Je li presuda Alisi Mutap i Hasanu Dupovcu prvi korak na otkrivanju ubice Dženana Memića

Dio sudnice Suda BiH predviđen za publiku, na današnjem ročištu na kojem je izrečena presuda optuženima u predmetu „Zijad Mutap i ostali“, bila je premala da primi sve zainteresirane. Tako su dio publike, te novinari izricanje presude u jednom od slučajeva koje javnost s izrazitom pažnjom prati duže od sedam godina, pratili putem monitora u još dvije sudnice, odnosno prostorije.

Tišinu koja je pratila uvodne riječi predsjedavajućeg Apelacionog vijeća Staniše Gluhajića nakratko je nadjačao žamor publike kada je Gluhajić pročitao dio odluke: “Krivi su“, koji se odnosio na Alisu Mutap-Ramić i Hasana Dupovca. Mutap-Ramić je osuđena na dvije i po godine, a Dupovac na tri godine zatvora.

Osim Gluhajića presudu su donijele i sutkinje Azra Miletić i Amela Huskić, kao druge dvije članice Apelacionog vijeća Suda BiH.

Podsjećamo, prvostepeno Sudsko vijeće u kojem su bili sudije Branko Perić, Izo Tankić i Nenad Šeleda oslobodili su prošle godine sve optužene u predmetu „Zijad Mutap i drugi“, ali je uvažena žalba tužitelja u ovom predmetu Ćazima Hasanspahića i Dubravka Čampare da je prvostepeni postupak okončan s bitnim povredama odredaba krivičnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Apelaciono vijeće je ove prigovore tužilaca ocijenilo kao osnovane i 16. maja ove godine je počelo ponovljeno suđenje u ovom predmetu, koje je danas okončano s osuđujućim presudama za dvoje optuženih, dok su troje optuženih i to Zijad Mutap, Josip Barić I Muamer Ožegović oslobođeni krivice koja im je stavljana na teret.

Obrazlažući presudu, sudija Gluhajić je kazao da je Apelaciono vijeće iz ranije izvedenih dokaza Tužilaštva BiH utvrdilo da je Hasan Dupovac, u svojstvu šefa Odsjeka za saobraćajne istrage MUP-a KS, u toku istrage o stradanju Dženana Memića prekoračio ovlaštenja i počinio zloupotrebu položaja.

Dupovac je svjesno i ciljano zloupotrijebio položaj

U presudi je obrazloženo sve ono o čemu su tokom prvostepenog postupka govorili svjedoci i o čemu je prikazana dokumentacija.

Za Apelaciono vijeće nema dvojbe da su brojni postupci Dupovca u istrazi o stradanju Dženana Memića krivično djelo.

Apelaciono vijeće je Dupovca osudilo jer je TužIlaštvo BiH dokazalo da se Dupovac nakon stradanja Dženana Memića sastao sa zaštićenim svjedokom M10 i s Edvinom Avdićem, kojima je Dupovac naredio da pronađu automobil Renault Clio zelene boje, iako je Dupovac znao da taj automobil nije predmet počinjenja krivičnog djela.

U presudi je navedeno da je Dupovac zaštićenom svjedoku M10 i Avdiću kazao da pri pronalasku zelenog Renaulta Clio mogu počiniti sve osim ubistva i da će imati zaštitu, odnosno “da su za sve ostalo pred policijom čisti”.

Između ostalog, u presudi je navedeno da je Dupovac svjesno postupao i bez sudskog naloga izuzimao snimke videonadzora iz noći stradanja Dženana Memića s kuće Šerifa Konjevića, iako je kao iskusni policajac znao da to ne smije raditi i da je to protuzakonito.

Sudija Gluhajić je podsjetio i na to da je svjedok Vahidin Memić koji je radio na osiguranju Kuvajtske rezidencije htio donijeti u MUP Kantona Sarajevo snimke videonadzora s tog objekta, također iz noći stradanja Dženana Memića, ali da mu je Hasan Dupovac kazao: ”Ne dolazi nipošto ovamo, samo pregledaj snimke, pa javi”.

Apelaciono vijeće je ocijenilo da je Hasan Dupovac bio dovoljno iskusan policajac na položaju i da je korake koje je činio tokom istrage o stradanju Dženana Memića poduzimao svjesno s ciljem da se dokazi prikriju, te da je krivično djelo počinio s umišljajem.

-Njegovim postupanjem nastala je šteta po oštećene i direktno je utjecalo na činjenicu da je istraga dugo trajala i da se ne otkrije počinilac krivičnog djela. Utvrđeno je da nije postupao po pravilima struke i po Zakonu – rekao je sudija Gluhajić.

Potvrđena Alisina lažna amnezija i lažni iskaz

Alisa Mutap-Ramić je, kao jedina svjedokinja događaja 8. februara 2016. godine kada je stradao Dženan Memić, bila dužna navesti sve činjenice i okolnosti, ali ih je svjesno prešutjela, stoji između ostalog u presudi, gdje se dodaje i da je Alisa stvarala privid da se ničega ne sjeća, dajući tako lažni iskaz.

Apelaciono vijeće je osuđujuću presudu Alisi Mutap-Ramić obrazložilo time da su u obzir uzeti svi dokazi, uključujući ljekarske nalaze i svjedočenja eminentnih stručnjaka, doktora i sudskih vještaka Abdulaha Kučukalića, Hamze Žuje i Kemala Dizdarevića iz kojih nedvojbeno proizilazi da Alisa nije imala nikakvu vrste amnezije.

Vijeće je izvršilo uvid u njene dvije izjave date u februaru i junu 2016. godine, one koje je dala Hasanu Dupovcu i tužiocu Merisu Ćati, te utvrdilo da Alisa nije govorila istinu.

Za nepostojanje organske amnezije postoje ljekarski dokazi, a pokušaji da se Alisa Mutap-Ramić odbrani navodnom psihogenom amnezijom nije potkrijepljen nikakvim dokazom, a sve i da je postojala psihogena amnezija, prema iskazima ljekara stručnjaka, a što je Apelaciono vijeće uvažilo, ona bi bila kratkotrajna i Alisa bi se svega poslije sjetila.

Sudija Gluhajić je iz obrazloženja presude naveo i da je na osnovu iskaza vještaka Hamze Žuje utvrđeno da je Dženan Memić dobio udarac u glavu i da njegova povreda od koje je preminuo nije proizašla iz saobraćajne nesreće.

-Krivično djelo može se počiniti i šutnjom, prešućivanjem odlučnih činjenica. Jasno je da je svjesno, lažnim iskazom prešutjela informacije o stradanju Dženana Memića – kazao je sudija Gluhajić obrazlažući osuđujuću presudu Alisi Mutap-Ramić.

On je podsjetio i da je svjedok Nedžad Hrvat, jedan od policajaca koji je u noći stradanja Dženana Memića prvi razgovarao s Alisom Mutap, rekao da je Alisa tu noć dala sve podatke o sebi i o Dženanu, što govori o njenoj komunikativnosti i svjesnosti, a naročito o sjećanju.

Inače, tokom glavnog pretresa tužitelji Dubravko Čampara i Ćazim Hasanspahić saslušali su 65 svjedoka, od kojih je njih 15 imalo mjere zaštite, a izveden je 151 materijalni dokaz, a Apelaciono vijeće je imalo uvid u te iskaze i dokaze.

Jedini novi svjedok koji se pojavio pred Apelacionim vijećem je doktor Kemal Dizdarević kojeg je ranije, na okolnosti navodne Alisine amnezije, odbio da sasluša sudija Branko Perić.

A, upravo svjedočenje doktora Dizdarevića koji je kao svjetski priznati stručnjak u toj oblasti nedavno u sudnici isključio bilo kakvu mogućnost da je Alisa Mutap-Ramić imala potres mozga ili organsku amneziju očigledno je doprinio tome da se sada i uz sudsku potvrdu može reći da Alisa nikada nije imala amneziju.

Premda su optuženi redovno dolazili na suđenja i uglavnom bili u dobrom raspoloženju i uprkos tome što je slučaj vezan za smrt jednog nedužnog mladića, često bili i nasmijani, na izricanju presude se nisu pojavili Alisa Mutap-Ramić, kao ni Hasan Dupovac, a ročištu nije prisustvovao ni Josip Barić, policajac kojem je izrečena oslobađajuća presuda. Na izricanje presude nisu došli ni njihovi advokati Goran Dragović, Nina Kisić, Ermin Gačanović i Kadrija Kolić.

Od optuženih jedini je u sudnici danas bio Muamer Ožegović, radnik Hotela “Crystal” koji je također oslobođen optužbi. Ožegović je bio optužen da je obrisao snimke videonadzora tog hotela iz noći u kojoj je stradao Dženan Memić.

Pitanje ko je ubio Dženana Memića još aktuelnije

Apelaciono vijeće je zaključilo da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da su optuženi djelovali kao organizirana grupa.

Na današnju presudu stranke u postupku imaju pravo žalbe trećestepenom vijeću Suda BiH u roku od 15 dana.

Iako su u ovom predmetu izrečene dvije osuđujuće presude te tri oslobađajuće, bez odgovora su ostala brojna pitanja. Počev od onog: Ko je obrisao snimke s Hotela „Crystal“ za koje su vještaci utvrdili da je za njihov nestanak krivac ljudski faktor, pa do najvažnijeg pitanja u ovom slučaju: Ko je ubio Dženana Memića?

Poznato je da se u slučaju stradanja ovog mladića godinama kvalifikacija ovog djela mijenjala – od prvobitne saobraćajne nesreće, pa do ubistva. Vrhovni sud je pravosnažnom presudom nedvojbeno utvrdio da saobraćajne nesreće nije bilo.

Tokom prvostepenog postupka u ovom slučaju Sudsko vijeće sa sudijom Brankom Perićem, uprkos toj presudi Vrhovnog suda, dozvoljavalo je i optuženima i njihovim odbranama da se ipak služe terminom „saobraćajna nesreća“ u pojedinim situacijama.

Tek je nedavno pred Apelacionim vijećem u ovom predmetu sudski vještak Hamza Žujo koji je vršio obdukciju tijela Dženana Memića, prvi put jasno rekao da je Dženan svog napadača gledao u lice.

Ovo su samo neke od činjenica koje isplivavaju tek nakon više od sedam godina, koliko je prošlo kako je preminuo Dženan Memić.

Sada kada su osuđeni Dupovac i Mutap-Ramić i to za prikrivanje dokaza, zloupotrebu položaja, lažnu amneziju i lažni iskaz, pitanje: Ko je ubio Dženana Memića? još je aktuelnije. Jer, logično, samo po sebi se nameće i sljedeće pitanje – koga su osuđeni štitili?

Hoće li doći do podizanja optužnice nakon istrage o ubistvu Dženana Memića koju vodi Tužilaštvo BiH moglo bi se, prema najavama, znati uskoro.

Do tada, današnja presuda probudila je tračak nade u izlječenje bh. pravosuđa od „sindroma nekažnjivosti“ koji godinama nagriza ovo društvo u kojem su počinioci brojnih krivičnih djela ostali nekažnjeni, zbog čega su građani izgubili povjerenje u ovaj stub vlasti.

Jer, kako je danas rekao sudija Gluhajić, u interesu je države i društva da se svako dokazano krivično djelo sankcionira.