije nešto bolje niti u ostalim zemljama regije, jer bi prema istom izvoru, recimo, Bugarska mogla izgubiti 22,2, Srbija 18,9, Hrvatska 18, a Albanija 15,8 posto stanovništva.

Kako navodi Alanna Armitage, direktorica Regionalne kancelarije Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija za Istočnu Evropu i Srednju Aziju (UNFPA), niti jedna regija u svijetu nije više pogođena ovakvim promjenama od istočne Evrope. Devet od 10 zemalja u svijetu koje se najbrže smanjuju upravo su u istočnoj Evropi.

Ukoliko se projekcije obistine, doslovno će svaka od zemalja u regionu svjedočiti smanjenju svoje populacije tokom narednih decenija, što će neminovno utjecati na privredu zemalja, budućnost socijalnih sistema i infrastrukture u područjima gdje dolazi do depopulacije, dok postoji i strah od samog opstanka ih zemalja.

“Jasno je da brže demografske promjene u jugoistočnoj Evropi zahtijevaju neodložne odgovore. Ali se moramo i odmaknuti od najcrnjeg scenarija sudnjeg dana i usmjeriti se na pretvaranje krize u prilike. U osnovi, cilj mora biti stvaranje zemalja u kojima ljudi žele živjeti, te uspostavljanje društava koja omogućuju mladima da ostvare svoje snove i grade svoju budućnost“, kaže Armitage.

Populacijski fond UN-a je izdvojio pet ključnih lekcija, a to su povećanje nataliteta, veća jednakost muškaraca i žena, povećanje broja djece, poboljšanje okruženja i izgradnja ljudskog kapitala.

‘Spore i nekoordinirane mjere’

Sve to stoji, no, šta uraditi kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, zemlja pogođena ogromnim brojem problema u kojima se ne isplati niti ostati, niti rađati djecu?

Postavlja se pitanje kako mjere provesti u djelo u zemlji koja se decenijama suočava sa svim mogućim problemima i izazovima, koji zatvaraju, čini se, neprobojan obruč?

Komentirajući crne prognoze UN-a, Amer Osmić, docent na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, tvrdi da je situacija sa dramatičnim padom broja stanovnika u BiH slična kao i u cijeloj regiji, te da je očito da mjere koje se, navodno, preduzimaju da se to promijeni, nisu dobre.

„Mi imamo primjere nekih mjera koje su poduzete u regiji, ali stiče se dojam da to ide sve sporo i nekoordinirano. Najčešće se o tim mjerama opširno i vrlo konstruktivno raspravlja, ali kada bi trebao doći do implementacije, onda se stvari značajno uspore. Da bi stanovništvo neke države počelo rasti neophodno je posložiti mnogo faktora, koji su, kao neka vrsta obrnutog domino efekta koji podrazumijeva da ‘karike’, ili domine, koje su pale, treba ponovno postaviti na svoje mjesto, to prije svega podrazumijeva ekonomsko, političko, obrazovno i zdravstveno stanje određene države“, kaže Osmić.

Izdvajajući ključne stvari za popravak demografske slike BiH, Armitage na prvom mjestu navodi povećanje nataliteta potpomognuto većom jednakosti muškaraca i žena.

Poticaji samo za brže rađanje

„Povećanje nataliteta ne uspijeva bez veće jednakosti muškaraca i žena. U visokorazvijenim zemljama u kojima su žene dobro obrazovane i žele raditi na plaćenim poslovima, svaki pokušaj povećanja fertiliteta vjerovatno neće uspjeti ukoliko muškarci ne podijele teret brige o djeci i domaćinstvu i ukoliko poslodavci nastavljaju diskriminirati žene sa djecom. Podaci pokazuju da su zemlje sa snažnim tradicionalnim rodnim normama, uglavnom u istočnoj i južnoj Evropi, istovremeno i zemlje s najnižim natalitetom“, kaže Armitage.

Ona tvrdi da finansijski poticaji za rađanje djece mogu biti dobar alat, ali samo u sklopu šireg paketa politika.

“Finansijski poticaji se čine jednostavnim rješenjem, ali studije pokazuju da oni dovode jedino do toga da roditelji dobivaju djecu ranije kako bi unovčili poticaj, dok se istovremeno ne povećava broj djece koje žene rađaju tokom života“, dodala je.

Sa svoje strane, Osmić je mišljenja da BiH, kompleksna država sa mnogo problema, mora koordinirati pristup problemu, u cilju stvaranja bosanske nacionalne politike, te preduzeti aktivnosti na državnom nivou.

“Kada je riječ o stanovništvu pogotovo u BiH mislim da je neophodna bosanska nacionalna politika (politika/e koje obuhvataju svo stanovništvo BiH istim mjerama). Kratkoročne i dugoročne strategije koje sadrže jasne mjere motivacije stanovništva za ostankom prije svega u manjim sredinama, primarno ruralnim. Ove politike je moguće uspostaviti i koordinirati jedino uz određeno tijelo na državnom nivou neovisno kako se ono zvalo – ministarstvo za demografski razvoj, ministarstvo porodice ili ministarstvo blagostanja ili napretka…“, kaže on, te dodaje:

Izgradnja ljudskog kapitala

“No, bez sistemskog koordiniranog pristupa svih nivoa vlasti utjelovljenih na jedno mjesto, plašim se da će mjere i strategije izgubiti svoj stvarni efekat jer će biti lokalnog tipa i time dodatno motivirati unutarnje migriranje“.

Za možda i, dugoročno gledajući, najefikasniji lijek za suočavanje sa demografskim promjenama u našoj regiji, pa tako i u BIH, Armitage smatra ulaganje u ljudski kapital, posebno u zdravlje stanovništva, obrazovanje i inovativni potencijal. U tom slučaju, sve ostale mjere dat će bolje rezultate.

“Izgradnja ‘ljudskog kapitala’ pomaže društvima da se pripreme za ono što predstoji. Širom Evrope, stanovništvo živi duže i zdravije. Naučnici se slažu da je starenje stanovništva jedna stvarnost koja neće nestati. Društva se moraju prilagoditi i nema boljeg načina od ulaganja u zdravlje i obrazovanje ljudi, počevši od najranije dobi i dalje kroz cijeli životni put. Izgradnja ljudskog kapitala ima i svoju ekonomsku opravdanost, jer je zdrava i obrazovana radna snaga produktivnija i inovativnija, pored toga što isto tako osigurava da stanovništvo ostane aktivno i dobrog zdravlja u starijoj dobi, kako bi mogli i dalje doprinositi svojim vrijednim vještinama i iskustvima“, dodala je ona.