Ivana Korajlić: Ne treba nam hibridno tijelo koje će se baviti sukobom interesa

Nakon što je Fokus.ba jučer objavio da je iz ladice Ministarstva pravde BiH odnosno novog ministra Davora Bunoze (HDZ BiH) u javnu raspravu odaslano novo zakonsko rješenje o sukobu interesa, gdje smo uočili određene nedostatke, za komentar smo o svemu upitali Ivanu Korajlić iz Transparency International.

Kao i kod prethodnih rješenja, ova organizacija pomno prati svaki korak Ministarstva pravde BiH po pitanju regulisanja problematike sukoba interesa.

Kako navodi, ovaj prednacrt je u velikoj mjeri naslonjen na raniji prijedlog koji je bio u parlamenrarnoj proceduri i koji je razmatran više puta i koji na kraju nije usvojen. Ipak, dodaje, unaprijeđen je u odnosu na prethodne verzije Ministarstva pravde BiH.

Međutim, tvrdi Korajlić, i dalje ima određenih nedostataka, posebno kada je riječ o samom statusu komisije za odlučivanje o sukobu interesa. U odnosu na verziju koja je bila u Parlamentu su izmijenjeni sastav i nadležna tijela za izbor.

-Ali to i nije toliko sporno obzirom na to da barem imamo odredbe da članovi Komisije ne smiju biti u određenom prethodnom periodu nosioci javnih funkcija, članovi organa političkih stranaka i sl. Međutim, i dalje ostaje nedefinisan sam status, jer je predviđena da sama služba Komisije koja je već i sada u APIK-u tu i ostane, da je sjedište u Istočnom Sarajevu, ali ostaje nejasno da li sami članovi Komisije koji imaju obavezu sastajanja minimalno jednom sedmično i oni sa sjediptem u toj agenciji i na koji način će to funkcionisati. Jer, ako ostane nedefinisan status Komisije i ako se opet napravi neko hibridno tijelo za koje se neće znati da li je parlamentarna komisija ili neki zasebni organ, bojim se da ćemo pri uspostavljanju same komisije opet imati problem osiguravanja sredstava, uspostavljanja rada i svega ostalog, kao i same primjene zakona – ističe Korajlić.

Novi/stari problemi

---

Za koga se kroji novi zakon o sukobu interesa: Možete biti i funkcioner i direktor!?

Kada je riječ o odredbama koje definiraju nespojivost sa privatnim preduzećima, smatra da su tu na neki način bez potrebe uduplane odredbe i različiti pragove postavljeni u odnosu na postojeći zakon.

-Ukoliko opet budemo imali tijelo čiji status neće biti jasan, te koje može imati probleme u svom funkcionsanju, bez obzira na neka unapređenja u samom zakonu, imat ćemo neefikasne mehanizme u sprječavanju sukoba interesa. Bez obzira što su podignuti limiti na novčane sankcije i uvedene su ostale koje se tiču razrješenja ili poziv na podnošenje ostavke, opet je ostavljena neka diskreciji komisiji da tumači težinu prekršaja i na osnovu toga odlučuje hoće li pokrenuti taj mehanizam ili ne. Možemo tako doći u situaciji da se ovo bude subjektivno primjenjivalo na osnovu nekog sopstvengo nahođenja – navodi Korajlić.

Poredeći ovu novu verziju sa onom koja je bila u Parlamentu, kako naglašava, nedostaje mehanizam poništenja djela nastalog u situaciji sukoba interesa. Mehanizmi su tu i propisuje se rok kada se mora razriješiti nosilac javne funkcije i dr. Ali, upitala je Korajlić, šta se dešava sa odlukama koje su nastale kao proizvod situacije sukoba interesa.

-Imamo i situaciju oko razrješenja sa nespojivih funkcija. Ostavlja se rok dok kada se nosilac funkcije mora razriješiti, a ako se to ne desi onda Komisija pokreće postupak. Šta ukoliko je ta osoba neki duži vremenski period na nespojivim funkcijama? Je li to znači ako se nakon tri godine razriješi, da Komisija ne mora pokretati postupak, i nikome ništa? A imamo veliki broj situacija da tijela koja utvrđuju sukob interesa ne utvrde po službenoj dužnost na vrijeme ovakve stvari, već reaguju tek po prijavama. Onda se ne izriču nikakve kazne – napominje Korajlić.

Naglašava da će svakako uputiti prijedloge i komentare i nada se da će biti ovaj put interesovanja da se napravi jedno kvalitetno rješenje i da se iskoristi prilika.

S-ada je na spremnosti Ministarstva da unaprijed rješenja, a onda i na Parlamentu, imajući u vidu brojne opstrukcije koje smo svjedočili zadnjih godina. Podsjetit ću da ovaj prijedlog, koji je u nekoliko navrata razmatran u parlamentu, da se on pripremao još od 2015., a tek je 2017. zvanično upućen u proceduru i onda je pet godina trajala trakavica – ističe Korajlić.