Kad bjesni veliki baja: Primitivizam, šovinizam, mizoginija, homofobija… bez ikakve kazne!

“Poznajem Tanju Topić jer je iz mog kraja, pomogao sam joj da se zaposli. Narod u mom kraju zna da je u funkciji njemačkih obavještajnih struktura, a zna se šta su Nijemci ovdje radili i kako su prolazili oni koji su bili kvislinzi. Ona je dokazani kvisling. Topićeva stalno priča kako ljudi odlaze odavde u Njemačku gdje je i ona živjela za vrijeme rata, a onda se vratila. Zašto se vratila, iz patriotizma ili nečega drugog? Ona je jedna izolovana struktura, jedna izolovana porodica koja ni sa kim ne komunicira, izopštena iz sredine, ne zato što to ljudi oko njih hoće, nego zato što su oni takvi. Po povratku iz Njemačke ovdje je preuzela nevladinu organizaciju koju vodi, te iznosi stavove. Poštujem, kao njen stav, da ne valja SNSD i Milorad Dodik, ali ne poštujem to što ona radi za stranu službu. To ne poštujem i protiv toga se borim.”

Grmi tako već više od dvije decenije, koliko vlada životima ovdašnjeg poniženog naroda, Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata, veliki vođa, najveći, najljepši, najpametniji i, što je najvažnije, Srbin bez premca. Ipak, premca mu svakako ima jer, mimo njegove volje, vrlo često do ozbiljnih, učenih, moralnih i neistomišljenika dođu dokumenti koji pobijaju te epitete, pa se pokaže kako iza svega stoje samo lažni uspjesi, lažni patriotizam i lažna gromada… Stvarni ostaju samo kriminal i korupcija, piše Žurnal.

Međutim, ni svi objavljeni dokazi o ozbiljnim krivičnim djelima, ni sve iz Dodikovih usta izgovorene preteške uvrede i poniženja nisu bile dovoljne da se njim pozabavi pravosuđe. Dodika se, radi prevencije stresa kod sudija, ne poziva ni u sudnicu niti ga se poziva na bilo kakvu odgovornost. Vođi je dozvoljeno baš sve – od uvreda do bezočnih pljački.

Da ostane zapisano za neke buduće generacije tužilaca i sudija, koji će možda probuditi nadu u pravedno, civilizovano društvo u Bosni i Hercegovini, Žurnal podsjeća na Dodikove uvrede za koje je izostala institucionalna reakcija. O njegovom kriminalu svakako svakodnevno pišemo.

VOLIO BIH DA TI OTKAŽE SRCE

Vođa Milorad, 2009. godine bio je premijer RS a Mišo Vidović novinar Federalne televizije. Novinarski, etično i krajnje legitimno, Mišo je pitao za krivičnu prijavu po kojoj je Dodik republički budžet oštetio za više od od 130 miliona KM.

“Volio bih da ti otkaže srce”, izderao se.

Premijer se nije zaustavio na tome, novinarima je rekao da su hrpa kretena koja ga cijelo vrijeme blati, a na kraju je poručio: “Nek’ se j**e FTV!”.

NE DOPUŠTAM DA RAZNI PEDERI ULAZE U MOJ KABINET

Nešto ranije “Transparency International”, na čelu sa Borisom Divjakom, nije ćutao o kriminalu u procesu privatizacije, u koji je itekako bio upetljan Dodik.

“Dodiku će se suditi zbog mutnih privatizacija”, poručio je TI u BiH.

Uvrijeđeni premijer poslao je tužbu protiv nevladine organizacije navodeći kako iznose netačne podatke o finansijskim odlukama njegove Vlade, a onda ispričao vic da se tako nanosi šteta RS i zaustavlja njen privredni razvoj.

Da bi ispao još veći “baja”, homofobno je poručio:

“Ja naprosto ne dopuštam da razni pederi ulaze u moj kabinet”.

LJILJANA KOVAČEVIĆ PRIPADA ORGANIZOVANOJ GRUPI

Tri godine kasnije novinarka Žurnala i dopisnica agencije “Beta” Ljiljana Kovačević pretrpila je Dodikov napad. U pismu koje je njegov kabinet poslao njenoj redakciji i novinarskim udruženjima u Srbiji pisalo je da ona “pripada organizovanoj grupi koja, zloupotrebljavajući novinarsku profesiju, ima namjeru da ga ruši i bavi se najgnusnijim kriminalizovanjem predsednika RS i njegovih saradnika i porodice”. Kovačevićevoj je zabranjen ulazak u Palatu predsjednika u Banjaluci.

Napad na Ljiljanu Kovačević počeo je nakon što je nedodirljivog Dodika pitala upravo o informaciji iz 2009. Dodik je tvrdio da istraga ne postoji i prijetio:

“U februaru 2009. godine objavila sam vijest da je SIPA pokrenula krivičnu prijavu protiv Dodika. U maju te godine, taman kada je isticao zakonski rok za tužbu, Dodik me tužio, tražeći odštetu od 10.000 maraka. Zanimljivo je da nije tužio agenciju Beta, već samo mene”, kazala je tada Ljiljana.

Njoj nije izdata stalna novinarska akreditacija za praćenje rada institucije predsjednika. Kasnije, kada je u fotelju sjela Željka Cvijanović, Ljiljana je prestala da dobija saopštenja i najave.

KAD VAS POGLEDAM, SHVATIM ZAŠTO STE UVIJEK NEGATIVNI

Gordana Katana 2015. bila je novinarka “Oslobođenja”. Vođi su tada još manje odgovarala pitanja novinara.

“Dolazite iz medija koji je takav, iz naroda koji je takav”, kazao je veliki, odabrani Srbin.

Dodao je: “Uz svo poštovanje koje sam godinama imao prema vama pokazujete krajnju nekorektnost po mnogim pitanjima i u mnogim izvještavanjima. Zahvaljujući vama, u institucijama RS sam otkazao da se uzima list ‘Oslobođenje’, da ga niko ne čita pa možete pisati šta god hoćete. Morbidna predstava koju pravite odražava vas”.

Potom je i zaključio:

“Kada vas pogledam shvatim zašto ste stalno negativni, jer vi i ne možete imati ništa pozitivno”.

Dodiku se nisu svidjela Gordanina pitanja o unutarstranačkim problemima i povezanosti sa tajkunom, i kumom mu, presuđenim kriminalcem i vlasnikom “Grand tradea” Milom Radišićem.

Za mizoginiju i fašisoidne konstrukcije nikada nikome nije odgovarao. Katana, novinarka koja je pisala o progonu Bošnjaka i Hrvata sa prostora RS i koja se otvoreno usprotivila neljudskim novouspostavljenim društvenim normama ostala je na margini, kako društva, tako i novinarske zajednice koju dobrim dijelom kontroliše upravo – vođa.

Dodik je tokom godina svog obitavanja u javnom prostoru vrijeđao i novinarku nekadašnje emisije “60 minuta” Arijanu Saračević-Helać:

„Vidi se da ste pristojni, mada lijepo ne izgledaš, šta ti mogu“.

U maju 2014. napao je i novinarku BN televizije Ljiljanu Faladžić-Jekić:

“Bježi odavde, nosi taj mikrofon”.

Onaj što danas govori kako se odgovornost za javnu riječ mora vratiti u javni diskurs, u samo ovim citiranim uvredama prekršio je tri zakona i to Zakon o ravnopravnosti polova, Zakon o zabrani diskriminacije BiH kao i Krivični zakon Republike Srpske koji zabranjuje širenje međunacionalne mržnje.

KRETEN IZ ŽURNALA

Dodika Žurnal posebno nervira. Pišemo o kriminalu i korupciji svih, pa i Dodika. Njemu to smeta zato što svjetske firme, zbog novinarskih napisa, raskidaju ugovore sa firmama bliskim njegovoj porodici. On tako trpi duševnu i poslovnu bol, mi tako nastavljamo do… ko zna kad.

Ovako je komentarisao tadašnjeg novinara Žurnala Avdu Avdića.

“A, joooj… Nemoj me pitati za tog kretena, majke ti mile. To je kreten najobičniji, odjednom on postao glavna faca u Bosni i Hercegovini”.

MORIN KORMAK JE ISFRUSTRIRANA, INCKO ZLOTVOR

Veliki vođa je tvrdio da nema nikakvu imovinu ni račune u Sjedinjenim Američkim Državama, ali ga je jutro 2017. u kojem je osvanuo na crnoj listi SAD zbog kriminala i korupcije zavilo baš u crno, toliko da je u godinama kasnije milione maraka javnog novca potrošio na lobiranje da mu ugled bude popravljen. Bezuspješno!

Nemoćan, obrušio se tada, između ostalih, na ambasadoricu SAD u BiH Morin Kormak.

“Nisam iznenađen ovim potezom, jer sam za posljednjih 10 godina čuo toliko prijetnji od ove odlazeće garniture. Njihova politika je doživjela slom, a ja sam i dalje politički aktivan. Vjerovatno sankcije ne bi ni bilo da nisam dobio poziv mojih prijatelja na inauguraciju. To je bila inicijalna kapisla, jer nisu mogli podnijeti da me gledaju tamo. To je potez isfrustriranih likova poput Morin Kormak i Hojt Lija”.

Nedavno je visokom predstavniku u BiH Valentinu Incku poručio:

“To što nije u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom ovde funkcioniše već 24 godine u liku zlotvora kakav je Incko i drugi koji su ovde, maltretirajući Srbe, našu Republiku i srpski narod u celini, sprovodili separatnu politiku osvete nad nama, kažnjavanja i svega što su činili u proteklom vremenu”.

Narodu koji 23 godine nije pokazao smjelost da se demokratski “obračuna” sa likom koji ga konstantno ponižava i vrijeđa, Dodik se obraća sa govornice Narodne skupštine RS. Svjestan da za njega sankcije (trenutno) ne postoje, poslanike naziva budalama, kretenima, političkom nedonoščadi, psuje im mrtve roditelje, prebrojava srpska i bošnjačka krvna zrnca, govori kako nisu normalni, cinično im se smije u lice i gotovo uvijek nađe način da naglasi da “hodža arlauče” u “političkom Sarajevu”.

O zlostavljanjima članova vlastite stranke u javnosti se vrlo malo govori, jer niko ne voli da ga nanovo vozaju u gepeku, šamaraju i nabijaju nogom.

Sve što misli svojom, a ne glavom Milorada Dodika, on je ponizio i uvrijedio. Pozamašan dio njih zaista je, kako kaže analitičarka Tanja Topić, otišao u Njemačku da budu ništa drugo do ljudi i građani.

A Dodik?

Zadatak je to za buduće pravosuđe!