Kako je osuđeni direktor Josip Tomić oštetio Naftne terminale za milione dolara

Naftni terminali Ploče pravni nasljednik Energopetrola Ploče od završetka rata do danas bili su u fokusu različitih interesnih grupa kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz Hrvatske sa konačnim ciljem preuzimanja ovog strateškog preduzeća za skladištenje i distribuciju nafte. U toj namjeri najbliže je došao Deltagrip pod indirektnim vodstvom Jasminka Umićevića.

Naftni mešetar i lobista, Umićević, sredinom 2000-tih godina proglašen je za jednog od najutjecajnijih i najmoćnijih Hrvata, a prema pisanju hrvatskih medija okarakterisan je kao osoba „koja utiče na politička i gospodarska zbivanja bez obzira na moć koja proizlazi iz njegovih formalnih ovlasti i funkcija.“

Umićević kao INA-in prijeratni kadar u svojoj karijeri obavljao je niz rukovodećih funkcija u ovoj naftnoj industriji da bi u konačnici napustio INA-u i postao direktor OG Consultinga u Mađarskoj. Nakon 2003. godine postaje direktor londonske kompanije Oil and Gas Consulting International LLP London, piše Tačno.net.

Prema pisanju bh. medija upravo je Umićević bio duboko involviran u aferu kriminalnog stečaja Energopetrola u Zagrebu 2001. godina zajedno sa tadašnjim direktorom Energoinvesta, a kasnije federalnim premijerom Nedžadom Brankovićem. Prema medijskim navodima, Jasminko Umićević je aktivno sudjelovao u dogovorima o statusu imovine Energopetrola Zagreb, kompanije koja je prije nasilnog stečaja po zabilježenim rezultatima bila odmah iza INA-e.

Nedugo nakon propasti Energopetrola Zagreb, Deltagrip, britanska firma u indirektnom vlasništvu Vedrana Peršea i Jasminka Umićevića 2005. godine postiže dogovor sa NTF-om, u tom trenutku Energopetrolom Ploče, o najmu i skladištenju nafte.

Aneksima do stečaja

Drago Burđelez nekadašnji direktor Energopetrola Ploče potpisuje prvi ugovor sa Deltagripom 2005. godine kada u najam daje skladište od 10.000 kubnih metara za ugovornu cijenu od 50.000 USD mjesečno plus 1,5 USD po toni izdate nafte. Sljedeće godine iznajmljena su im još dva neobnovljena skladišta iste zapremine, ovaj put za nižu cijenu od 40.000 USD i 1,7 USD po toni izdate nafte.

Dolaskom Josipa Tomića kao HDZ-ovog kadra ugovor o najmu dva skladišta se aneksira čime se NTF Ploče obavezao da obnovi skladišta u roku od šest mjeseci. U slučaju kašnjenja, NTF bi platio penale. Obzirom da su rokovi probijeni, NTF Deltagripu plaća 175.000 KM. Nedugo nakon toga u oktobru 2006. godine Tomić Deltagripu u najam daje jedno skladište u zamjenu za dva nedovršena, a umjesto fiksne cijene Tomić pristaje na cijenu od 4 USD po toni istočene nafte.

Također, Tomić 2007. godine potpisuje još jedan aneks na ugovor te se obavezuje da NTF besplatno čisti skladišta, prepumpava naftu i obračunava troškove čime Deltagrip stavlja u povlašten položaj u odnosu na druge klijente.

U aprilu iste godine Tomić bez saglasnosti nadzornog odbora od OTP Banke podiže kredit od 4,8 miliona KM a sredstva su trebala biti uložena u završetak obnove skladišta u najmu Deltagripa. Kao osiguranje kredita i pozajmice od Deltagripa Tomić kao hipoteku stavlja 150.000 kvadrata zemljišta NTF-a.

Jasminko Umićević/foto: Večernji.hr

Nakon smjene Josipa Tomića i dolaska Nikole Štule i Ibrahima Bećirbegovića na čelo NTF-a 2009. godine analiziraju se ugovori sa Deltagripom kada je zaključeno da je na osnovi niskih cijena najma i kaznenih penala NTF na ovim ugovorima izgubio preko 3 miliona KM.

Tadašnja uprava prekida ugovore, a Deltagrip podiže tužbu pred Arbitražnim sudom međunarodne trgovinske komore iz Pariza sa odštetnim zahtjevom preko 200 miliona KM.

U ovom sporu NTF Ploče predvođen Ibrahimom Bećirbegovićem i Nikolom Štulom angažuje odvjetnički ured Gordane Grubeše, što je u konačnici rezultiralo da je Deltagrip u ovom predmetu uspio samo 6%. Tako da im je umjesto 200 miliona KM odštetnog zahtjeva dosuđeno cca. 15 miliona KM.

Obzirom da su računi NTF-a bili blokirani, ova presuda je dovela ovu firmu da stečaja. Kako bi se gubitak strateškog preduzeća u vlasništvu FBIH izbjegao tadašnja federalna vlada na čelu sa Nerminom Nikšićem daje suglasnost Terminalima Federacije koji su vlasnik Naftnih terminala Ploče za kreditni angažman kod komercijalnih banaka sa ciljem isplate Deltagripu.

Uloga Josipa Tomića u sklapanju štetnih ugovora sa Deltagripom bila je i predmetom rada Finansijske policije koja je u julu 2008. godine dostavila krivičnu prijavu protiv Tomića, Drage Burđeleza, tadašnjeg premijera

Nedžada Brankovića ministra energije, rudarstva i industrije FBIH Vahida Heće, Stipe Buljana dugogodišnjeg sekretara Federalnog ministarstva energetike i rudarstva kao i drugih. Iako je tadašnja glavna tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo Dalida Burzić najavljivala ekspresno podizanje optužnice, do danas nema informacija u kojoj je fazi ovaj predmet.

Pored istraga u Bosni i Hercegovini protiv Josipa Tomića podnešeno je niz prijava pred nadležnim organima u R. Hrvatskoj pa je tako 2014. godine pred Županijskim sudom u Dubrovniku pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci zbog pronevjere nešto više od 14.000 KM s tim da je sud odredio da kazna neće biti izvršena ukoliko Tomić u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Strateški interes Deltagripa: Tomić na čelu NTF-a

Pravomoćna presuda za pronevjeru kao i niz drugih afera nisu bile prepreka novoj Federalnoj vladi oličenoj u koaliciji SDA-HDZ-SBB da Josipa Tomića 2016. godine vrate na poziciju direktora NTF Ploče.

U periodu zadnjeg mandata Josipa Tomića na čelu NTF-a aktualizirana je tužba Deltagripa za nadoknadu štete po izgubljenoj dobiti u periodu od februara 2007. godine do aprila 2009. godine koja je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu 2021. godine pravosnažno dosuđena u korist Deltagrip u ukupnom iznosu od 4.186.230 USD plus zatezne kamate što prema procjenama u konačnici iznosi oko 10 miliona USD.

Naftni terminali ploče/foto: Energetika-net

Indikativno, NTF Ploče pod vodstvom Josipa Tomića u ovom predmetu otkazuje punomoć odvjetničkom uredu Grubeša&Partneri koji je uspješno zastupao NTF u arbitražnom procesu protiv Deltagripa za nadoknadu štete u vrijednosti preko 200 miliona KM.

Podsjećamo, upravo je Gordana Grubeša bila angažovana od tadašnje uprave pod vodstvom Štule i Bećirbegovića za zastupanje u predmetu arbitraže pred sudom u Parizu u kojem je NTF Ploče uspio u postupku u 94 procenta kako je naznačeno u presudi.

Prema riječima Gordane Grubeše ni danas nije sasvim jasno iz kojeg razloga se uspjeh u arbitražnom sporu sa Deltagripom plasirao kao neuspjeh.

„Presudom arbitražnog suda u Parizu, pokrenutog po prijedlogu Deltagripa, uz predujam troškova i taksi, koji je platio predlagatelj, u iznosu od 600.000 eura, uspjeli smo u postupku i to točno kako je navedeno u presudi od 94 % u korist NTF-a. Dakle, i danas ostaje nepoznanica koji su razlozi i motivi da javnosti bude prezentirano da je NTF izgubio arbitražni postupak ako je istom presudom jasno iskazano da Deltagrip nije uspio u postupku već samo u iznosu 6 %, i to samo stvarnog troška koji je pretrpio nakon raskida Ugovora.“

Grubeša naglašava da se u toku svog zastupanja NTF-a kao i OTF-a na njen odvjetnički ured od strane različitih uprava kao i nadzornih odbora vršeni veliki pritisci i opstrukcije.

„Na nas su vršeni veliki pritisci i opstrukcije, i za vrijeme trajanja postupanja, a koje smo, ne obazirući se na iste, obavljali profesionalno i dobili sve sudske odluke u korist NTF-a i TF-a , te uspjeli spasiti NTF od dva dugotrajna stečajna postupka. Smatram da smo mi bili samo kolateralna žrtva u cijeloj situaciji, u kojoj su se ispreplitali različiti interesi kojima se nikada nisam bavila, i istim se nisam opterećivala, smatrajući kao najvažnijim poduzimati sve radnje u zaštiti interesa NTF-a i TF-a i njihovih predmeta. Što se tiče odnosa gospodina Tomića prema meni i mom odvjetničkom društvu otkaz suradnje nije me iznenadio jer sam bila zastupnik NTF-a u krivičnom postupku koji se vodio upravo protiv gospodina Tomića.“

Nedžad Branković/foto: tntportal

Govoreći o posljednjoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je NTF-u naloženo da isplati 4,1 milion USD plus kamate, Grubeša naglašava da je u ovom predmetu po tužbi Deltagripa prvotuženi bio NTF Ploče a drugotuženi Operator Terminali Federacije s tim da je tužba protiv OTF-a kojeg je nastavila zastupati povučena.

„Sve do otkaza punomoći NTF-a kao prvotuženog, mi smo nastavili zastupati drugotuženog OTF-a, dok je zastupanje prvotuženog uz preuzimanje sve dokumentacije iz našeg ureda preuzeo tada kolega Almir Dervišbegović. Postupak protiv naše stranke završio je u korist OTF-a, i to tako da je nakon nekoliko godina Deltagrip u odnosu na našu stranku OTF, povukao tužbu. Istim se nastavio postupak protiv NTF-a, koji je završio navedenom presudom, koju nisam u mogućnosti komentirati, jer u navedenom predmetu više nisam sudjelovala, iako smatram da su i kolege nakon gospodina Dervišbegovića, nastavile profesionalno obavljati svoj posao, no nažalost postupak je završen uz veliku obvezu NTF-a.“

Međutim, Almiru Dervišbegoviću također je otkazana punomoć u zastupanju po tužbi Deltagripa za nadoknadu štete da bi u konačnici predmet preuzeo zagrebački advokat Marko Krpan koji je u žižu hrvatske javnosti došao kao pravni zastupnik Briana Alfonsa Fuentesa koji se dovodi u vezu sa lihvarskim kreditima kojima su građani R. Hrvatske oštećeni za 91 milion kuna.

Marko Krpan nije mogao govoriti za portal Tačno.net o predmetu obzirom da, kako je naveo, „navedeni podaci su zaštićeni institutom odvjetničke tajne“.

Ugovori na štetu NTF-a

Ibrahim Bećirbegović nekadašnji Predsjednik uprave NTF-a i generalni direktor Terminala Federacije smatra da je Josip Tomić omogućio ovakav sudski epilog kojom je presuđena šteta u iznosu od 4.186.230,47 USD plus zatezne kamate u korist Deltagripa.

Ističe da je presuda za nadoknadu štete nonsens obzirom da je Josip Tomić kao predsjednik uprave i zaštitnik interesa NTF-a morao upoznati pravnog zastupnika o činjenicama koje su utvrđene i presuđene u arbitražnom postupku u kojem je utvrđeno da Deltagrip nikada nije imao od Hrvatske energetske regulatorne agencije dozvolu za trgovinu naftom i naftnim derivatima te samim tim nije mogao imati izgubljenu dobit na teritoriji R. Hrvatske.

Pravosnažna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu

„Takođe na istom arbitražnom sudu je utvrđeno i presuđeno da po hrvatskim pozitivnim propisima-zakonima, obračun izgubljene dobiti se ne može vršiti na osnovu Plana poslovanja jedne ugovorne strane nego se obračun vrši na osnovu “stvarnog realizovanog tijeka stvari”, a u ovom predmetu je obračun izgubljene dobiti vršen uglavnom na osnovu poslovnog plana Deltagripa. Prosto je nevjerovatno da je Josip Tomić bio jedini svjedok koji je na ovom suđenju trebao svjedočiti u korist NTF Ploče. Postavlja se pitanje ko sve stoji iza ovog scenarija da NTF Ploče izgubi sudski spor vrijedan cca 10 miliona USD.“
Bećirbegović ističe da je Josip Tomić upravo aneksima na ugovor rok za završetak rekonstrukcije definisao na 6 mjeseci, što je prema njegovom mišljenju bilo nemoguće uraditi. Upravo je kašnjenje rekonstrukcije spremnika bila i polazna osnova tužbe Deltagripa.

„Temeljnim ugovorom o zajmu 2,2 miliona USD od Deltagripa koji je zaključio prethodni direktor NTF Ploče Drago Burđelez nije bio striktno definisan rok završetka ove investicije, ugovoreno je da završetak bude u “razumnom roku”, niti je bila ugovorena bilo kakva naknada direktne i indirektne štete zbog kašnjenja završetka investicije. Nakon što je Tomić preuzeo funkciju predsjednika uprave NTF Ploče u januaru 2006. godine, tokom te 2006. kao i 2007. godine ugovorio je niz štetnih Dodataka i Sporazuma na temeljni ugovor u kojima je definisao rokove završetka investicije za koje je unaprijed znao da neće moći biti ispoštovani, zatim ugovorio direktne i indirektne štete koje će pretrpiti Deltagrip, većinom bez znanja i saglasnosti Nadzornog odbora NTF Ploče i Skupštine društva Terminala Federacije, s tim da je neke ugovore ovjeravao falsifikovanim pečatom što su utvrdili organi gonjenja u Hrvatskoj.“

Josip Tomić: Štetu će nadoknaditi isključivo NTF Ploče

Govoreći o razlozima iz kojih je aneksirao osnovni ugovor kojim je rok završetka bio definisan 1.2.2007. godine, Tomić naglašava da su svi rokovi ispoštovani osim ugradnje mjerno-regulacijske opreme. Kako navodi razloge treba tražiti u nadređenim kadrovima NTF-a u Sarajevu.

Gordana Grubeša/ foto: Luka Stanzl/PIXSELL

„Nije bilo nikakvih objektivnih niti tehničkih smetnji da se nabavi i ugradi mjerno-regulacijska oprema u zadanim rokovima, jednostavno problem je bio subjektivne naravi nadređenih funkcionera NTF-a u Sarajevu, protiv kojih su i podignute prijave.“

Aneksima je na osnovi ugovor Tomić ugovorio i penale i direktne i indirektne štete koje nisu bile u osnovnom ugovoru. O detaljima ugovora ne može govoriti jer su označeni kao poslovna tajna.

„Svi dodatci ugovora, temeljili su se na osnovni ugovor kao i neophodne dopune kojim smo spriječili da ne dođe do znatno ranijeg raskida ugovora od strane Deltagrip-a nego je raskinut od strane NTF-a a što bi štete mogle biti znatno veće. Ne mogu iznositi detalje iz ugovora i dodataka ugovora jer su ugovori označeni u formi poslovne tajne, a samo mogu navesti da se šteta nije obračunavala po ugovorenim penalima i indirektnim štetama nego samo po direktnim štetama.“

Tomić ističe da nije priznao visinu štete Deltagripu nego je priznao isključivo kašnjenje investicije. Kako tvrdi, štetu Deltagripu će nadoknaditi NTF Ploče. Smatra da je poduzeo sve zakonske radnje na zaštiti interesa vlastitog preduzeća.

„NTF je preko opunomoćenog odvjetnika poduzeo sve zakonske radnje na zaštiti interesa NTF-a. Odvjetnik Marko Krpan je angažiran odlukom Nadzornog odbora NTF-a iz razloga što isti ima odvjetničke reference i što je bio najprihvatljiviji u odnosu na druge odvjetnike koji su bili u opciji. Bitna činjenica je da nikada i nitko nije priznao visinu štete, samo se priznalo kašnjenje okončanja investicije, a što je činjenica od koje se ne može pobjeći jer postoje dokumenti.“

Navodi iz odluke Arbitražnog suda kojom je precizirano da Deltagrip nije imao dozvolu za trgovinu naftom u R. Hrvatskoj

Resorni ministar Nermin Džindić ističe da je Vlada FBIH dala saglasnost OTF-u kao vlasniku NTF-a da digne komercijalni kredit kojim će se otplatiti dogovorenih 5.2 miliona USD nakon nagodbe sa Deltagripom koju su dogovorili predstavnici OTF-a Hermendin Zornić i predstavnici NTF-a Ploče.

„Nagodbom je dogovoreno da se Deltagripu isplati 5,2 miliona USD u roku od šest mjeseci nakon potpisivanja nagodbe. Zahtjev za potpis nagodbe je došao na Vladu krajem maja ove godine. I Vlada FBIH je dala suglasnost obzirom na smanjeni iznos. Model plaćanja je identičan kao i 2011. godine tako da će se Operator Terminali Federacije kreditno zadužiti, a NTF će vraćati ratu kredita. Sve ove odluke su prošle sve organe ovih privrednih društva.“

Federalni ministar Nermin Džidić naglašava da je ovo zadnji sudski spor sa Deltagripom koji je mogao uticati na poslovanje Naftnih terminala Ploče.

Josip Tomić/foto: CIN

Hermendin Zornić iz matičnog preduzeća Operator Terminali Federacije nije odgovarao na naše pozive za razgovor.

Bez krivične odgovornosti

Nepovoljnim ugovorima koje je potpisivao Josip Tomić kao direktor NTF-a Ploče, Deltagripu će biti isplaćeno blizu 25 miliona KM. Međutim, i ovaj milionski iznos je simboličan kada u obzir uzmemo činjenicu da su Naftni terminali strateška kompanija vrijednosti 300 miliona dolara, u dva navrata bili pod prijetnjom stečajem.

Postavlja se pitanje do kada će Josip Tomić upravljati NTF-om i da li će posljedice štetnih ugovora kao i aneksi ugovora sa Deltagripom dobiti sudski epilog u Bosni i Hercegovini?