analiza kampanje
Mahnita borba za glasove: Ratna psihoza, širenje virusa, toplomjeri i mamografija (VIDEO)
Većina kandidata uradit će sve što je potrebno, ma koliko to bilo moralno ili ne, samo da bi došli do glasova. Razlog je jednostavan – glasovi omogućavaju pozicije s kojih je moguće kontrolisati tok novca, a novac daje – moć.
Predizborna kampanja bliži se kraju. Za razliku od prethodnih izbornih ciklusa, kampanja se ove godine odvijala u uvjetima pandemije koronavirusa i brojnih epidemioloških mjera koje su se u velikoj mjeri kršile. Ako izostavimo te okolnosti, ova kampanja nije se pretjerano razlikovala od prethodnih, piše Žurnal.
Obilježena je političkom nekulturom, zloupotrebama javnih resursa, potcjenjivanjem građana, besmislenim porukama, neprimjerenim govorima, govorima mržnje, otvorenim prijetnjama, izlizanim frazama, vraćanjem u ratno vrijeme…
„Predizborna kampanja je u specifičnim okolnostima bila malo i specifična. Međutim, nije ponudila ništa novo u odnosu na ono što smo do sada viđali. Bez ideja, bez vizije, svelo se na diskreditaciju protivnika koje doživljavaju kao neprijatelje. Jedna nezrela atmosfera, jedan rječnik koji ne dolikuje političarima, nedostatak elementarnih navika za kulturu dijaloga, vidjeli smo i poruke koje pozivaju na silu, pa čak i prijetnje. Sve je to odvuklo pažnju birača“, govori za Žurnal predsjednik Foruma građana Tuzle Vehid Šehić.
Posebno raspoloženi za agresivnu kampanju i prozivanje političkih konkurenata bili su kandidati SDA. Već smo pisali kako najistaknutiji kandidati ove stranke za načelnike općina u Sarajevu, Fikret Prevljak i Nedžad Ajnadžić, posljednjih mjeseci po glavnom gradu „ganjaju“ snajperiste, petokolonaše i dezertere.
I to ne treba da čudi. SDA redovno dio svoje kampanje gradi na ratnoj psihozi. Političke konkurente posmatraju ne samo kao svoje neprijatelje, nego kao neprijatelje Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Pojednostavljeno – ako si protiv SDA, onda si i protiv države.
No, ono u čemu su posebno prednjačili SDA-ovci bilo je kršenje epidemioloških mjera. Više predizbornih skupova pred stotinama ljudi, najčešće u manjim bosanskohercegovačkim općinama, a koji nisu prekinuti, dokaz su da su stranke jače i važnije od institucija države, ističe Šehić.
„Sjetite se dobro da je prekinuta sjednica Predstavničkog doma Federalnog parlamenta jer je utvrđeno da ih ima preko 50. To je bilo u suprotnosti s epidemiološkim mjerama. Istovremeno, imali ste predizborne skupove gdje ste imali 300, 400 ljudi u zatvorenom prostoru, gdje se nije držala distanca, gdje mnogi nisu imali ni maske“, navodi on.
Nisu samo kandidati SDA ti kojima je prioritet bila borba za glasove u odnosu na zdravlje glasača. Podsjetimo da su na teritoriji općine Banovići održani skupovi i stranke PDA na čelu s aktuelnim načelnikom Midhatom Husićem.
Iako je prethodno rekao kako zbog epidemiološke situacije odustaje od predizbornih skupova, gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović pojavio se nedavno na predizbornom skupu gdje su se kršile skoro sve naredbe kriznih štabova.
Naredbe su kršile i druge stranke, skoro bez iznimke. U Republici Srpskoj popularna su bila druženja pod šatorima, prije svih u organizaciji SNSD-a, Dragan Čović je obilazio općine i gradove gdje su se kandidovali članovi HDZ-a BiH, Nenad Nešić je u kafani slavio razlaz koalicije DNS-SNSD… Spomenimo i druge aktivnosti u predizborno vrijeme kao što je posjeta Bakira Izetbegovića Bugojnu gdje je prisustvovao demonstraciji granate, te učešće zvaničnika HDZ-a komemoraciji ratnom zločincu Marku Radiću.
Uzaludni su bili apeli kantonalnih i entitetskih kriznih štabova da se odustane od predizbornih skupova i druženja. Iako deklarativno žele poboljšati život građana, kandidati stranaka su na ovaj način, ironično, zdravlje potencijalnih glasača stavili na kocku.
EKONOMSKE MJERE U DRUGOM PLANU
Ekonomski analitičar Faruk Hadžić za Žurnal govori kako poruke koje su kandidati slali mahom nisu imale veze s lokalnim izborima, lokalnim temama. Navodi da se najmanje pažnje posvetilo onom najbitnijem – ekonomskom oporavku.
„Imamo previše bitnih, posebno ekonomskih problema kao društvo, da bismo se stalno vraćali na apsolutno iste teme. Ne razumijem zašto je to toliko bitno u vrijeme kada mladi odlaze… Vraćanjem 25 godina unazad, uništavamo svoju budućnost“, priča Hadžić.
Na pitanje šta to konkretno organi lokalne samouprave mogu uraditi u ekonomskom smislu, Hadžić ističe: „Može se vidjeti koji su parafiskalni nameti i smanjiti ih ili ukinuti, mogu se ukinuti sve takse kada je riječ o osnivanju firmi, mogu se ubrzati procesi i komunikacija s privrednicima… To je sve vrlo jednostavno i izvodivo. To je, naprimjer, urađeno u Bjelovaru, pa sada imaju značajan broj novootvorenih firmi. Postoji još mnogo drugih stvari koje lokalne sredine mogu uraditi u ekonomskom smislu.“
No, bh. političari znaju da priča o tim temama ne donosi glasove. Osim toga, mnogi ni nemaju poseban, da ne spominjemo kvalitetan program. U nedostatku jasnog plana, mnogi se okreću populizmu, diskreditaciji drugih, neprimjerenim govorima itd. Ističe to i Vehid Šehić.
„Kad nemate viziju, kad nemate kvalitetan program, onda ne možete ništa drugo ni govoriti. Daleko se više pričalo o nečemu što je apsolutno neprihvatljivo“, govori Šehić.
Nekima, očito, nisu baš najjasnije ni nadležnosti, pa smo nerijetko mogli čuti obećanja kandidata za općinska vijeća da će se boriti za ulazak BiH u EU i NATO(?!). Političar koji je u vrijeme kampanje privukao mnogo pažnje je kandidat za gradonačelnika Visokog Dario Pekić (A-SDA). Na konkretno pitanje kako namjerava riješiti problem zagađenja zraka u Visokom čiji je glavni uzročnik grijanje na ugalj, Pekić odgovara:
„Ja ovo pitanje ne razumijem. Kako ću riješiti grijanje na ugalj? Ne možete nikoga natjerati na šta će se grijati. Ovo je meni pitanje toliko glupo pitanje da neću ni odgovarati!“
Uostalom, pogledajte kako to izgleda kada jedan prosječni bh. političar pokušava pridobiti glasače:
Kao i svaki put do sada, i za vrijeme ove predizborne kampanje kandidati su dijelili razni promotivni materijal. Osim standardnih paketa s osnovnim životnim namirnicama, kalendara, hemijskih olovaka, upaljača, kremova… zbog pandemije koronavirusa kandidati su došli na nove ideje.
Tako se pojavio digitalni termometar s logotipom Ujedinjene Srpske, SNSD-ovi lijekovi, maske i dezinfekcijska sredstva… Spomenimo i to da su se zainteresirani mogli obaviti serološko testiranje u – stranačkim prostorijama SNSD-a!
MILIONI ZA KAMPANJE
Profesorica s Odsjeka za komunikologiju Fakulteta političkih nauka UNSA Belma Buljubašić ocjenjuje kako su „logotipi pojedinih političkih stranaka nevjerovatno slični“, te da je „dio slogana nekreativan i brzo se zaboravljaju“. No, primjećuje da se intenziviralo online oglašavanje.
„Iako su se kampanje i prije vodile na društvenim mrežama, primjetno je da su te aktivnosti u ovoj godini intenzivnije i da su građani izloženi većoj količini poruka kandidata nego što je to bio slučaj prethodnih godina“, navodi prof. Buljubašić.
Međutim, veliki novac se i dalje troši na oglašavanje putem tradicionalnih medija. Transparency International BiH (TI BiH) je u proteklom periodu vršio monitoring u 70 lokalnih zajednica. Preliminarni rezultati govore kako su tokom kampanje političke stranke potrošile najmanje 5,9 miliona maraka na oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima i bilbordima. Najviše novca na ovaj vid oglašavanja do sada su potrošile SNSD (1,36 miliona KM), SDA i PDP (po 800 hiljada KM), SDS (oko 600 hiljada KM), Ujedinjena Srpska (više od 370 hiljada KM) i SDP (više od 310 hiljada KM).
Posmatrači TI BIH zabilježili su i 2481 primjer gdje su javni resursi korišteni za izbornu promociju stranaka i kandidata. Najveći broj zloupotreba odnosi se na intenziviranje javnih radova u predizbornom periodu. Najveći broj ovih radova zabilježen je u Zenici, Banjoj Luci, Doboju i općinama Stari Grad i Novi Grad u Sarajevu. Osim toga, evidentiran je i ukupno 21 primjer plaćenog oglašavanja institucija koje promovišu kandidate. Zabilježeni su i slučajevi raspodjele posebnih podsticaja i subvencija koje se najčešće odnose na jednokratne isplate tempirane za predizborni period.
Direktorica TI BiH Ivana Korajlić posebno je istakla jedan primjer: „Ostane čovjek bez riječi kad vidi da načelnik sjedi na mamografskom pregledu. To je nešto što se u bilo kojoj drugoj državi ne bi moglo desiti, ali kod nas doktoru uopće nije problem da ostavi kandidate i ljude koji su došli iz stranke da posmatraju preglede.“
Pojednostavljeno, većina kandidata uradit će sve što je potrebno, ma koliko to bilo moralno ili ne, samo da bi došli do glasova. Razlog je jednostavan – glasovi omogućavaju pozicije s kojih je moguće kontrolisati tok novca, a novac daje – moć.
„Kod nas su stranke izgubile ideološki okus, miris ili aromu. Postale su interesne grupe, a zna se zašto, radi materijalne dobiti. Onda ne treba čuditi zašto ljudi bježe u politiku očekujući da će i oni, ukoliko dobiju povjerenje građana, iskoristiti to za materijalno bogaćenje. Kad se politika pretvori u novac, imate situaciju kao što je u BiH“, zaključuje Vehid Šehić.
