Kako se komemoracija 2000. godine umjesto u Sarajevu ipak održala u Srebrenici

Dok se približavamo obilježavanju 27. godišnjice genocida u Srebrenici, moje misli su s majkama Srebrenice čiji su muževi i sinovi ubijeni, koje su prisilno raseljene i čiji je cijeli svijet uništen – kazao je na početku razgovora za Fenu profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Univerzitetu Southern Connecticut David Pettigrew.

Dok su čekale da njihovi najmiliji budu locirani, ekshumirani i identificirani, bile su pogođene govorom mržnje, poricanjem genocida i veličanjem ratnih zločinaca, a sada neke od majki napuštaju ovaj svijet ne znajući kada će njihovi muževi ili sinovi ili drugi rođaci biti pronađeni i identificirani.

Iako u takvoj boli i tuzi, majke su dosljedno davale svijetu inspiraciju svojom hrabrošću da se bore za istinu o genocidu, da zagovaraju uspostavu Memorijalnog centra i mezarja Srebrenica, da svjedoče u pravnim postupcima kako bi pomogle da se odgovorni za zločine privedu pravdi, da pokrenu pravni postupak protiv Nizozemske zbog njezine odgovornosti i da rasvijetle tamu svojim stalnim otporom protiv poricanja zločina i veličanja ratnih zločinaca. To su samo neka od njihovih postignuća, kaže ovaj ugledni profesor.

– I dok su nosile toliku bol, majke su toliko učinile za nas i za istinu. Njihovo moralno vodstvo je stvar legende. Majke i drugi preživjeli su 2000. godine znali da žele uspostaviti spomen obilježje i održati godišnju komemoraciju u Potočarima. Bilo je to posljednje mjesto gdje su mnogi vidjeli svoje voljene – kaže.

Podsjetio je Pettigrew na borbu koju su prošle da bi se to ostvarilo još prije 22 godine. Tadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch bio je zabrinut da bi moglo doći do nasilnog incidenta u Srebrenici jer je bilo dokumentiranih prijetnji, kao i stvarnih napada na povratnike te je među međunarodnim dužnosnicima postignut prvobitni dogovor da se komemoracija 2000. godine održi u Sarajevu.

Iako je to bio dogovor, bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Thomas Miller promijenio je mišljenje jer je želio podržati nadu majki i ostalih preživjelih te održati komemoraciju u Potočarima.

Kontaktirao je visokog predstavnika kako bi ga izvijestio da je odlučio otići na komemoraciju u Potočare, te je insistirao da će ići sam ako bude potrebe. Kada je Pettigrew pitao Millera o tome on je kazao “Profesore, ponekad morate učiniti pravu stvar”. Osjećao je da za takvo nešto ima podršku bivše američke državne tajnice Madeline Albright i američkog diplomate koji je bio i glavni medijator za postizanje mirovnog sporazuma u BiH Richarda Holbrookea.

Tako je 2000. godine, uz pomoć moralne savjesti ambasadora Millera, komemoracija održana u Potočarima, uz brojne rizike, ali i uz prisustvo međunarodnih ličnosti i čelnika vlasti, uključujući i prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića.

Profesor Pettigrew podsjeća da je aktivist za ljudska prava Peter Lippman, koji je bio prisutan, javio da je konvoj od oko 50 autobusa s preživjelima bio u pratnji SFOR-a, zajedno s policijom u civilu iz Federacije i automobilom policije Republike Srpske.

Tadašnji reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić, koji je godinama pružao podršku majkama, predvodio je namaz s najvećim dostojanstvom i ozbiljnošću i kazao “Nismo ovdje da sudimo. Nismo ovdje da tražimo osvetu, niti da oprostimo. Ovdje smo da pokažemo da nismo i nećemo odustati od pravde. Molimo se da se tuga pretvori u nadu, da kazna bude pravedna, da majčine suze budu opomena i da se nikada nikome ne ponovi Srebrenica”. Na kraju je zaključio “Odali smo počast. Molim vas, da sada mirno odemo kući”. I okupljeni su počeli odlaziti.

– Nema sumnje da je važna moralna odluka ambasadora Millera da podrži želju majki i drugih preživjelih da se održi komemoracija u Potočarima pomogla da se pruži ključna podrška za uspostavu Memorijalnog centra i mezarja – ističe Pettigrew, a presudnu ulogu, dodaje, u ostvarenju tog cilja imao je i preživjeli Hasan Nuhanović.

U roku od nekoliko mjeseci, visoki predstavnik Petritsch donio je prvu od četiri odluke kojima bi se taj prostor formalno uspostavio kao Memorijalni centar i mezarje Srebrenica. Uzastopne odluke visokih predstavnika Paddyja Ashdowna i Christiana Schwarz-Schillinga dodatno su osigurale mjesto i uspostavile Memorijalni centar kao zakonsku stvar.

Kako je ambasador Miller bio inspiriran moralnom hrabrošću i vodstvom majki Srebrenice, to je bio slučaj i s bivšim visokim predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom koji je nametnuo dopune Krivičnog zakona kojima se zabranjuje negiranje genocida i veličanja ratnih zločinaca 2021. godine.

– Ta odluka bila je u velikoj mjeri motivirana osjećajem moralne obaveze da se zaštite majke i drugi preživjeli od retraumatizirajućih učinaka negiranja genocida. To je također bilo motivirano njegovim jasnim razumijevanjem da je poricanje oblik govora mržnje koji može izazvati ponavljanje zločina. Odluka Inzka bila je historijska jer je ponovno potvrdila primat vladavine prava usprkos raširenoj nekažnjivosti u Republici Srpskoj – kaže Pettigrew.

Sada, kada je na snazi zakon protiv negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, još uvijek je prisutan neuspjeh u procesuiranju govora mržnje i negiranja genocida, kaže Pettigrew.

Stoga naglašava da je na aktuelnom viskom predstavniku Christianu Schmidtu da upotrijebi resurse svog ureda kako bi motivirao nadležna tijela da istraže i procesuiraju pritužbe za govor mržnje i poricanje genocida što je moguće učiniti i imenovanjem tima posebnih međunarodnih tužilaca.

– Schmidt bi mogao osigurati daljnje važno vodstvo ako bi izvršio pritisak na vlasti u Kalinoviku da uklone mural ratnom zločincu Ratku Mladiću koji pozdravlja posjetitelje. Veličanje bilo kojeg osuđenog ratnog zločinca bilo bi neprihvatljivo u bilo kojem gradu civiliziranog svijeta. Mural u Kalinoviku retraumatizira preživjele i mora biti uklonjen – stava je profesor.

Također, ističe da Memorijalni centar Srebrenica, za koji su se zalagale majke i drugi, mora poslužiti kao model visokom predstavniku za uspostavu sličnih memorijalnih mjesta, centara i muzeja u Barutnom magacinu, Keratermu, Koštanoj bolnici, Omarskoj, Trnopolju, Vilina Vlas i drugim mjestima zločina gdje su takvi spomenici zabranjeni.

– Schmidt može početi raditi s udruženjima žrtava, kao što je Istina Kalinovik 92, na uspostavi spomen-obilježja i biti zapamćen kao visoki predstavnik koji je čvrsto uspostavio kulturu obilježavanja sjećanja u BiH koja će obrazovati buduće generacije i spriječiti buduće zločine. Takva bi inicijativa dala nadu za ozdravljenje društva – podvukao je Pettigrew.

Takve inicijative visokog predstavnika, smatra, bile bi primjeren način da se oda počast neumornoj predanosti majki da govore istinu o genocidu budući da je odgovornost svih odati počast njihovoj hrabrosti u odupiranju poricanju genocida, potvrđujući ljudsko pravo na istinu i osiguravajući da žrtve nikada ne budu zaboravljene.

U nekoliko dana jula 1995. godine, u okviru organiziranog i planiranog napada Vojske Republike Srpske, pod vojnom komandom ratnog zločinca Ratka Mladića, političkom direktivom ratnog zločinca Radovana Karadžića enklava Srebrenica pala je u ruke Vojske RS-a.

Oko 15.000 muškaraca Bošnjaka krenulo je tada kroz šume u pokušaju da dođe do slobodne teritorije. Više od dvije trećine muškaraca, koji će postati poznat kao Marš smrti, VRS je na kraju zarobila i ubila.

Za samo sedmicu dana, ubijeno je više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka u Srebrenici i oko nje. Više od 25.000 žena i djece, od kojih su brojni prijavili silovanje i zlostavljanje istovremeno je deportovano.

Službeno presuđeni kao genocid višestrukim presudama međunarodnih sudova, zločini počinjeni u Srebrenici u julu 1995. godine predstavljaju jednu od najmračnijih stranica u ljudskoj historiji.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i sudovi u regionu osudili su više od 50 pojedinaca za individualnu i komandnu odgovornost za planiranje i učešće u genocidu.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, na kolektivnoj dženazi, 11. jula ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci 50 žrtava genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici. Do sada je u Memorijalnom centru ukopana 6.671 žrtva.