Jedanaest načina za smanjenje zagađenja, u BiH se ne koristi nijedan

Kako u odnosu na prošlu, tako i u odnosu na period od prije deset godina, nema nikakvog pomaka u smanjenju zagađenja u BiH, upozorio je u razgovoru za Fokus.ba Samir Lemeš, profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici i član “Eko foruma” Zenica.

Upozorio je da će ove zime, kada je riječ o zagađenju zraka, mnogo toga zavisiti od vremenskih uslova.

“Očekivanja građana zavise samo od prirodnih uslova, dakle meteorologije, a ne od aktivnosti organa vlasti i zagađivača u BiH. Od prošle godine, apsolutno ništa nije urađeno, ništa se ne razlikuje i zato promjene zavise samo od prirode – vjetar, magla, kiša, temperaturne inverzije, ciklone i anticiklone. Ako bude topla ili umjereno hladna zima, ložiće se manje, a ako bude hladno, više i to je to”, istakao je Lemeš za Fokus.ba.

On je dodao da su na snazi isti zakoni i propisi od 2003. godine te da veliki zagađivači nisu investirali u smanjenje emisija i filtere. Kao rijedak pozitivan slučaj izdvojio je cementaru Kakanj koja se angažovala u ovoj oblasti.

“Sistem monitoringa zraka slabo funkcioniše, a nemamo ni akreditovane laboratorije za kalibraciju i održavanje mjernih uređaja. Iako naša vlast tvrdi da su problemi zagađenja nerješivi i preskupi, rješenja ipak postoje i koriste ih države pametnije i odgovornije od naše”, rekao je Lemeš.

U razgovoru za naš portal Lemeš je pobrojao čak 11 načina na koje se efikasno može smanjiti zagađenje, a istakao je i da su to samo neka od mogućih rješenja.

“Potrebno je strogo kažnjavanje zagađivača. Rješenje je i povećanje količine urbanog zelenila jer umjesto da se betonira svaki centimetar prostora u gradu, treba saditi drveće i praviti parkove. Umjesto starih dizel vozila uvode se električna i hibridna vozila, prvo za javni prevoz, a zatim se poreskom politikom i olakšicama uvode i kao privatna vozila. Pametnim planiranjem i regulacijom saobraćaja smanjuje se zagađenje iz saobraćaja (kružni tokovi, jednosmjerne ulice, zone zabranjene za vozila). Pojedinačna ložišta se zamjenjuju centralnim grijanjem, s kotlovnicama koje imaju prečistače dimnih plinova. Umjesto uglja se koristi zemni plin (to je smanjilo zagađenje u Sarajevu 1970ih)”, naglasio je Lemeš.

Kao neka od rješenja naveo je i poticanje prevoza biciklom i električnim vozilima te stvaranje uslova za tu vrstu saobraćaja.

“Povećanjem energetske efikasnosti racionalnije se troši energija i smanjuje se potrošnja goriva za zagrijavanje. Čestim pranjem ulica smanjuje se količina prašine koja cirkuliše u zraku. Vrši se mjerenje zagađenja i interventno djelovanje kad su meteorološke prilike nepovoljne (zabrana za vozila koja više zagađuju – eko naljepnice, zamjena jeftinih goriva skupljim a čišćim, smanjenje industrijske proizvodnje i sl.). Koriste se tehnologije koje su naučnici izumili – npr. dokazano je da jedna vrsta mahovine prečišćava zrak i u nekim gradovima već koriste pametne filtere s mahovinom”, naveo je Lemeš.

Dodao je da sva nabrojana rješenja daju rezultate u roku od dvije do 10 godina, i da ih je BiH na vrijeme počela primjenjivati, do sada bismo imali manje zagađenje.

“Međutim, odluke donose nekompetentni i/ili korumpirani ljudi, novac se troši nenamjenski i naravno da rezultata nema. Jedan primjer kratkoročnih mjera: Nakon protesta 2012 godine, gradska vlast u Zenici je nabavila opremu za automatsko mjerenje zagađenja zraka. Već naredne zime (2013) proglašena je epizoda uzbune, poduzete su mjere (smanjenje proizvodnje, zamjena goriva, manje uglja, više zemnog plina) i u roku od par sati zagađenje je palo, i to bez vjetra. Međutim, već sljedeće zime, oprema se pokvarila i do danas nije osposobljena, jer nabrojane mjere koštaju industriju (zemni plin je znatno skuplji od uglja) i u dogovoru s lokalnim vlastima, uzbune se više ne proglašavaju, oprema se ne održava i ne kalibriše i odgovornost se prebacuje uvijek na nekog drugoga, jer je nadležnost podijeljena između općine, kantona i FBiH. S kim god razgovarate, uvijek je onaj drugi kriv”, zaključio je Lemeš.