Iz sela kod Banje Luke pobjegle sve djevojke

Stričići, nedaleko od Banje Luke, smješteni na obroncima Manjače, koje je proslavio pisac Petar Kočić, postali su mjesto neženja, a djevojke su pobjegle u Banju Luku jer svoju budućnost nisu mogle pronaći u rodnoj grudi, u koju se slabo ulaže, a i surova klima ih tjera u nizine.

Prema nezvaničnim procjena, u mjesnoj zajednici Strčići ima od 250 do 300 neoženjenih muškaraca, kojima je najveća želja da im neka djevojka kaže sudbonosno “da”, pišu Nezavisne novine.

Zlatko Sladojević, predsjednik mjesne zajednice Stričići, kaže da su za posljednje četiri godine imali samo četiri svadbe, a čak 15 do 20 sahrana.

“Dječji smijeh se sve manje čuje, a evo primjera – posljednja beba je rođena prije godinu i po dana. Svadbena veselja su prava rijetkost”, kaže Sladojević.

Prije nego što zabačene zaseoke na Manjači zaveju prvi ovogodišnji snjegovi, ekipa Nezavisnih se uputila u selo Gornji Lusići, koje je od centra Stričića udaljeno još oko 13 kilometara. U njegova tri zaseoka Marčete, Lazičići i Živkovići ima čak 17 neženja, od dvadesetak do 50 godina.

Iako neki od njih imaju djevojke, ovi kršni momci sa Zmijanja, pola u šali, a pola u zbinji, kažu da nijedna djevojka pri zdravoj pameti ne želi da se uda u taj kraj, a kamoli da formira porodicu u mjestima u kojima nema vode, a kada zavalja snijeg, koji se ne diži ponekad po šest mjeseci, autobusi ne saobraćaju!

Vidjevši sve to, djevojke iz ovih mjesta bježe, a druge iz okolnih mjesta ne pomišljaju na suživot s lokalnim momcima. Svaka želi bolje uslove za život.

Prema priči mještana, život u Gornjim Lusićima lakši je ljeti, pa momci mogu da idu u potragu za potencijalnim djevojkama, ali kad snijeg okuje i život postaje teži. Primorani su da se kao Kočićevi junaci pripovjetke “Kroz mećavu” probijaju kroz smetove snijega.

Gornji Lusići udaljeni su od glavnog puta četiri kilometra i do njega se stiže lošim putem. Vozeći se do porodica u ovom selu, nismo sretali prolaznike usput, samo se veliki broj ovaca i krava vidio na obroncima, te stare raštrkane kuće.

Stižemo u dvorište jedanaestočlane porodice Lazičić, u kojoj su dvojica neoženjenih momaka Vlado (24) i Aleksandar (20), kako bismo čuli njihovu priču o životu u ovom kraju i upoznavanju sa djevokama. Ovi momci su završili zanat u gradu, ali kako nisu našli posla, vratili su se u selo.

Domaćica Jela, njihova majka, nam u staroj kući, napravljenoj od daska, poslužuje domaću kafu i rakiju, te smo se u divnoj domaćinskoj atmosferi ugrijali i sklonili od manjačkih vjetrova.

“U moje vrijeme se lakše bilo oženiti i udati. Ko bi rekao da će se u ovaj kraj prestati ulagati? Kad djevojke danas čuju iz kojih krajeva dolaze momci, odmah se premišljaju”, kaže Jela Lazičić.

Vlado i Aleksandar govore da je zimi najteže jer nemaju kud da odu, niti mogu, zbog velikog snijega, pa slobodno vrijeme provedu uz TV, a kada nema ništa uz TV, na kojem prijem ima samo pet programa, u krevet idu veoma rano, što je nezamislivo njihovim vršnjacima momcima u gradovima, a ustaju još ranije.

Iz razgovora sa domaćinima saznajemo da djevojke ne žele da se udaju za njihove momke, jer ovo mjesto ima mnogo problema, između kojih se izdvajaju nedovršeno vodosnabdijevanje, problemi sa strujom i loša putna infrastruktura.

Sve je to, kažu Lazičići, otjeralo djevojke iz ovog mjesta, a lokalni momci zbog njihovog odlaska ispaštaju. Svi ovi razlozi doveli su i do pada nataliteta u čitavim Stričićima.

Milan Lazičić, otac Aleksandra i Vlade, kaže da je imao tu sreću da se oženi Jelom prije 25 godina, kada je u Stričićima bilo više djevojaka.

“Moja gospođa je živijela u blizini mene. Ona je bila navikla na surove zime Manjače i njen svakodnevni način života. Moja kuća bila je imućna, uspio sam je prije 25 godina ‘prevariti’ i oženiti se njome. Naši momci iz sela danas nikako ne mogu da se ožene. Situacija je teška. Oni nemaju perspektive. Naše djevojke bježe u grad, ovdje dođu samo za praznike. Neki momci su pokušali da nađu sreću u gradu. Kada nisu uspjeli vratili su se na selo da se bave stočarstvom, jer im je ovdje bolje”, priča Milan Lazičić

U porodici Živković imaju trojicu momaka, dva brata blizanca Mirka i Marinka, koji imaju tek po 18 godina, i jednog nešto starijeg.

Mirko Živković (18), radi kao mehaničar i kaže da, uprkos svemu, svoju budućnost vidi u rodnom kraju, a bilo bi bolje kada bi se u selo dovela voda i redovnije čistili zimski putevi. Kako bi izdržavao svoju buduću porodicu, speman je da se bavi stočarstvom, te da proizvodi zdravu hranu. On još ne razmišlja o ženidbi, iako je, govori, u ozbiljnoj vezi, jer djevojci trenutno ne može da pruži minimalne, dobre uslove.

“Imam djevojku iz Banjaluke, veza nam je ozbiljna, nekoliko puta mi je dolazila u posjetu tokom ljeta, sviđa se njoj ovdje. Kada djevojku pitam da provede vikend kod mene, prvo što odgovari je – kako ću ja do tebe doći”, govori Mirko.

Kaže da mu je teško dovesti djevojku iz grada da živi u ovim surovim klimatskim uslovima i kraj koji je dugo okovan snijegom.

“Djevojke u toku sedemice peru kosu dva-tri puta. Ružno je da se ona kod mene u kući kupa u lavoru. Prošle godine kada je zapadao snijeg komšija i ja čitav jedan dan smo išli do prodavnice po stvari kroz snijeg. U Banjaluku tokom zimskih dana idem samo kada moram na Biro, za to mi je ponekad potrebno i dva dana, jer ponekad budem zavejan u snijegu, a nekada sam prinuđen da i prespavam kod nekoga”, priča Mirko Živković.

One starije neženje od ovih momaka s kojima smo razgovarali nekako su se i pomirili da će ostati bez svoje srodne duše, odnosno da svadbena zvona neće zazvoniti pored njihovih kuća.

Kako bi se problem sve većeg broja neženja u Stričićima smanjio, prije sedam godina je čak osnovana Agencija za sklapanje brakova “Aleksandra”. U toku tih sedam godina sklopljeno je 30 brakova.

“Neke cure udali smo iz komšiluka, čak neku našu domaću djevojku uspjeli smo zadržati ovdje, ali to su uglavnom bile djevojke fizički izdržljive, neustrašive i lucidne, koje se nisu bojale, a ni razmišljale o tome kako će novorođenu djecu koja se razbole u toku zimskih dana po snijegu nositi do udaljenog doktora. Na Manjači kada zavalja snijeg samo helikopter može da dijete odveze do doktora”, rekao je Aleksandar Vulin (46), predsjednik Agencije “Aleksandra” .

[yuzo_related]

On se uspio oženiti, ali kasnije i razvesti, a sad je u potrazi za novom partnerkom.

Vulin kaže da im je uzor Jagodina u Srbiji, u kojoj je rukovodstvo našlo model kako da smanji broj neženja, odnosno poveća broj brakova.

Tamo su čak momci i djevojke dobili novac iz lokalne kase kako bi išli na petodnevno ljetovanje u Grčku, te se eventualno rodile ljubavi i sklopili brakovi, a bilo je još aktivnosti u akciji na smanjenju “bijele kuge”.

“Nedavno smo išli u Jagodinu i razgovarali s nadležnima da čujemo njihova iskustva. Planiramo nešto slično da primijenimo na naše prostore, ali nam treba pomoć grada i drugih. Sve više mladih momaka mi dolazi po savjete, žele da uđu u brak”, kaže Vulin.

Stričići su 1995. i 1996. godine brojili 6.500 stanovnika, a danas ih ima 1.100.