Kad otac baraba i pijanica potroši platu na rakiju i muzikaše…

Završi se još jedan Sarajevo Film Festival. Ode nam Tim Roth, ali obećao je da će se jednom možda i vratiti. Ode i odnese glamour sa sobom. Smotan je ćilim, reflektori ugašeni, ostadoše smeće i mrak…

Nakon sedmodnevnog lumpovanja oglasiše se i prvi mahmurni glasovi, piše Žurnal.info.

Zalažemo se za vladavinu prava, toleranciju i suživot svih različitosti, ali se protivimo organizovanju manifestacija koje neće popraviti, već mogu pogoršati ukupnu sigurnosnu situaciju u Sarajevu i šire. Ne negirajući prava svakog pojedinca na slobodu u svakom smislu, pozivamo organizatore povorke da vode računa o činjenici kako je velika većina građana Sarajeva protiv povorke, jer su u suprotnosti s tradicionalnim vrijednostima i njihovim vjerskim osjećanjima – poručili su iz stranke Narod i pravda.

Nakon njihovog podmlatka, oglasila se i Stranka Demokratke akcije koja je ponosno utvrdila da su oni od samih početaka protiv održavanja Parade i “promocije takvih vrijednosti”.

MOTANJE TEPIHA

Kolega Đorđe Krajišnik je u Oslobođenju predvidio ovakav razvoj događaja:

“Specifično je, znate, kako dok traje najveća festivalska uzbibanost u gradu niko ne kudi nebogobojažljivost s kojom se i staro i mlado pomami po ulicama. Sve tad može, biva i oni koji kroje krojeve morala, i oni što propisuju svjetonazore i uzuse dobrog ponašanja, sve to na jedno oko zažmiri jer ipak protiv festivala se ne može. Jeste to sve možda malo onkraj moralnih normi, ima mlogo golotinje, svaka ruka neki alkoholni derivat pije, ali šta su moralne norme i bogobojažljivost pravovjernih kad para vrti i gdje burgija ne može. Tako, sve se uskladi, jedni zažmire, drugi se raspomame, sve se to poslije isplati, a namoliće se, ako se uvakufi, svi će se nestašluci festivalski zaboraviti.”

I zaista, čim se smotao crveni tepih, dušebrižnici su se ponovo sjetili tradicije i vjere, koje su naglašeno zanemarili u protekloj sedmici. Kao da su svi ti brojni iventi organizirani u najboljoj tradiciji naših mahala, kao da se alkohol lokao i kokain šmrkao isključivo u islamskom duhu, a da se Goran Bregović tokom tih boguugodnih sedam dana pretvorio u branioca Sarajeva u tenama i farmerkama.

Dok su reflektori udarali u oči, niko nije imao kuveta da razmišlja o tradiciji ili vjeri, raspravljalo se o misteriji otkazivanja koncerta Ace Lukasa, o pipavoj temi izvajanog gluteusa, pitalo se zašto su neke dame dekoltirane a neke zakopčane, ko je misteriozna djevojka sa skromnim trakicama preko grudi, pa nagađalo koga stajlingom imitiraju supruge naših džetsetera… Kome će u sveopštoj glamuroznoj histeriji to pasti na pamet, kada smo bili “centar regije”, “kulturno središte Evrope”, “filmsko čudo”, “svjetski festival” – zavisno od inspiracije govornika kojeg kamere uhvate na crvenom ćilimu? Kome je bilo do Naroda i pravde?

Ali, nakon festivala, dosta je bilo zajebancije. Kao što bi naše mudre, tradicionalne nane rekle nakon kakve proslave: “Vidjećete kad odu gosti, platićete za sve nestašluke”. Ali, nije to pošteno, mi se i nismo bahatili.

Jer, uočili ste možda, tokom trajanja festivala na zvaničnoj stranici Vlade Kantona Sarajevo oglašavano je njihovo svakonoćno poziranje po crvenom tepihu, mogli ste kontinuirano pratiti razvoj maštovitih kreacija naših ministara i njihovih dama. Na crvenom ćilimu rame uz rame sa rediteljima, glumcima i glumicama fotografirao se i naš, izvorni domaći džet set – premijeri, ministri, direktori javnih preduzeća, sigurnosnih i obavještajnih organizacija, sudije, tužioci, predsjednici stranaka, nema ko nije… Sve za naše ili pare naših javnih preduzeća.

MAHMURANJE

Nakon svega, nije dovoljno što smo plaćali njihove provode, sad moramo i šutiti dok oni mahmuraju. Nakon silne galame, pompe, podvriskivanja i trubača, odlučili su da se povuku u bogobojažljivu tišinu, da tamo liječe postfestivalsku depresiju i prisjete se tradicije i vjere.

Doduše, tako je u svim konzervativnim porodicama gdje je otac baraba i pijanica. Kad on potroši platu na rakiju i muzikaše, sve marifetluke obavezno plate žene i djeca. U našem slučaju – manjine. Ovaj put LGBT usmjerenja, ali neka se niko ne opušta. Mahmurnim kretenima nije važno na kome iskaljuju bijes – važno im je samo da su slabiji od njih.