Je li kriza u Aluminiju dio planske pripreme za uvođenje novog vlasnika?

Bilo je niz razloga prethodnih godina za apel sindikata Aluminija. Primjera radi da ukažu na povećan broj oboljelih proizvodnih radnika od onkoloških bolesti i da pitaju zašto nemaju adekvatnu zaštitu od radioaktivnih isparenja, piše Žurnal.

Mogli su glasno tražiti imovinske kartone svojih šefova i rukovodilaca, da njihova regularna primanja u Aluminiju uporede sa imovinom koju posjeduju, mogli su tražiti stečajni postupak kojim bi donekle zaustavili evidentno rasipništvo. Poslovanje Aluminija bilo je srazmjerno povlaštenoj cijeni električne energije koju menadžment uspije iznuditi političkim pritiskom. Aktuelni gubitak od 350 miliona maraka i najava obustave rada pogona samo su epilog stalnog popuštanja ucjenama i kalkulantskim potezima aktuelne i svih prethodnih sastava federalne vlade.

Federacija je vlasnik 44% kapitala, isto toliko imaju mali dioničari, a 12 posto posjeduje država Hrvatska.

Dobro je konačno čuti da iz ove firme traže intervenciju federalne vlade, koja godinama nije imala pristup poslovanju, no za pravi razlog mogućeg prestanka rada Aluminija zarad prevelikog duga za električnu energiju, trebaju pitati “zaštitinike interesa Hrvata u BiH”. A ko je to, zna se…

Rusi dolaze…

Žurnal je, u ovom slučaju reći ćemo nažalost, opet bio u pravu. Prije više od godinu dana objelodanjen je plan ulaska ruskog kapitala u Aluminij. Pojednostavljeno, ruski biznismeni preko saradnika iz Hrvatske žele proizvodnju Aluminija preusmjeriti na korištenje gasa, koji će, naravno biti uvezen iz Rusije.

Zapitajmo se, da li to Aluminij sada ima problem sa električnom energijom? Moraće obustaviti proizvodnju? Moraće preusmjeriti pogone da koriste gas? Da li je sada jasnije šta se u pozadini dešava? Upravo prema navodima Žurnala.

Pogon elektrolize koji je glavni potrošač električne energije može biti ukinut, jer će jeftina sirovina iz Rusije biti obrađivana u Mostaru, trošiće plin sa terminala iz Ploča u vlasništvu firme PPD iz Hrvatske preko koje Gazprom prodaje plin iz Rusije. Da li je sada razumljiva naizgled ničim izazvana odluka Vijeća ministara od kraja prošle godine o ukidanju carina na uvoz nelegiranog aluminija?

Istovremeno, poslednjih je godinu dana PPD preuzela ulogu dobavljača električne energije za Aluminij. Pritisak na federalnu vladu kao krivca za obustavu rada u suštini je samo predstava. Imao je Aluminij problema sa dugovanjima prema EP HZHB i ranije, pa isporuka električne energije nije obustavljana Sadašnja dešavanja dokazuju da je sve spremno za realizaciju plana da Aluminij kao i Rudnik boksita iz Posušja preuzme ono što nazivamo ruski kapital. Ne treba zaboraviti ni višegodišnji otpor kadrova HDZ-a da Federacija preuzme terminal u Dretelju, gdje je plin moguće skladištiti u podzemnim spremnicima. Struja je prošlost, živio plin, iz Rusije naravno.

Uprava iz sjene

I to nije sve. Podsjetimo i na saznanja Žurnala kako će PPD preuzeti, tačnije otkupiti Aluminijev dug za struju. Nakon izvjesnog vremena biće zatražena prinudna naplata, a nakon toga eto i novog (su)vlasnika Aluminija. Treba li sumnjati u to da će federalne vlasti sve ovo nijemo posmatrati….

Izvori Žurnala iz Hercegovine uvjeravaju da je sudbina Aluminija dijelom dijelom diktirana od bivših visokih funcionera jugoslovenske Službe državne bezbjednosti i osoba iz beogradskog podzemlja. Da ovo ima smisla ukazuju saznanja portala Capital.ba da firma jednog od šefova srbijanskog podzemlja Ljubiše Buhe Ćumeta posluje sa zvorničkom Aluminom čiji je glavni dobavljač Rudnik boksita iz Posušja. Izvori Žurnala tvrde da je Dragan Čović pod direktnim uticajem bivšeg visokog fukncionera SDB-a Stanka Čolaka, rođaka Čovićeve stranačke uzdanice Bariše Čolaka. Stanko Čolak živi u Beogradu i nije prestao održavati veze kako sa biznismenima iz Rusije, tako i Hrvatske.

Još jedan detalj nije nezanimljiv. Prije godinu dana je tadašnji direktor Aluminija Mario Gadžić izjavio kako bi se Aluminij ugasio bez potpore PPD-a i Glencora.

Glencor, švicarska firma koja je prije desetak godina navođena kao potencijalni kupac Aluminija, u vlasništvu je Marca Richa, poslovno povezanog sa ruskim biznismenima. Sporazum o saradnji sa Alumonijem potpisao je kao zastupnik Glencora advokat Rudolf Mosimann. On dijeli ured sa advokatom koji zastupa firmu Lona AG, čiji je osnivač bivši direktor Aluminija – Mijo Brajković.