Izvještaj OSCE-a: Tužilaštvo BiH ima loše optužnice jer ne ulaže dovoljno resursa

Stopa pravosnažno osuđujućih presuda je znatno manja u posljednje dvije godine a Tužilaštvo BiH ne ulaže vrijeme i resurse u istraživanje najsloženijih predmeta te je otvoreno pitanje kvalitete optužnica, rečeno je na predstavljanju tematskog izvještaja OSCE-a o upravljanju predmetima ratnih zločina u postupku pred Tužilaštvom BiH.

Ambasador Bruce G. Berton, šef Misije OSCE-a u BiH, na predstavljanju izvještaja “Upravljanje predmetima ratnih zločina u postupku pred Tužilaštvom BiH” kazao je da stopa osuđujućih presuda u predmetima ratnih zločina na Sudu BiH opada alarmantnom brzinom, istaknuvši zabrinutost za kvalitet istraga i optužnica koje podiže Tužilaštvo BiH.

“U izvještaju se navodi da Tužilaštvo BiH ne usmjerava svoje vrijeme i resurse isključivo na istrage i krivično gonjenje najsloženijih predmeta ratnih zločina. Izvještaj pokazuje da Tužilaštvo BiH predmete ratnih zločina procesuira veoma sporim tempom, uprkos resursima koji su mu trenutno na raspolaganju. Ako nastavi rješavati predmete ovom brzinom, Tužilaštvu BiH će trebati deset godina da okonča sve predmete ratnih zločina koje trenutno ima”, rekao je Berton.

Nalazi iz izvještaja su u suprotnosti s ulogom Tužilaštva BiH u skladu s Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina, i takva praksa predstavlja rasipanje vrijednih resursa, kazano je tokom predstavljanja izvještaja.

Ambasador Berton je rekao da je Misija OSCE-a identificirala osnovne razloge koji prolongiraju postojanje problema, a koje su podijelili u četiri kategorije – unutrašnja struktura Specijalnog odjela za ratne zločine, rukovođenje tužiocima koji rade na tim predmetima, saradnja između nadležnih institucija te kvalitet optužnica.

“Pozivam predstavnike svih institucija – Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Sud i Tužilaštvo BiH – da ozbiljno razmotre ovaj izvještaj, posljedice po žrtve i pravno naslijeđe”, dodao je Berton.

Lars-Gunnar Wigemark, šef Delegacije Evropske unije u BiH, istakao je da je Evropska unija uložila znatna finansijska sredstva u jačanje ljudskih resursa kako bi se ubrzalo rješavanje najsloženijih predmeta pred Državnim tužilaštvom. Naveo je da je mnogo urađeno, ali da je usporen tempo za rješavanje predmeta za ratne zločine.

Prema njegovim riječima, najsloženiji predmeti nisu u središtu interesovanja iako bi trebali biti prioritet, a stopa osuđujućih presuda je niža u odnosu na entitetski nivo, i tu je potreban napredak.

“Pozivam Vijeće ministara da usvoje Revidiranu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina na čije usvajanje se čeka godinu dana. To se može uraditi, nije potrebno novo Vijeće ministara. Ovaj saziv Vijeća ministara to može uraditi. Ljudi 24 godine čekaju na ostvarenje pravde i ovo je odgovornost svih političkih subjekata”, kazao je Wigemark, dodavši da niska stopa pravosnažno osuđujućih presuda ukazuje na manju efikasnost pravosuđa na državnom nivou.

Wigemark je naveo da Evropska unija planira nastaviti finansirati pravosuđe, ali uslov za to je blagovremen i efikasan prenos predmeta na niže nivoe pravosuđa. U suprotnom, kako je rekao, može doći do zastoja finansiranja.

Lillian Langford iz Misije OSCE-a je istakla da je veliki broj oslobađajućih presuda rezultat nedosljednih iskaza svjedoka u istrazi i na suđenju. Ona je kazala da se nastavlja trend fragmentacije optužnica, te da time Tužilaštvo BiH provodi duple istražne postupke, troši dragocjene resurse i dovodi do traumatizacije istih žrtava.

Na predstavljanju izvještaja Langford je također rekla da interna struktura Tužilaštva BiH ne omogućava logično strukturiranje predmeta za ratne zločine – tužioci su dužni da ispune kvotu, osjećaju pritisak i zbog toga razdvajaju optužnice. To nije potrebno jer glavna tužiteljica ima mogućnost uvećanja norme za najsloženije predmete, a to se nikada nije desilo, kazala je Langford.

Jedan od uzroka problema navedenih u izvještaju jeste i nedovoljna saradnja i komunikacija između Suda i Tužilaštva BiH, kao i to da optužnice često nisu dovoljno dobre kvalitete, pa ih sud vraća na doradu, a najčešći razlog vraćanja se tiče propusta u pravnoj kvalifikaciji krivičnog djela.

Na prezentaciji izvještaja obratila se i glavna tužiteljica Gordana Tadić, rekavši da oni nisu dobili ovaj izvještaj i da je on sastavljen na osnovu praćenja suđenja za ratne zločine. Postavila je pitanja kako je moguće da oni nisu dobili izvještaj, a pojedini dijelovi su se sinoć pojavili na portalima.

Tadić je kazala da je sa OSCE-om imala niz sastanaka na kojima je rečeno da Tužilaštvo ne može 150 manje složenih predmeta prenijeti na niže nivoe, odnosno više nego prošle godine, jer nije usvojena Revidirana strategija. S druge strane, naglasila je, žrtve im se žale zbog prenosa predmeta, jer imaju veće povjerenje u rad Državnog tužilaštva.

“Mi želimo da radimo na najsloženijim predmetima jer želimo da radimo u interesu građana i žrtava. Mi imamo dobru saradnju s predstavnicima žrtava. Taj rad je trebao biti prepoznat. Nije mi jasno koji su razlozi ovakvog izvještaja. To što svjedoci mijenjaju iskaze ne mogu se kriviti tužioci. Mi ne možemo znati hoće li svjedoci mijenjati iskaze. Sve naše optužnice su potvrđene u Sudu BiH, kako da je samo krivica na Tužilaštvu BiH”, navela je Tadić.

Istakla je da nije tačno da nikada nije uvećala normu za 30 posto na radu na najsloženijim predmetima, te da su ona i njeni saradnici iznenađeni konstatacijom da se to nikada nije desilo. Kako je kazala, nisu samo optužnice mjerilo rada tužilaca.

“Ne znam kako bezrezervno povjerenje poklanjate Sudu BiH, a tog povjerenja nema prema Tužilaštvu. Nažalost, niste istakli ono dobro što je Tužilaštvo BiH uradilo”, zaključila je Tadić.

Misija OSCE-a je u svom izvještaju ponudila niz preporuka za VSTV, Sud i Tužilaštvo BiH, kako bi oni najodgovorniji za najteže zločine bili izvedeni pred sudove u BiH dok još ima vremena, navodi se u izvještaju.