Kako je bh. agentica branila državu u Strazburu: Nije sazrelo vrijeme za promjene

Detalji presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je uvrđeno kršenje ljudskih prava kada je riječ o tome kako se bira Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH okrivaju i kako se, uvjetno rečeno, država, odnosno aktuelna vlast koja je tužena, branila u ovom procesu.

Kako se navodi u presudi, državu BiH je u ovom predmetu zastupala Harisa Bačvić, v.d. zastupnica Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom odnosno kolokvijalno rečeno bh. agentica.

Historijski faktori

U presudi se potcrtava da se vlast u ovom predmetu, između ostalog, pozivala na presudu Evropskog suda u slučaju “Ždanoka protiv Letonije” u kojoj je potvrđeno da su ugovorne strane uživale značajnu slobodu u uspostavljanju pravila u okviru svog ustavnog poretka, te da se relevantni kriterijumi mogu razlikovati u zavisnosti od historijskih i političkih faktora svojstvenih svakoj državi.

Dalje je, kako piše, u odbrani države, bh. agentica navela da je sadašnja ustavna struktura u Bosni i Hercegovini uspostavljena mirovnim sporazumom nakon jednog od najrazornijih sukoba u novijoj evropskoj historiji, te da osporene ustavne odredbe prema kojima su osobe koje se nisu izjašnjavale o pripadnosti „konstitutivnom narodu“ isključene iz Doma naroda i Predsjedništva, treba ocjenjivati u tom kontekstu.

Kako se dalje navodi, stav države BiH je u ovom predmetu bio “da još nije sazrelo vrijeme za politički sistem koji bi bio jednostavan odraz većinske vladavine, posebno s obzirom na istaknutost monoetničkih političkih stranaka i nastavak međunarodne uprave Bosne i Hercegovine”.

Nadalje, ističe se u presudi, stav je bh. agentice da je podnosilac predstavke (Slaven Kovačević) imao pravo glasa na predsjedničkim i zakonodavnim izborima na državnom nivou u skladu sa domaćim zakonom.

Lažna prijava se kažnjava

-Naime, budući da građani Bosne i Hercegovine uživaju pravo na izbor prebivališta, da je podnosilac prijave želio glasati za srpske kandidate, mogao je zasnovati svoje stalno prebivalište u Republici Srpskoj. Dakle, njegovo pravo glasa nije ograničeno do te mjere da bi narušilo samu njegovu suštinu i lišilo djelotvornosti – ističe se u presudi.

Sud je, kod ovakve argumentacije , pak, ustanovio da ona nije uvjerljiva “jer lažna prijava prebivališta predstavlja prekršaj za koji se izriče novčana kazna do 300 KM. Štaviše, socijalna davanja su striktno vezana za mjesto prebivališta i nisu ista u različitim dijelovima zemlje. Prema tome, zaključio je Sud, prema podnosiocu prijave se postupa drugačije od osoba iz Federacije koje se izjašnjavaju o pripadnosti Bošnjacima i Hrvatima i osoba iz Republike Srpske koje se izjašnjavaju o pripadnosti Srbima.