Izbjegao u Tursku sa 14 godina, danas je vlasnik lanca restorana u 14 turskih gradova

Nino Kavara imao je svega 14 godina kada je 1994. godine napustio ratom zahvaćenu domovinu Bosnu i Hercegovinu, te s porodicom izbjegao u Tursku. Prošlo je od toga nešto više od 20 godina, a Kavara je danas uspješan poduzetnik u Turskoj, gdje stoji na čelu lanca od 22 restorana u 14 turskih gradova.

U razgovoru s novinarom AA, Kavara se osvrnuo na svoju životnu priču, o putu njegove porodice prema Turskoj, kao i o tome kako je, i pored svih životnih poteškoća, uspio svoje ime upisati među uspješne poduzetnike u Turskoj.

Otac Nine Kavare tokom rata bio je zarobljen u logoru Gabela kod Čapljine, a kako bi oca izvukao iz logora bilo je potrebno da s porodicom napusti BiH i ode u neku treću zemlju.

Obzirom da je za to trebalo i garantno pismo iz navedene treće zemlje, Kavara je ispričao kako su tada na neki način stupili u kontakt s rodbinom koja se nalazila u Turskoj. Od njih je stiglo pismo garancije, na osnovu čega je njegov otac i pušten iz logora.

“Bili smo porodica koja je imala sreće”, kazao je Kavara, te dodao kako im je tada dat rok od 24 sata da napuste BiH, što su i učinili. Preko Hrvatske, Mađarske, Rumunije i Bugarske, stigli su u Tursku.

“Imao sam tada svega 14 godina. Zajedno s majkom, ocem i sestrom doselili smo u Izmir. Tamo nam je pomogla naša rodbina”, rekao je Kavara, dodavši kako je po dolasku u Izmir trenirao u košarkaškom klubu Tuborg.

Dodaje kako su njegovi roditelji 1999. godine otvorili prvi restoran u Karsiyaki, dijelu grada Izmira, koji će kasnije biti temelj današnjeg lanca restorana.

“Otvorili smo restoran i nazvali ga ‘Everyday Grill’. Nudili smo i ćevape, a naš cilj je bio da gostima ponudimo i balkanska jela. To smo radili vrlo uspješno”, istakao je Kavara.

Nakon smrti oca, Kavara je bio primoran prestati se baviti košarkom, te je zajedno s majkom nastavio voditi posao oko restorana.

Dalje ističe kako je nakon 15 godina iskustva u sektoru gastronomije, želio napraviti jedan brend, s imenom koje će u sebi nositi i bosansku i tursku kulturu.

“Krenuli smo od imena ‘somun’ koje se koristi i u BiH, te smo naš brend nazvali ‘Somunarasi’ (ćevapi u somunu). Ćevapi se i na ovim prostorima gostima nude u somunu. Naš prvi restoran pod tim imenom otvoren je 2014. godine u Karsiyaki”, rekao je Kavara.

Nakon što se ovaj korak pokazao uspješnim, Kavara kaže kako su otvorena još dva restorana u Izmiru, da bi danas u 14 turskih gradova, otvorili ukupno 22 restorana.

Na pitanje novinara AA zašto su se baš fokusirali na ćevape, Kavara je istakao kako je ćevap samo po sebi univerzalan.

“Ćevap je jelo za široke mase. Da li ste nekada čuli da neko ne voli ćevape? Od djece pa do starijih, svi vole ćevape. Zapravo, u temelju najvećih prehrambenih lanaca u svijetu su zapravo ćevap i hljeb”, smatra Kavara.

Naglasio je kako su odlučili da ćevape poslužuju na metalnim tanjirima, što je praksa i u zemljama Balkana. Dodaje kako je polako u meni njigovog restorana počeo ulaziti i burek ispod sača.

Za sve recepte i proizvodnju hrane, kako je kazao Kavara, zadužena je njegova majka. Ona se brine i za obučavanje i zapošljavanje osoblja u restoranima.

Kavara je na kraju poručio kako je osnovao firmu i u Bosni i Hercegovini, putem koje planira svoje proizvode iz BiH plasirati u Tursku. Kako je rekao, u BiH je pokrenuo firmu kako bi se na neki način odužio i svojoj domovini.