A sada postizborni spektakl, počinje seoba “preletača”

“Izbori su prošli. Analiziraju se rezultati i vidaju rane. Glavno pitanje je kakve će biti refleksije na stvarni život jedne od najsiromašnijih evropskih država”…

Uz nekoliko ograda, apendiksa i preambula, ovako bi se u jednoj rečenici mogli ocijeniti izbori iza nas, piše Dragan Bursać za Analiziraj.ba.

Čovjek koga nema i 200 metara nebodera

Nema Dragana Čovića. Preciznije, nema ga u Predsjedništvu, a kako će djelovati u Predstavničkom domu BiH sa svojim HDZ-om, hoće li odabrati neko ministarsko mjesto (ministar spoljnih poslova npr.), hoće li biti predsjednik Federacije, vidjećemo. Tek, njegov pomirljiv ton u noći izbora pokazao je plebsu da ima nekoliko planova “B”. Naravski, niti jedan nije tako moćan i zvučan kao titularnost člana Predsjedništva, ali se Čović utješio referencom da je riječ o titularnosti starog radnog mjesta. Ništa više od toga.

Kad smo kod tješenja, a tješenja i gotovo infantilnog samoporicanja poraza bilo je na tone, valja se odmah prisjetiti Fahrudina Radončića, koji je nakon potpunog poraza rekao kako mu je ova utrka za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda bila samo breme, te kako će se okrenuti biznisu i napraviti još jedan toranj. Razumije se, veći i, da prostite, viši. Čitavih 200 metara iznad smrtnika Sarajeva. Kolega Adis Nadarević dobro je primijetio da će Sarajevo narečeno postati Abu Dabi ukoliko Radončić soliterima nastavi liječiti frustracije. Šalu na stranu, ako šale uopšte ima, Čović, iako ga “nema”, ima HDZ sa blizu 100 hiljada glasova ispred Predstavničkog doma, ili skoro 20%. Gospodin Radončić, s druge strane, sa svojih 33 hiljade, ili oko 6%, gleda u leđa ne samo SDA-u, ne samo HDZ-u, ne samo SDP-u, nego – O tempora, o mores! – i DF-u, koji je na Komšićevim krilima dobio oko 47 hiljada glasova.

Sve imaju, ništa nemaju

Prije ŽeljkE, kako ga, ma hajte molim vas, od milja zovu, red je posvetiti koju rečenicu i SDP-u. SDP je sa Bećirovićem izgubio u utrci za Predsjedništvo. Zlobnici bi rekli zbog Komšića i rasipanja bošnjačkih glasova, ali, hajte molim vas, pa to može reći i Čović. SDP je izgubio Tuzlu, što su neki protumačili kao čistu izbornu lijenost stanovnika obala Panonskog jezera. I ono najvažnije, a malo se pominje, SDP-a, kako stvari stoje, NEMA u Skupštini RS-a. Ovo je prvi put da ova partija nije prešla izborni prag postavljen na koti od 20 hiljada. I ne, ne radi se u ovom slučaju o nekom rastu nacionalizma u RS-u. Dabome, on je sve prisutniji, ali nije nikako krivac za brisanje SDP-a iz Skupštine RS-a. Jedini objektivan razlog je taj što je SDP svojom kampanjom još prije godinu dana digao ruke od manjeg bh. entiteta i ostavio lokalnim šerifima da se igraju demokratije.

Ovo nije samo porazno po SDP, zapravo, najmanje je porazno po njih, ovo je porazno po lijevu opciju u RS-u. Ustvari, ovo je brisanje bilo kakve smislene lijeve opcije. Od sedmog oktobra nje nema u političkoj Banjaluci. Zapravo, fascinantno je koliko jedna razvijena partija, sa solidnom stranačkom infrastrukturom, može izgubiti zbog katastrofalne taktike i još gore procjene.

SDA – neki ljudi i Sebija

SDA? E, gdje god je izgubio SDP, SDA je dobila, od Šefika Džaferovića u Predsjedništvu do ulaska u Skupštinu RS-a. I to nije sve, dabome. SDA je dokazala da je uz SNSD najjača politička partija sa najboljom infrastrukturom i najlojalnijom stranačkom vojskom. I ne samo to, dobila je ova partija u ovom izbornom ciklusu i novu zvijezdu, koja joj je prijeko potrebna za budućnost. Dabome, nije to ni Džaferović, niti je Bakir Izetbegović, ali je iz familije Izetbegovićevih. Dovoljno je reći: spektakularna Sebija. I kakva god da je, nosi glasove. U svakom slučaju, na ovim izborima je, uz Milorada Dodika, jedina politička zvijezda.

Kako se čini, vlast na bh. nivou sačinjavaće SDA-HDZ-SNSD. U protivnom, gotovo sigurno, slijedi nam tzv. postizborna kriza.

U Federaciji postoji nekakva teoretska mogućnost preglasavanja SDA, ali zbog sujeta ljevice, sujeta koje su dovele do njene propasti, taj scenario je manje moguć. Najvjerovatnija je trgovina s pulenima Bakira Izetbegovića, pa ko šta bude jamio – od ministra do ambasadora – svaka fotelja će biti draga.

Ustoličenje Željke i RTRS migracije

U RS-u, s druge strane, situacija je čak i jednostavnija. Predsjednička fotelja će (očekivano) sačekati Željku Cvijanović. Na koncu, Željka je od strane svog selektora Dodika i pripremana za ovo. Silne emisije te otvaranja bolnica, škola i autoputa pretvarali su, malo pomalo, Cvijanovićevu od žene tehnokrate u ženu iz naroda, jer, na kraju krajeva, titula predsjednika je samo to – kao i na početu teksta, puka titularnost. Zašto je Dodik od nje napravio šou, to je za jednu drugu analizu, tipa – Gdje je Dodik, tu je i vlast.

U toj analizi biće uključen i RTRS, koji će u narednom periodu izvršiti migraciju svog udarnog kadra u, kako ga zovu, Istočno Srpsko Sarajevo.

U svakom slučaju, Cvijanovićeva je tu gdje jeste, Dodik je potpuno očekivano tamo gdje jeste, a kad smo kod televizije i televizičnosti, očekuje se potpuni medijski spektakl na relaciji Komšić – Dodik. Sraz ultraradikalnog građanina i ultraradikalnog nacionaliste bitnije će, barem nominalno, odrediti sudbinu BiH u narednom periodu. Već sada je Dodik bacio u lice rukavicu građaninu Željku tražeći zastavu Republike Srpske u Predsjedništvu, tražeći priznanje Krima u sastavu Ruske Federacije i najavu prvih sastanaka sa Putinom i Vučićem u funkciji člana Predsjedništva BiH.

Očekujemo promptan odgovor ŽeljkE.

Poraz SDS-a

Naravski, i Republika Srpska ima svoje gubitnike. Najveći je SDS. Vukota Govedarica je izgubio u utrci za srpskog člana Predsjedništva, SDS je, koliko god to brojke ne pokazuju, izgubio uticaj u Skupštini RS-a, a očekuje se i ostavka Govedarice na poziciji prvog čovjeka ove partije. Ono što više od svega treba zabrinuti SDS je fakat da ni oni sami ne znaju “čiji” su njihovi najuticajniji članovi poput gradonačelnika Doboja Obrena Petrovića ili gradonačelnika Bijeljine Miće Mićića. Dok to ne saznaju, ozbiljnom partijom neće se zvati.

A opet, PDP kao dio opozicione koalicije “Za pobjedu” jeste na neki način lokalni pobjednik. Ostao je, doduše, Mladen Ivanić bez svoje fotelje u Predsjedništvu, ali je zato PDP druga stranka u gradu Banjaluci i ima trend rasta, istiskivanja SDS-a i uticaja bez svake sumnje.

Prava istina

No zašto su odistinski opozicione partije u RS-u sa svojim liderima gubitničke? One nemaju svoj program, nemaju viziju, a jedino što ih je održalo u ovom periodu su pokret “Pravda za Davida”, apolitični skup, i borba oca Davora da se sazna istina u vezi sa smrću njegovog sina. Ovaj pokret i otac Davor čine nadljudske napore u borbi za istinu i školski su primjer ulične demokratije, ali oni ne mogu da donesu pobjedu impotentnoj opoziciji.

S druge strane, ljudi su zarobljeni u mikrosvjetovima. To što je bilo 40 hiljada ljudi na Trgu Krajine u Banjaluci, dva dana uoči izbora, ne znači (gotovo) ništa za izborni rezultat. Preciznije, ti ljudi su sa 10% ranili Dodika i njegovu koaliciju, ali nisu mogli više od toga. Pravu pobjedu SNSD-u donijeli su Hercegovina, rad sa ljudima na terenu i svi dozvoljeni, ali i nedozvoljeni načini obraćanja, prije svega, Milorada Dodika.

Na koncu, promatraćemo najprije rad Predsjedništva, komentarisaćemo “kolike su tarife preletača” na državnom i oba entitetska nivoa, pratićemo gdje će se Dragan Čović uhljebiti, i, ako to uopšte ikoga zanima, sagledaćemo kakve će biti refleksije na realan život jedne od najsiromašnijih evropskih država.