Kako je akademik Štraus ostao bez dvije trećine penzije zbog Business centra UNITIC

Ivan Štraus, arhitekta, član Akademije nauka Bosne i Hercegovine i Srpske akademije nauka, dobitnik 27-julske nagrade BiH i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, te brojnih cehovskih nagrada, već petu godinu ne dobiva dvije trećine penzije. Odlaze automatski na podmirenje troškova u izgubljenom sudskom procesu što ga je vodio protiv Business centra UNITIC! Znači, za život mu ostaje trećina – 400 KM, piše Oslobođenje.

Čudno i neobično

Arhitekta Hasan Ćemalović je, povodom ove, nimalo prijatne situacije, pokrenuo akciju kojom bi akademik bio oslobođen plaćanja tih troškova, nastalih tako što je Štraus prilikom poratne obnove zgrade UNITIC-a, pozivajući se na autorska prava što njemu i nasljednicima pripadaju po brojnim konvencijama 70 godina, zahtijevao da nova zgrada bude identična staroj, da ima ista stakla. Što se nije desilo. Pravdu je zatražio u sudnici, a Ustavni sud je na kraju višegodišnjeg spora zaključio da nije došlo do povrede njegovih prava.

Ćemalović i još pet arhitekata, s akademikom Zlatkom Ugljenom na čelu (prof. Hamdija Salihović, Halid Muhasinović, Said Jamaković, prof. Rajko Mandić), napisali su pismo NO UNITIC-a i sami svjesni da je to “vjerovatno čudno i neobično”.

“Mi vam se obraćamo s molbom da mu oprostite troškove koje je po presudi dužan plaćati svaki mjesec do izmirenja. Živimo u vremenu i u zemlji gdje su ti troškovi izuzetno veliki za jednog korisnika budžetskih sredstava PIO/MIO, a sam čin plaćanja tih troškova izaziva poseban stres kod ljudi koji imaju visoku profesionalnost u životu, kao što je ima kolega Štraus. Njegova želja za zaštitom autorskih prava proizašla je iz činjenice da je cijeli rat proveo u Sarajevu i gledao kako mu u višednevnoj paljevini nestaje jedan od najznačajnijih arhitektonskih objekata. Arhitekti su vezani za svoje objekte kao za najmilije”, pišu Štrausove kolege.

Akademik je time bio vrlo ganut.

Dušo, izgubili smo

“Ponekad vam se učini kao da ste na pustom ostrvu, iako je meni već i sama priča o ovome teret. Kada je poštar došao na vrata sa sudskom kovertom, moja tada umiruća supruga me je pitala, pokretom lica, o čemu se radi. Rekao sam joj: Dušo, moram ti reći, izgubili smo. Samo se skotrljala suza niz njen obraz”, prisjeća se akademik, za kojeg je presuda bila šamar, poniženje, poraz njegove životne vjere u red, u poštivanje zakona.

“Mogao sam se žaliti u Strasbourg, ali nisam imao snage. Čudio se jedan partner zašto se nisam borio za svoje uvjerenje. Ah, koga interesuje zaljubljenik arhitekture, gotovo njen monah, koji toliko uživa u svome poslu da ponekad, dok radi, pomisli da bi on trebalo da plati zato što radi”, govori akademik, koji nikada ne koristi izraz zgrada.

“Kod mene je uvijek kuća”, kaže Štraus.

Nadzorni odbor UNITIC-a je molbu jednoglasno odbio. Nama, uprkos molbi, nisu objasnili svoj stav.

Inače, slike predratnih Unisovih, Štrausovih nebodera i njegovog muzeja avijacije, uskoro će biti predstavljene na izložbi u New Yorku, kao jedinog autora iz bivše Jugoslavije.