Ivanić: BiH mora predati aplikaciju za EU zbog kompleksne geopolitičke situacije

Bosna i Hercegovina mora predati aplikaciju za članstvo u EU, prvenstveno zbog veoma kompleksne geopolitičke situacije. Neće biti lako dobiti status kandidata, ali sam optimista. Ako BiH ostane izolirana na zapadnom Balkanu, mislim da bi ona bila naredni potencijalni prostor za krizu i da bi EU na kraju mogla snositi posljedice za to – izjavio je u zajedničkom intervjuu za agencije Fena i Xinhua član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.

Prošle godine smo obilježili 20 godina od uspostave diplomatskih odnosa između Kine i BiH. Koje je Vaše mišljenje o odnosima između dvije zemlje?

Ivanić: Govoreći o odnosima između Kine i BiH, možemo govoriti o dva aspekta, jedan je politički a drugi je ekonomski. Kina je bila prisutna u BiH, u osnovi od samog početka, ali uz jako fer i pošten pristup, podržavajući stabilnost zemlje, i bez političkih kontroverzi. Bilo je mnogo aktivnosti koje su bile jako korisne za BiH u cjelini, kao što su obrazovni programi, diplomatske posjete i razmjena različitih iskustava. Što se tiče drugog aspekta, ekonomije, postoje neki pozitivni elementi, kao što je naprimjer termoelektrana “Stanari”, neki potencijalni veliki projekti u oblasti infrastrukture koji su u fazi razvoja u ovom trenutku, ali istina je da smo na samom početku i da možemo učiniti još više. Postoje neki tekući projekti kao što su TE “Banovići”, neki infrastrukturni projekti u Republici Srpskoj, moguća izgradnja pruge od Banje Luke do Novog Grada, i izgradnja autoputa od Banje Luke do Mrkonjić-Grada.Što se tiče trgovine u cjelini, mi jako zaostajemo, ali smo svjesni nove strategije Kine o tome kako pristupiti tržištima zapadne Evrope. Vidim neke potencijalne s Lukom Ploče, ili ako bismo obnovili prugu od Ploča do Beograda, a postoje i neki drugi potencijalni projekti.

Kada kineske kompanije i investicije dolaze ovamo, to je uglavnom u Republici Srpskoj. Šta treba učiniti da se otvori pristup kineskim investicijama u FBiH?

Ivanić: Federacija BiH je malo komplikovaniji entitet u BiH od RS-a, s vrlo specifičnom strukturom ovlasti na različitim nivoima. Ali, FBiH mora promijeniti svoj pristup u smislu da mora stvoriti zakonodavni okvir koji bi bio privlačniji investitorima. Mislim da će FBiH postepeno sve to promijeniti i optimističan sam da će u godinama koje dolaze shvatiti da je ovo vrlo važno.

Kada govorimo o inicijativi ,,16 plus 1 – Jedan pojas – jedna cesta’’ mnogi misle da su u pitanju samo ekonomski interesi, iako je i kulturni aspekt jednako bitan. Koje je Vaše mišljenje o ovom mehanizmu?

Ivanić: Prije svega, sama činjenica da smo uključeni u ovaj projekat znači da ga podržavamo, a i mi ćemo imati koristi od toga. Nadam se da će Kina nastaviti sa svojim pristupom redovnih, godišnjih sastanaka i da će kineske kompanije dobiti podršku koja im je potrebna ako se odluče investirati u ovaj region.

Koja je to roba koju bi BiH mogla izvoziti u Kinu? Naprimjer, BiH na nivou Vijeća ministara još nema potpisan sporazum s Kinom za izvoz mesa i mesnih prerađevina. Šta možemo učiniti u vezi s tim?

Ivanić: Kina je veliko tržište i jedno od najvećih tržišta na globalnoj razini. Postoje indirektni pozitivni efekti za BiH, a pretpostavljam da bez jakog industrijskog razvoja u Kini i velike potražnje, ne bi bilo željezare u Zenici,naprimjer. Što se tiče direktne trgovine, Kina je veliko tržište, a mi smo mala ekonomija. Vrlo često problem u BiH je takav da i one proizvode koje bismo mogli ponuditi Kini nismo u mogućnosti isporučiti ih u količinama dovoljnim za kinesko tržište. Takav slučaj je recimo sa sporazumom za izvoz vina u Kinu. Razgovarao sam s nekim proizvođačima vina i izvoznicima iz Hercegovine i rekli su mi da nisu u mogućnosti isporučiti količine koje bi bile dovoljne za kinesko tržište. Slažem se da ne koristimo dovoljno potencijale koje imamo ovdje.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović je najavio da će BiH aplicirati za kandidatski status za članstvo u EU u februaru. Kakvo je Vaše mišljenje o tome u smislu kako vidite pregovore s EU u budućnosti? Šta bi mogle biti glavne poteškoće?

Ivanić: Prije svega, mislim da BiH mora predati aplikaciju za članstvo u EU, prvenstveno zbog veoma kompleksne geopolitičke situacije. Neće biti lako dobiti status kandidata, ali sam optimista. Ako BiH ostane izolirana na zapadnom Balkanu, mislim da bi ona bila naredni potencijalni prostor za krizu i da bi EU na kraju mogla snositi posljedice za to. To se može primijetiti u kontekstu Libije, gdje brojne izbjeglice dolaze u zapadnu Evropi preko Italije, Malte, ili na primjeru Sirije i svih migranata koji dolaze u Evropsku uniju, na primjeru Ukrajine i vrlo problematičnih ekonomskih odnosa između EU i Rusije, tako da EU ne treba još jedan izvor krize. Stoga, vjerujem da će EU prihvatiti našu aplikaciju i dati nam status kandidata. Tek tada počinje pravi posao. Ako BiH ne postane dio EU, ostat će izolirana i mi ćemo ostati da se bavimo našim unutarnjim razlikama. Bošnjaci, Srbi i Hrvati će nastaviti s unutarnjim političkim sukobima. Ako budemo dio nečeg većeg i šireg, onda ćemo morati prihvatiti pravila koja su postavljena negdje daleko odavde. Svi moramo prihvatiti taj set pravila. Zbog toga, mislim da postoji spremnost na svim nivoima vlasti da se ide u tom pravcu. Svi zajedno smo potpisali izjavu Predsjedništva BiH početkom prošle godine o evropskoj perspektivi za BiH. Slažem se da će biti problema s različitim nivoima vlasti i da će biti potrebno prilagoditi različite stavove. Ali čak i tada, ne bi trebalo biti mnogo problema, jer ono što ćemo pregovarati ustvari je način na koji ćemo morati prihvatiti pravila EU. Nije da mi možemo biti ti koji će mijenjati postojeća pravila Evropske unije. Mi ćemo jedino pregovarati o tome kada, kako i koliko dugo će nam trebati za njihovo provođenje i mislim da je moguće postići dogovor o ovome. Belgija, naprimjer, ima dva ministarstva poljoprivrede u dva dijela zemlje i imaju vrlo jednostavno pravilo, ukoliko se slažu o nečemu, oni glasaju za to, ako ne, suzdržavaju se od glasanja u EU. Mi možemo isto pravilo primijeniti u BiH.Stoga vjerujem da BiH može razviti zajednički stav. Dakle, ne mislim da unutarnja struktura zemlje predstavlja problem. Jedino pitanje je želimo li mi to učiniti ili ne.

Mislite li da će proces ići glatko ili očekujete zastoje?

Mislim da moramo učiniti mnogo toga prije nego budemo spremni postati članicom EU. Treba nam vremena za to. Na primjeru Hrvatske možemo vidjeti da je toj zemlji bilo potrebno desetak godina da od statusa kandidata dođe do punopravnog članstva. Dakle, period od deset godina je realan i to u najboljim mogućim uslovima u kojima moramo usvojiti sva pravila i propise, ispuniti sve obaveze što će na kraju rezultirati punopravnim članstvom. Mislim da je status kandidata veoma važan, jer to znači da imate na raspolaganju finansijsku podršku. Da budem iskren, ako bih bio u poziciji da biram, želio bih da BiH bude zemlja kandidat neko vrijeme, pod uslovom da imamo finansijsku podršku, kako bi se zapravo pripremila za članstvo. Jer, onog trenutka kada postanete punopravna članica, nema više finansijske podrške. Stoga, status kandidata može biti čak i koristan za zemlju ako imamo neophodno znanje i vještine da to maksimalno iskoristimo.

Neki će reći da BiH nije ni sprema da aplicira za članstvo, ali zbog njemačko-britanske inicijative proces je ubrzan za BiH. Da li mislite da je BiH spremna da aplicira i da uđe u EU?

Ako se BiH ne približi članstvu u EU, jako sam pesimističan o tome koliko će BiH biti u stanju regulirati procese unutar same sebe. Ako ostanemo u izolaciji bez jasne evropske perspektive, mi ćemo nastaviti da se sukobljavamo o stvarima o kojima se ne slažemo. Ovo je odlična situacija za političke elite, jer u izoliranom društvu možete jako lako manipulirati ljudima, ali ako smo dio nečeg većeg, onda postoji ne samo unutarnji već i pritisak izvana da se političke elite ponašaju na jedan opušteniji način. U tom slučaju, unutranje razlike će biti manje bitne. Stoga, ako želimo stabilnu BiH, mora postojati bliža veza s EU. Ako pitate da li je BiH danas spremna da postane član EU, reći ću da nije, ali to nije razlog da se ne ostvaruje napredak u tom pravcu. Naprotiv, moramo imati EU perspektivu da bismo postali spremni za članstvo.

Što mislite o procesu i napretku BiH ka NATO-u i da li BiH zapravo treba da bude članica NATO-a?

Ivanić: Ne volim pričati o članstvu u NATO-u, u ovoj fazi, jer smo još toliko daleko, a postoje i neka sporna politička pitanja koja se mogu koristiti unutar BiH iz različitih razloga. Neke političke snage u BiH kažu ‘ne’ članstvu u NATO-u, posebno one u RS-u, jer Srbija ne ide u tom smjeru. Sve dok Srbija ne bude dio NATO-a, teško je očekivati ​​od srpskih političara da podrže članstvo BiH u NATO-u. Također, mi nemamo Akcioni plan za članstvo (MAP), ali bitno je da nema neslaganja o MAP-u, jer je bivša vlast u BiH glasala za MAP. SNSD, SDP i tadašnja koalicija, svi su glasali za to. Aktuelna vlast nema problem s MAP-om. I ono što zapravo predstavlja MAP, a to je demokratski uticaj na vojne snage, što implicira bolju opremljenost oružanish snaga i nama to zaista treba. Dakle, u svakom slučaju, bili članica ili ne, mora postojati civilni uticaj na vojni sektor i zbog toga sam veoma protiv svih diskusija koje su beskorisne u ovoj fazi. Trebat će nam godine da provedemo reforme prije nego što dođemo u situaciju da apliciramo za članstvo i sve dok ne postoji regionalni sporazum o ovome, nisam optimista o pitanju NATO-a. Ali, nadam se da će tokom mog mandata BiH dobiti MAP i da ćemo provesti neophodne reforme.

Još jedna stvar koju BiH treba riješiti prije podnošenja zahtjeva za članstvo u EU jeste pitanje kvota i tradicionalne trgovine s Hrvatskom i dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Hoće li ovo pitanje biti riješeno i očekujete li dodatni pritisak iz Hrvatske, možda na isti način na koji je Slovenija vršila pritisak na Hrvatsku u vrijeme pregovaračkog procesa Hrvatske s EU?

Ivanić: Postoji mnogo različitih aspekata o ovom pitanju i naš tim ima veliku odgovornost da pregovara u najboljem interesu za BiH. Definitivno postoje zahtjevi da se SSP izmijeni i prilagodi. Ne volim taj izraz ,tradicionalna trgovina’, jer ne postoji takva obaveza u SSP-u s BiH i naš glavni interes je da imamo oslonac u SSP-u koji je ključan pravni dokument u ovom slučaju. Jedino što BiH očekuje iz Brisela je podrška. Mi ne tražimo nikakav poseban pristup, ali želimo neku vrstu razumijevanja i pristup koji je primijenjen u slučajevima s nekim drugim zemljama. Naprimjer, u slučaju Hrvatske i Slovenije ili Mađarske, kvote su prepolovljene, a tako nešto bi moglo biti prihvatljivo i za nas. Ako žele da nam pomognu, mogu nam pružiti malo veću podršku na način da subvencioniramo domaću ekonomiju. Ne mislim da bismo trebali prihvatiti formalno pravilo bez bilo kakvih zahtjeva s naše strane. Dakle, mislim da ima prostora za dogovor ako postoji uzajamno razumijevanje, ali ako se pred nas budu postavljali ultimatumi, to ne bi bilo fer prema BiH i mislim da to nećemo moći prihvatiti.

 Poznato je da BiH ima obimnu kulturnu baštinu, ali su mnogi spomenici oštećeni, muzeji i neke druge kulturne znamenitosti ne dobivaju dovoljno podrške od države. Šta BiH može učiniti da bi zaštitila svoje kulturno naslijeđe?

Ivanić: Prije svega, želim zahvaliti Kini za podršku koju je pružila Katedri za kineski jezik, na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i to je nešto što može doprinijeti ovoj kulturnoj saradnji i razmjeni. Drugo, istina je da je BiH bogata kulturnom baštinom i spomenicima, istorijom, različitim religijama i to je sve pretpostavljam jako zanimljivo našim gostima iz Kine, pogotovo jer je to nešto drugačije za njih i što mogu vidjeti toliko toga na relativno malom prostoru. Kada govorimo o kulturnim institucijama, ne mislim da je novac glavni problem. Novac je uvijek bio tu, čak i u državnom budžetu. Ali, uvijek je tu bio problem s nadležnostima. Mislim da je Zemaljski muzej žrtva političkog sukoba, a ne nedostatka sredstava. Novac je uvijek bio tu i to znam pouzdano, jer sam bio ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara BiH. Moj pristup je uvijek bio da se pitanje nadležnosti ostavi postrani. Muzeji moraju biti otvoreni i moramo obezbijediti finansijsku podršku svih nivoa vlasti. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine pripada i Republici Srpskoj, jer on čuva našu zajedničku kulturnu baštinu, ona pripada svima nama i zbog toga mislim da će se morati postići dogovor. Zašto ne ponuditi rješenje na osnovu kojeg bi i RS i FBiH osigurale sredstva u svojim budžetima, uključujući i državni budžet, za finansiranje ove institucije, a da se članovi Upravnog odbora Muzeja biraju iz oba entiteta. Da zaključim, smatram da je i kultura u Bosni i Hercegovini također žrtva političkog sukoba bez ikakvog valjanog razloga za to.