Došao iz Afganistana
Ispovijest migranta u BiH: “Ljudi su svugdje dobri prema nama, ali najbolje je u Sarajevu”
Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini predstavlja sve veći problem, jer je sve veći broj migranata koji svakodnevno dolaze
Protesti stanovnika pojedinih bh. gradova zbog migranata su sve češći jer strahuju za svoje živote i imovinu, piše BHRT.
Međutim, ono što je sigurno jeste da migrantska kriza ne pogađa samo domaće stanovništvo, ona je veliki problem i za same migrante koji krenu iz svoje zemlje puni snova o Zapadnoj Evropi, a te snove im kvari sam put do evropskih država, koji se često završi i smrtnim ishodima.
Nehmut Hanarman, devetnaestogodišnji migrant iz Afganistana kaže da je do BiH putovao skoro dvije godine. Na nagovor roditelja pobjegao je iz svoje zemlje u potrazi za boljim životom, jer, kako kaže, teror koji su preživljavali od strane talibana i tamošnje vlasti nije mogao podnijeti.
“Krenuli smo iz Afganistana, zatim smo otišli u Iran, preko Irana u Tursku, onda u Grčku, Makedoniju, Srbiju i put nas je naveo u ovdje u Bosnu gdje sam došao prije devet mjeseci. Međutim do Bosne sam putovao skoro dvije godine. Sada pokušavamo dalje nastaviti svoj put. Svaki put kad krenemo uhvate nas na hrvatskoj granici i vraćaju nazad u Bosnu”, rekao je Hanarman.
Ovaj mladi Afganistanac ističe da je imao priliku na kratko biti i u Sarajevu, te smatra da je Sarajevo najbolje mjesto za migrante u BiH.
“Bio sam nekoliko dana i u kampu u Sarajevu. Tamo boravi previše ljudi i za mene nije bilo mjesta. Kupili smo karte u Sarajevu za Bihać. Sarajevo je najbolje za nas migrante, tamo sam bio sretan jer sam imao hranu, zdravstvenu njegu. Ljudi iz IOM-a i policije su bili jako dobri prema nama, ali i pored svega toga i u Sarajevu ima previše problema”, kazao je Hanarman.
On kaže da ljudi nisu loši prema njima ni u Bihaću, ali da im najveći problem predstavlja policija koja ih u sred noći premješta iz kampa.
“U Bihaću su ljudi jako dobri, ali je problem odnos policije prema nama. Policija dolazi u sred noći i kaže nam da idemo ili dođu rano ujutru i premjeste nas u Bosansku Otoku, onda se vraćamo pješke u Bihać 70 kilometara i čim se približimo Bihaću vraćaju nas nazad u Bosansku Otoku”, kaže ovaj devetnaestogodišnjak.
Hanarman ističe da mu najveću pomoć prižaju njegovi roditelji, koji su i bili inicijatori odlaska iz Afganistana u potrazi za boljim životom, ali da se i u Bihaću nađe dobrih ljudi koji im pomognu.
“Kada je u pitanju hrana, većinom sami sebi kupujemo. Meni roditelji pošalju, a nekad nam i ljudi odavde pomognu i kupe nam hrane”, ističe Hanarman.
On dodaje da je pokušao osam puta preći granicu, ali da ih svaki put uhvate hrvatski policajci i pretuku ih, te ih vrate nazad.
Za kraj razgovora on ističe da je njegova jedina želja doći do Francuske, gdje ima mnogo rodbine i sve svoje nade polaže u to, jer, kako kaže, kada pomisli na svoj povratak kući – tu sva nada prestaje!
