Kako se Azra Keljalić suprotstavila nacionalizmu u BiH?

Nakon rata u BiH, u mnogim školama je zaživio koncept pod nazivom “Dvije škole pod istim krovom”. To znači da se u istoj školi obrazuju dvije etničke grupe, fizički odvojene, često i sa posebnim ulazom u školu, i odvojeno prate nastavu po različitim nastavnim planovima. Takvom obliku segregacije i nacionalizma uspješno se suprotstavlja jedna mlada Jajčanka. Berlinski list Tageszeitung donosi članak Krste Lazarevića i Jasmina Brutusa o Azri Keljalić, koja je podigla svoj glas protiv etničke podjele učenika u svojoj školi u Jajcu, piše Deutsche Welle.

„Riječ je o podjeli, koju od završetka rata provode etnonacionalističke partije. Uspjelo im je da po vjerskoj i etničkoj pripadnosti podijele djecu od 1. razreda pa nadalje – na Bošnjake, Srbe i Hrvate. Podjela se obrazlaže argumentom da se djeci predaje na njihovim maternjim jezicima: bosanskom, srpskom i hrvatskom – iako se oni jedva razlikuju”, prenosi TAZ.

Prije tri godine je Azra Keljalić saznala da i u njenoj školi treba doći do takve podjele. „Bili smo šokirani i znali smo da tako nešto ne možemo dozvoliti.” Segregaciju Azra doživljava od osnovne škole, gdje se nastava održavala po bosanskom nastavnom planu, u srednoj školi po hrvatskom, a na fakultetu po srpskom. Pri tom su, po njenom mišljenju, „svi nastavni planovi isti”.

Pa ipak je Srednjobosanski kanton, koji je ostao multietnički, odlučio da u Jajcu otvori školu koja će raditi po bosanskom nastavnom planu. „Jabuke i kruške ne treba miješati. Jabuke idu s jabukama, a kruške s kruškama”, pojasnila je tadašnja ministrica obrazovanja Greta Kuna zašto hrvatska i bošnjačka djeca moraju odvojeno pratiti nastavu. Taj koncept je u BiH dobio eufemistički naziv: Dvije škole pod jednim krovom. Ali učenici Jajca nisu željeli nastavljati rat, koji je završen puno prije njihovog rođenja“.

Mobilizirala “raju” iz drugih škola

Tako je Azra mobilizirala prijatelje iz drugih škola na zajedničke demonstracije. Direktor jedne susjedne škole i član hrvatskog HDZ-a otvoreno je prijetio učenicima da će ih izbaciti iz škole ako se usude priključiti se protestima. Azra kaže, navodi se dalje u članku TAZ-a, da su zbog toga neki učenici maskirani izašli na demonstracije. Protesti su urodili plodom. Do segregacije nakon ljetnjeg raspusta nije došlo ali je novi pokušaj uslijedio ne te, već naredne školske godine. Tada su učenici, kako Azra navodi za TAZ, „bili bolje pripremljeni i mobilizirali su ljude u cijelom kantonu”. Pronašli su i moćne pomagače: Ambasade Njemačke i SAD-a u BiH i Organizaciju za evropsku saradnju i sigurnost (OSCE)

Gradonačelnik Jajca Edin Hozan na početku je podržavao podjelu, a sada kaže: „Djeca nisu podijeljena i na to smo ponosni“. Mada, kako dalje navodi u tekstu koji preosi TAZ, „ima predmeta za koje je bolje da se odvojeno predaju“. Popustio je vjerovatno iz straha da bi on i njegova partija mogli loše proći u gradu.

Nastavnik Tarik Zjajo je od početka bio na strani učenika, uostalom kao i većina drugih kolega. „Osam godina su katolici sjedili sa katolicima, muslimani sa muslimanima. Ali to se za nekoliko sedmica promijenilo. Sada fudbaleri sjede sa fudbalerima, HipHopperi sa HipHopperima”, kaže Zjajo u tekstu koji je objavio TAZ. Ovaj nastavnik njemačkog je kao izbjeglica došao u Weinsberg kod Heilbronna. Nakon rata vratio se u Jajce i ne namjerava da ponovo ide u Njemačku jer , kako kaže, “neko mora ostati i u BiH”. Azra Keljalić potvrđuje da je polovina učenika s kojima je išla u srednju školu sada u Austriji, Njemačkoj ili Švajcarskoj i da uglavnom ne studiraju već rade u gastronomiji, na gradilištu i slično. Ona lično je upisala studij informatike u Banjaluci, gradu u kojem sada dominiraju bosanski Srbi, piše TAZ.

Sudar: Jezik ne bi smio biti razlog da se djeca u školi dijele

U članku TAZ-a se dalje navodi da u BiH još ima multietničkih škola i navodi kao primjer Katolički školski centar Sveti Josip u Sarajevu, kojeg je tokom rata 1994. osnovao pomoćni biskup Pero Sudar u znak protesta protiv udaljavanja ljudi i podjele. „Držali smo nastavu u podrumu. Na stotine granata je svaki dan padalo na grad, a mi smo imali učenike katolike, muslimane, pravoslavce i nekoliko Jevreja.“ U ovoj školi postoji zajednički predmet: istorija religija i etika a učenici, po riječima biskupa Sudara, svoj jezik mogu nazvati kako hoće i tako će biti unesen u školsku diplomu. „Svi se dobro razumijemo i to ne bi trebao biti razlog da se djeca dijele”, citira se u članku Pero Sudar.

Na kraju teksta, autori se vraćajući Azri, koja, kada se iz Banjaluke vrati na raspust u Jajce, mlađim generacijama stalno priča o svojoj borbi protiv nacionalizma i podjele, čiji pozitivan ishod ipak daje nadu. Ona naslućuje da će „kanton ponovo pokušati da podijeli učenike“ ali je sigurna da će, ako se to desi, i “naredna generacija izaći na ulice“, kaže se u tekstu koji prenosi Tageszeitung iz Berlina, a koji je napravljen u okviru međunarodne novinarske mreže n-ost i karitativne organizacije njemačke katoličke crkve Renovabis