Sakrivene informacije
JU Muzej savremene umjetnosti RS novcem građana kupuje brojeve?
Iako Zakon o javnim nabavkama u više odredbi ističe transparentnost kao jedan od osnovnih principa, te propisuje obavezu navođenja naziva predmeta nabavki, ova javna ustanova sakrila je te podatke. Fokus je otkrio da se radi o ustaljenoj praksi
JU Muzej savremene umjetnosti RS u posljednjih šest mjeseci sklopio je skoro 200 direktnih sporazuma za nabavku raznih roba i usluga, a da je pri tome ostala nepoznanica za šta je konkretno potrošen novac građana.
Iako Zakon o javnim nabavkama u više odredbi ističe transparentnost kao jedan od osnovnih principa, te propisuje obavezu navođenja naziva predmeta nabavki, ova javna ustanova sakrila je te podatke. Fokus je otkrio da se radi o ustaljenoj praksi i da se godinama predmeti nabavki označavaju brojevima umjesto preciznim nazivima. Ili su, možda, kupovali brojeve?
Agencija za javne nabavke BiH ranije je intervenisala u sličnim slučajevima koje je identificirao portal PratimoTendere, ali slučaj JU Muzeja savremene umjetnosti do sada je ostao neotkriven jer prosto je nemoguće uočiti sve nepravilnosti i nezakonitosti kojih, nažalost, ima i previše u ovoj oblasti.
-Skrivanje predmeta nabavke kod direktnih sporazuma iza različitih šifri i brojeva je loša praksa koju je portal PratimoTendere kroz monitoring identificirao u prethodnim godinama. Konkretni slučajevi sa kojima smo se susreli bili su Institut za javno zdravstvo RS i Luka Brčko. Kod oba ova ugovorna organa nazivi predmeta ugovora su označavani skraćenicom KUF (knjiga ulazinih faktura) i njenim brojem, tako da javnost nije upoznata sa tim šta su ovi ugovorni organi godinama nabavljali kroz direktne sporazume. Naš portal je, na osnovu uspostavljene saradnje sa Agencijom za javne nabavke, intervenirao u ovim slučajevima i nakon naše intervencije pomenuti ugovorni organi su ukinuli takvu praksu – kaže za Fokus urednik portala PratimoTendere Slobodan Golubović.
Direktni sporazumi su jedan od najnetransparentnijih postupaka javnih nabavki i najpodložniji zloupotrebama. Za nabavke do 6.000 KM ugovorni organi uopće nisu dužni prikupljati ponude od svih potencijalnih ponuđača, nego se direktno obraćaju firmi po svojoj želji i zaključe ugovor. Na taj način se diskriminiraju proizvođači i ograničava konkurencija.
Porazno je da nekima, kao u ovom slučaju Muzeju savremene umjetnosti RS, ni sve to nije dovoljno, nego od javnosti sakrivaju i informacije za šta su potrošili novac. Ostaje nada da će Agencija za javne nabavke i ovaj put preduzeti neophodne radnje, te da će ova praksa netransparetnog postupanja biti prekinuta.
