Iz Udruženja za spas Neretvice pojasnili ko je dodijelio priznanje Bakiru Izetbegoviću

Aktivisti Udruženja građana “Neretvica – Pusti me da tečem” uručili su predsjedniku Bakiru Izetbegoviću zahvalnicu za angažman u zaštiti okoliša i sprečavanju gradnje malih hidrocentrala – tvrdi na svom zvaničnom Facebook profilu predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović.

Ponosno dodaje i:

– Predsjednik Izetbegović bio je inicijator donošenja zakonskog rješenja kojim se zaustavilo uništavanje rijeka u FBiH.

Dva su osnovna problema sa ovim lažnim marketinškim trikom predsjednika SDA, piše Žurnal.

Prvi je taj što mu zahvalnicu, srećom, uopće nije zajedničkom odlukom dodijelilo udruženje “Neretvica – Pusti me da tečem”, već pojedini članovi. Jer da jeste, na taj način pogazili bi svoju višegodišnju borbu za očuvanje rijeka koje su uništavali u velikoj mjeri upravo kadrovi Stranke demokratske akcije.

Svi se još uvijek jasno sjećamo scena sa protesta ovog udruženja na kojima su fizički spriječili ulazak mašina u korito rijeke Neretvice. Dodjelom priznanja Bakiru Izetbegoviću izdali bi sve principe za koje se godinama bore.

Upravo to u svojoj objavi u grupi Pusti me da tečem objavio je i član UO Udruženja građana Neretvica – Pusti me da tečem Adis Topalović.

– Ako je neko djelovao samostalno i mimo Udruženja dao nekome ovlaštenje, ja o tome ne znam ništa i ne mogu komentarisati. Čitav protekli period moje borbe i angažmana za spas rijeke Neretvice nastojao sam da on ne bude ni u jednom trenutku politički obojen niti naklonjen bilo kojoj partiji, i takav stav ću zadržati i ubuduće, bez obzira šta drugi mislili o tome. Svako drugačije istupanje i uvlačenje politike u sve ovo, bojim se, neće donijeti ništa dobro Neretvici.

UO nije donio odluku o dodjeli ovog priznanja, napisao je Topalović, ograđujući se od ovog čina Topalović piše i kako ne želi da se cijela grupa koja se bori za spas Neretvice smatra krivcem za ovo „priznanje“, jasno se ograđujući od tog poteza.

Na fotografiji sa tribine SDA na kojoj se dodjeljuje izvjesna plaketa Bakiru Izetbegoviću nalazi se Jasmin Turak, član Udruženja. On je sin Ibrahima Turka, nekadašnjeg vijećnika OV Konjic i predsjednika Udruženja. Ibrahim Turak namjeru za izgradnju mHE više puta javno je nazvao ekocidom, pa je dodjela priznanja upravo Bakiru Izetbegoviću u tom kontekstu potuno neprihvatljiva. Ali Ibrahim Turak šuti, ne osuđuje potez svog sina.

To je prva zloupotreba udruženja i Bakira Izetbegovića.

Druga, ponižavajuća za sve istinske aktiviste za spas rijeka jeste njegova tvrdnja da je upravo on inicirao zakonska rješenja kojima se predlagala zabrana izgradnje malih hidroelektrana, kada se zna da su parlamenti, vlade, skupštine na svim nivoima svim silama pokušale spriječiti izglasavanje ovog zakona. U to vrijeme aktiviste su na terenu napadali i fizički, prijetili im otkazima i batinama, vrijeđali ih u javnim istupima… Bakir Izetbegović nije stao u njihovu odbranu, vjerovatno ga tada nisu ni interesovali.

Baš na rijeci Neretvici za koju je „dobio priznanje“ velike zasluge za planiranu izgradnju imali su kadrovi SDA. Investitor – kompanija Elektroprivreda, odluku o izgradnji donijela je 2008., kada je Edhem Bičakčić (SDA) bio član Nadzornog odbora kompanije. Deset godina kasnije, njegova firma Bičakčić d.o.o. pobjeđuje na tenderu za isporuku opreme. Konzorcij koji čine četiri kompanije dobio je ugovor za nabavku opreme vrijedan četiri i po miliona KM, što je trebala biti tek prva faza.

Licemjernost izjave Bakira Izetbegovića ogleda se i u tome da su niz malih hidroelektrana u Federaciji BiH posredno ili neposredno podržali kadrovi upravo SDA – naprimjer, Salko Selman, ili dugogodišnji načelnik Općine Jablanica Salem Dedić koji je pomogao u uništavanju Doljanke.

Vlada Federacije BiH na čelu sa SDA-ovim premijerom Fadilom Novalićem dugo je u ladicama držala prijedloge ovih zakonskih rješenja i dala mnogo vremena investitorima za izgradnju novih postrojenja.

Zgodna je prilika da podsjetimo na još jednog istinskog ljubitelja prirode i njegovo divljenje ljepotama BiH. „Veliki sam ljubitelj prirode“ – napisao je u oktobru 2020. uz fotografiju sa planine premijer Novalić i podržao aktiviste za spas rijeka.

Predizborno je vrijeme i ne biraju se sredstva za prikupljanje političkih poena. Jedan dan su to borci, drugi dan penzioneri, a sada je došlo vrijeme i za rijeke. Priroda je tako preko noći postala politički resurs, a lideri stranaka dali su sebi za pravo da gospodare čak i njom a sebi pripisuju zasluge za navodno očuvanje.

Umjesto na tribinama sa pojedincima koji nastupaju nezavisno od grupe, neka se slikaju pored Doljanke, Kraljuščice, Ugra, Miljacke, Željeznice… pored apartmana na Bjelašnici, poluuništenog Prokoškog jezera, deponija smeća, nelegalnih krečana i šljunkara, betoniranih parkova… pa neka tu na licu mjesta pokažu kakvi su istinski efekti njihove „brige“ za prirodu.