Kad muškarci utihnu: Jedini rudnik na Balkanu kojim rukovode žene

Rudarski posao je težački posao, koji im ne ostavlja baš mnogo prostora za osmijeh. Međutim, u rudniku mangana Bužim, jedinom te vrste na Balkanu, rudari imaju dručkiji izraz lica. A kako i ne bi kad ih vode tri energične i perspektivne žene.

Vlasnica rudnika je Ljubica Jovanovska, uspješna biznismenka iz Skoplja koja je odrastala u porodici unutar koje se generacijama bavilo energetikom i rudarstvom, te joj nije bilo teško odlučiti šta će biti njen životni poziv. Neko vrijeme je radila za makedonsku Vladu, zatim dvije godine u Briselu u sektoru Europske unije za rudarstvo i energetiku. Od 2004. odlučuje se na pokretanje vlastitog biznisa i kupuje rudnike diljem Balkana, od kojih i ovaj jedan u Bosni i Hercegovini, njoj najdraži.

„Na međunarodnom tenderu vidjela sam rudnik mangana u Bužimu i odlučila da ga kupim. Pored ovog imam još četiri rudnika u Albaniji i jedan u Makedoniji. Rudnik nije radio 20. godina, oprema je zastarjela, tako da je tu bilo mnogo posla. Kada sam kupila rudnik, ušla sam s jednim biznis planom na osnovu onoga što sam dobila od države u tenderu. A onda 2012. godine kada smo radili istraživanja rezerve i kvalitete mangana, pokazalo se da to nije to. Morali smo izmjeniti biznis plan, urađene su dodatne investicije koje nisu bile planirane nikako i mi ustvari završavamo sa investicijama ove godine tek sa kupovinom nove i savremene opreme koju smo nedavno instalirali“, počinje Ljubica razgovor za Al Jazeeru.

Prije su imali 50 rudara, a onda im je država rekla da taj broj mora biti manji. Danas u rudniku radi 12 rudara. Sve su to vrijedni ljudi, gazde u svojom kućama. Ali ovdje su morali potpisati kapitulaciju pred trima ženama.

Kod trake za izvlačenje zatekli smo nekoliko rudara.

“Hoće li?”, upitali smo, onako krajiški. “Hoće, hoće!”, odgovoriše uglas rudari Idriz Bajrektarević i Sejad Dizdarević.

Pitamo iz za uslove rada. Odgovoaraju: “Sve pet.” Jedino što ih muči je, kažu, hladnoća, a ona u Krajini zna biti žestoka.

Muški posao za žene

Na pitanje: „Otkud žena u rudarstvu?“, Jovanovska odgovora: „Glumim muškarca“.

Uprkos svim obavezama koje ima kao majka, Jovanovska je uspjela da uskladi sve porodične obaveze i da uspješno vodi posao u rudniku. Ako je upitate kako je to uspjela, samouvjereno će odgovoriti: „Sve se može postići, ako se dobro izorganizirate.“

Rudnik mangana u Bužimu, privatizovan je 2006. godine, a većinski vlasnika je upravo Ljubica Jovanovska, koja je privatizacijom naslijedila devastiran i zapušten rudnik ali je to nije obeshrabrilo u namjeri da od njega napravi jedno ozbiljno preduzeće. Zavrnula je rukave i prionula na posao, tako da sada nakon 10 godina mukotrpnog rada i odricanja, može s pravom da se pohvali kako je od rudnika mangana u Bužimu napravila rudnik europskog nivoa.

Preduzeće djeluje impozantno i sređeno, mada, tu i tamo, još ima nezavršenih radova na kompletiranju infrastrukture rudnika. Jovanovska kaže da je potrebno još malo ulaganja i napora kako bi bili u stanju proizvoditi manganovu rudu punim kapacitetom.
Ova uspješna i krhka žena u šali voli kazati da je zbog ovog rudnika puno izgubila na težini – a zatekla je gotovo uništen rudnik kojeg je poslje toga dovela u puni kapacitet rada. Godišnje proizvedu 40.000 tona mangana, nije to mala stvar. Treba to prodati, ali gospođa Jovanovska za sve ima rješenje.

“Rudnik je bio u velikoj mjeri devastiran zubom vremena, a najviše od posljedica rata i bio je gotovo bez opreme za rad i proizvodnju. To me nije obeshrabrilo jer sam imala jasnu viziju  kako da dovedem rudnik u puni kapacitet. Prvi izvoz rude napravili smo 2013. godine za Slovačku, bio je to prvi izvoz nakon punih 23 godine od kada je rudnik zbog rata bio zatvoren, a nakon toga sljedili su izvozi za Kinu i Italiju.” kaže Jovanovska.

Kao strankinja naišla je na otpore i opstrukcije lokalnog stanovništva, ali i kod dijela zaposlenih u ovom rudniku. Kaže da im nikad nije zamjerila zbog toga, jer je bila svjesna da su Krajišnici u suštini dobri ljudi, te da su na nju gledali kao na još jednog mešetara koji je došao da šta zaradi, a potom ih ostavi bez posla i budućnosti. Danas, nakon 10 godina, situacija je sasvim drugačija. Bužimljani su je prihvatili kao ravnopravnog člana njihove zajednice i njihovo međusobno povjerenje jača iz dana u dan.

Uprkos svemu, ona je u najtežim periodima podizanja rudnika bezrezervno pomagala ovu zajednicu svojim prilozima i donacijama.

Tokom cijelog ovog perioda od kad se nalazi na čelu rudnika, dosta toga se morala odreći – od privatnog života i porodice do prijatelja. Kaže da je najmanje u svom rodnom Skoplju. Jednostavno obaveze i posao joj ne ostavljaju puno prostora za odmor.

Uspješnije od muškaraca

Interesantna je činjenica da je osim vlasnice Ljubice i direktorica rudnika također žena. Indira Krupić je magistrica ekonomskih nauka koji uspješno rukovodi rudnikom i ostvaruje pomake iz godine u godinu.
„U svijetu postoji samo još jedna žena osim mene, koja ima rudnike, a samo tri žene u svijetu su direktori rudnika.“ ističe Jovanovska.
Velika ispomoć im je sekretarica Nurfeta Đekić, preko čijih leđa se prevali mnoštvo papirologije.

Za nepovjerovati je šta su sve ove tri žene uradile u periodu od šest godina, koliko je gospođica Krupić direktorica rudnika. Danas kada slave jubilej od 10 godina privatizacije rudnika, mogu biti ponosne na rezultate i stanje rudnika. Rezultati su samim tim značajniji ako uzmemo u obzir da to nisu uspjeli njihovi prethodnici koji su bili muškarci. Uprkos što su žene, one imaju autoritet i poštovanje radnika koji su svi muškarci.

Amir Tahić je poslovođa u rudniku mangana Bužim i on ističe kako su žene veliki borci.

„One su veoma stručne i dobro se razumiju u rudarstvo, što se najbolje vidi na do sada urađenom. Činjenice govore u prilog tome da žene mogu, ne samo parirati, već i biti bolje od muškaraca u ovom poslu. Izvoz dobro ide, plate su redovne i trenutno radimo na jednom sasvim novom proizvodu kojeg smo mi sami pokrenuli. Radi se o briketu mangana koji je dobar za iskorištavanje sitne mase rude i koristi se za čelične lagure“, kaže Tahić

Pred kraj 2016. na Dan rudara, Jovanovska je sa svojim menadžment timom upriličila proslavu za sve uposlenike.

“To je ujedno i mali jubilej povodom desetogodišnjice od našeg preuzimanja rudnika, što nam pričinjava posebno zadovoljstvo. Inače, mi svake godine upriličimo zabavu na Dan rudara, gdje okupimo sve naše radnike, uručimo im poklone i zahvalimo im se na uspješnoj godini koja je iza nas”, ističe Jovanovska.

Da žene mogu bolje od muškaraca u mnogočemu, najbolje ilustruje upravo ovaj primjer. Uprkos stalnoj borbi da to dokažu, mnoge uspješne žene u regiji uspijevaju iznijeti tu bitku do kraja i razbiti stereotipe. Ove tri žene su svoju bitku dobile, a pred njima je još puno rada i odricanja kako bi to u ime ostalih dokazale.