Iz Lukomira evakuirana jedina preostala stanovnica

Iz snježnim nanosima blokiranog Lukomira jučer je evakuirana 67-godišnja Raza Masleša, koja je ostala jedina u selu iz kojeg su prethodnih dana svi stanovnici otišli.

Predsjednik Kluba ekstremnih sportova Bjelašnica, Ejub Fako, jučer je obaviješten da je u Lukomiru ostala vremešna stanovnica, koja zbog zdravstvenih problema nije mogla pješice krenuti iz Lukomira, kad su u ranim jutarnjim satima selo napustili sa stadima ovaca njen muž i sin, te komšije iz još dva domaćinstva.

Na Bjelašnici je jučer bio jak vjetar koji je otpuhao snijeg sa strmina i stvorio velike nanose na putu do Lukomira zbog čega je bilo nemoguće i sa jakim terenskim vozilo proći putem kroz klanac do Lukomira.

– Uspjeli smo sa džipom, na sva četiri točka su bili jaki lanci, probiti se vozeći mimo puta, do Lukomira kako bi izbavili nanu Razu. Prevezli smo je, sa svim njenim “sitnicama”, preslicama, vunom, stapom (drvena posuda za pravljenje masla) i ostalim zavežljajima do Tarčina, a kad je zaključavala kuću suze u očima su odale tugu zbog napuštanja ognjišta – kaže Fako u razgovoru za Fenu.

Dodaje da je posljednja stanovnica koja je napustila Lukomir katanac spremila u zavežljaj, na kako je rekla “sigurno”, da bi na proljeće opet otključala svoju kuću. Pri tom je tiho rekla “Bog zna…”

U današnjem razgovoru za Fenu, Raza Maseleša blagosilja spasioce, riječima “Bog ima dao svako dobro, spasili su me, ne bih mogla pješice po jučerašnjem alametu sići ni do Umoljana”.

Kaže da su jučer rano ujutro njeni ukućani pješice otišli jer su morali sići kako bi stado od 70 ovaca prebacili u Tarčin gdje će provesti zimu. Još je bilo prohodno i planirali su su da je naknadno autom iz Lukomira prevezu do Tarčina.

-Fala Bogu i ljudima koji su došli i prevezli me- kaže na kraju razgovora Raza Maselaša.

Ovo je sedma zima zaredom tokom koje 22 kuće u Lukomiru, bjelašničkom selu na 1.495 metara nadmorske visine, bivaju zaključane sve do kasnog proljeća.

Posljednje autentično bosansko selo s kamenim kućama pokrivenim strmim krovovima od šindre, koje su svjedoci davno minulih vremena, ostalo je prazno. Njegovi stanovnici su se raselili u u Tarčin, Hadžiće, Vlakovo i druga naselja u okolini Sarajeva.