Ispovijest kockara iz BiH: Lagao sam, varao, posuđivao i prokockao 300.000 KM

Kao posljedica višegodišnje duboke ekonomske i društvene dezorganizacije, Bosna i Hercegovina je postala plodno tlo za razvoj svih vrsta ovisnosti, a najmlađa među njima je ovisnost o igrama na sreću koja se brzo širi i uzima sve veći broj žrtava. Procjenjuje se da je u BiH više desetina hiljada ovisnika o igrama na sreću, ako se samo uzme u obzir da je to država s najviše registrovanih kladionica u Evropi. Međutim, veoma mali broj ih potraži pomoć koju stručnjaci, i oni koji su pronašli spas u njoj, smatraju neophodnom, piše Anadolu Agency (AA).

Problem ovisnosti o igrama na sreću bh. društvo još uvijek ne prepoznaje i ne traži rješenje za njega, iako se mnogi slažu da je ona poput ovisnosti od alkohola ili narkomanije i da razara ne samo ovisnika nego i njegove bližnje i prijateljstva. Dugovi, svađe, razvodi, gubitak porodice i posla, ali i samoubistva mogu biti krajnji ishod ovisnosti o kocki, koja obično počne bezazleno, odlaskom u kladionicu, igranjem tek ponekog “listića” i s malim ulozima.

Početnička sreća poslužila je i sagovornika AA, koji je prije pet godina počeo odlaziti u kladionicu s mišlju kako na taj način može lako doći do novca koji mu, kako sam tvrdi, u to vrijeme nije bio neophodan. Živio je pristojan, normalan život, imao posao, brak, djecu, dom…

U kladionici bi odigrao listić na minimalne uloge od nekoliko maraka, a znalo se desiti da na taj iznos dobije i 3.000. Nakon toga, uslijedio je odlazak u kockarnicu i igranje na ruletu gdje početnička sreća takođe nije izostala.

Kad dobitak nije više bitan

“Počinjete ulagati sve više, počinjete gubiti novac. Ne znam da postoji neko ko je kockao, a ko je ‘u plusu’. U jednom trenutku, vaš život se svede isključivo na to na koji način da dođete do novca da biste kockali. Nažalost, ja nisam uspio da budem trezven u tim situacijama, iako stručnjaci kažu da postoje ljudi koji su takozvani kontrolisani kockari, koji danas ako imaju 100 maraka, odluče se da u kladionici ostave pet ili 50 maraka, ili čak svih 100. I kada to potroše, jednostavno izađu. Ne, ja sam jednostavno upao u tu vrstu ovisnosti, da je meni bilo bitno da kockam. Čak u jednom trenutku mi više nije bilo bitno da li dobijam, bilo mi je bitno samo da sam tu i da kockam”, kazao je sagovornik, čiji je identitet poznat redakciji AA, a kojeg ćemo u tekstu oslovljavati Senad.

Nakon sve učestalijeg odlaska u kockarnice došlo je do finansijskih problema, posezanja za novcem namijenjenim za druge stvari i sve većeg zaduživanja. Bile su to tri godine, ističe Senad, “nenormalnog i dvostrukog života” – onog u kući, pred porodicom, prijateljima i drugog u kockarnici.

“Nikad nisam otišao s one strane zakona, ali sam zato počeo posuđivati novac od prijatelja i poznanika i to je, ustvari, koliko kockar ovisnik uspijeva zatrovati sve oko sebe. To je kao bilo koja druga ovisnost, ne utiče samo na osobu koja je postala ovisnik. Uspio sam prijatelja u Norveškoj od kojeg sam posudio novac posvađati sa suprugom. Znači, ne samo što sam uspio ovdje napraviti sebi problem, sa svojom familijom, nego sam na totalno drugom dijelu svijeta posvađao jedan bračni par”, ispričao je Senad, koji živi i radi u Sarajevu.

Polovinom 2015. jednim telefonskim pozivom biva razotkriven. Bio je to trenutak, kako je kazao, kad nije imao od koga posuditi novac i kada se maksimalno zadužio kod banaka. Tada je supruzi i porodici ispričao gotovo sve, samo ne ukupan dug što je, kako je kazao, još jedna od karakteristika ovisnika o kocki. Pozvao je one koji se budu pronašli u njegovoj priči da svoje probleme podijele sa sebi bliskim ljudima, jer je to jedini način da se iz njih izvuku.

“U momentu kad sam otkriven sjeo sam sa svojom suprugom, napravili smo u Excelu tablicu svih ljudi od kojih sam posudio novac, tu je bilo 37 osoba – od 100 maraka do 2.000 eura. Kod prijatelja, poznanika, banaka sam se zadužio više od 100.000 maraka, a više sam prokockao ako uzmete u obzir i gubitke i dobitke. Znalo se desiti da za jedno veče dobijete 10.000-15.000 eura koje ponovo ostavite na kocku. Vjerujem da sam prokockao oko 300.000 maraka”, kazao je Senad.

Klub liječenih ovisnika o kocki 

Kada je probleme riješio podijeliti sa suprugom i užim članovima porodice, krenuli su zajednički tražiti profesionalnu pomoć. Nekoliko mjeseci je “lutao”, nakon čega je saznao da u Mostaru, već nekoliko godina djeluje Klub liječenih ovisnika o kocki (KLOK).

Tvrdi da su grupne terapije jedini način da se neko uspije izvući iz kockanja i klađenja, jer je to problem i ovisnost koju niko sam ne može riješiti.

“Klub je fantastična stvar, i to iz nekoliko razloga. Prvo, vidite da niste sami s tim problemom. Druga stvar, vidite da ima ljudi koji žele da vam pomognu. Treće, razgovarate s ljudima koji su u istom ili sličnom problemu, dijelite vaše probleme. Jedni druge bodrite, jedni druge ružite. Otvorite se apsolutno, jer ono što je rečeno na klubu to ne izlazi van njega. Bez toga i bez podrške supruge ne bih se izvukao i ko zna kako bi to sve završilo”, istakao je.

Dr. Miloš Pokrajac

Zahvaljući svojoj supruzi i poštujući pravila ponašanja, on već duže od godinu dana apstinira. Osmijeh se, kako kaže, vratio njemu i njegovim članovima porodice.

“Postoje određena pravila kluba, kojih se morate držati. Pošto kocka postane vaš način života, jedno od osnovnih pravila je da morate potpuno promijeniti sve, čak i društvo. Morate promijeniti način odnosa prema ljudima, novcu, prema svemu onome što su kriteriji za normalan život, jer vi ste ih totalno pogubili. Ja sam u jednom trenutku bio totalno izgubljen i nije mi ništa više bilo važno u životu. Znam da će mnogi to okarakterisati kao egocentričnost, zanemarivanje ostalih ali, vjerujte, niko od ljudi koji su ovisni o kocki to ne radi svjesno. Jednom kad upadnete u tu ovisnost, vi ne da želite zanemariti svoje obaveze, jednostavno, to zanemarivanje se nametne samo”, objašnjava sagovornik AA.

Ne tražiti uzroke, izgovore

Tvrdi da je kockanje, kao i svaka druga ovisnost, bježanje od stvarnosti i da poput ovisnosti o alkoholu ili drogama, uništava sve koji imaju doticaja s osobom koja se bori s tom ovisnošću. Grupne terapije pomažu tako što svakog od njih vrate u stvarnost jer su kockari, kako je kazao, u oblacima, a život im se isključivo svede na to da dođu do novca kako bi kockali. Uzroke i izgovore ne traži, ali vjeruje da je niz događaja koji su mu se dogodili u tom periodu života uticali na to da počne kockati.

“Želim naglasiti da se ne trudim tražiti uzroke i izgovore. Uradio sam to što sam uradio i sad se trudim da se iskupim i da na najbolji mogući način vratim povjerenje, prije svega supruge, pa i svih ostalih ljudi koji znaju za moj problem. Sada, već nakon više od godinu dana mogu reći da sam puno od tih stvari napravio. Sa ove tačke gledišta ne mogu da shvatim da se meni to desilo i da sam ja to u radio. Iskreno, toliko mi je žao, toliko mi je krivo. Toliko želim da se iskupim, toliko želim da pomognem”, ističe Senad.

Da bi se izvukao, morao je pronaći svijetlu tačku i prvenstveno sebi priznati da ima problem koji mora riješiti. Prema njegovim riječima, čak 95 posto ovisnika kada su prvi put došli na grupnu terapiju, reklo je da ne zna zašto se nalaze tamo i da im to ne treba. Ističe kako se prema iskustvu članova iz kluba u koji on odlazi, nakon mjesec i po apstinencije pojavljuju prve krize. Tada najčešće dođe do recidiva.

“Vjerovatno zato što u tih mjesec dana stvari u mozgu još uvijek nisu dovoljno jasne, još uvijek se niste vratili na normalan kolosjek, još uvijek vas vuče ta želja, navika, potreba, adrenalin sve ono što je vezano za kockanje da se vratite. Bilo je nažalost recidiva, postoje tehnike kako nastaviti dalje. Recidiv se desio, nemamo se šta vraćati na to zašto i kako. Mora se podvući crta, nema drugog načina”, tvrdi bivši ovisnik o kockanju.

Ističe kako je jako puno vremena potrebno da se stvari u životu normalizuju, ali da je svaki naredni dan bolji od prethodnog. Kako je kazao, ne treba planirati na duge staze. Živi se dan za danom, a svima poručuje da pokušaju shvatiti da je ovisnost o kocki ovisnost, da pokušaju pomoći ljudima koji se ne mogu oduprijeti toj vrsti ovisnosti i upute ih na osobe koje se već bave tim problemom.

“Bez pomoći stručnjaka i bez podrške nekoga iz familije nažalost dešava da ljudi koji misle da su izgubili sve u životu se odluče na grozan čin samoubistva. Zamolio bih sve ljude da pokušaju shvatiti da nije u pitanju nerazumno ponašanje. Nikakav inat, nikakva želja da se sebi ili nekom drugom naudi, nego da je to zaista jedna grozna ovisnost kojoj se čovjek koji u nju upadne ne može se sam protiv toga boriti i izboriti”, kazao je Senad.

On je poručio svima koji će se pronaći u njegovoj priči da sada normalno spava, odlazi na posao, druži se s djecom i normalno ophodi prema drugima.

“Ne trudim se više da se normalno ophodim kao što sam radio dok sam kockao. Ne samo zbog boli koju sam nanio puno ljudi, ne samo zbog svih onih problema koje sam prouzrokovao, zbog svoje djece i supruge i zbog svih neprospavanih noći, zbog tableta za smirenje popijenih, zbog totalne jedne rasturenosti u koju sam sebe doveo, ja se stvarno nikad više tome ne bih vratio, jer je to nešto što ja vama riječima jako teško mogu opisati”, kazao je Senad.

Liječenje u Sarajevu 

Da u BiH kockanje i klađenje postaje ozbiljan i sve zastupljeniji problem smatra i prim. dr. Miloš Pokrajac spec. neuropsihijatar i i šef Odjeljenja za liječenje alkoholizma u Zavodu za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo, u okviru kojeg su zadnjih godina bili na liječenju i nekolicina ovisnika o igrama na sreću. Ističe da je kroz tu ustanovu dosad prošlo 12 do 15 pacijenata sa kojima se rade individualni i grupni oblici rada.

“Pacijenti se, nažalost, nama najčešće jave za pomoć kada nastupe već ozbiljni problemi, kada više nisu u stanju vratiti svoje dugove, kada dolazi do raspada porodice. Kada počinju da se javljaju problemi na poslu ili u školi (ako se radi o mladim ljudima), kad već na neki način ta ovisnost daje svoje ozbiljne sekvele na nekom društvenom planu, ili pak i na planu ponašanja”, kazao je dr. Pokrajac.

Trenutno je na programu pet pacijenata, za koje kaže da su okosnica te grupe ovisnika i koji već jedan duži vremenski period apstiniraju. S njima dolaze i njihovi članovi porodica, a to su najčešće supruge s kojima se zajednički radi kako bi se prepoznala snaga, spriječila određena želja i žudnja za ponovnim igranjem na sreću, te se pravi program za one koji su ekonomski zaduženi.

Objašnjava da postoje socijalno prihvaćene igre na sreću, kao rekreativna aktivnost i vid zabave koji ne oduzima puno vremena, a ovisnost počinje kada igranje na sreću postane preokupacija, koja počne remetiti sva funkcionisanja pojedinca, u školi, na poslu, u porodici. Posljednji na toj skali su patološki ovisnici koji igrom doživljavaju ushićenje i tragaju za tim osjećajem.

Postratno dezorganizirano društvo

Smatra da društvene prilike i okolnosti u BiH nude mogućnost mladim ljudima da razvijaju ovisnost o igrama na sreću. U tom kontekstu navodi da je najrašireniji i, upravo zato posebno opasan oblik kockanja, klađenje u sportskim kladionicama. Podsjetio je da je BiH prva u Evropi po broju registrovanih kladionica u odnosu na broj stanovnika. Prema posljednjim raspoloživim podacima, u zemlji ima 2.066 registrovanih kladionica, od kojih 1.328 u FBiH i 738 u RS-u.

“Kada imate izbor, kada imate toliko kladionica, kada su one vrlo blizu školskih ustanova, kada živite u postratnom dezorganiziranom društvu, gdje se mladim ljudima ne nudi puno sadržaja i perspektive onda, naravno, oni posegnu za igrama na sreću i pokušavaju u tom dijelu na neki način zadovoljiti svoje potrebe, i ne samo o igrama na sreću, već posegnu i za nekim drugim psihoaktivnim supstancama”, kazao je sarajevski neuropsihijatar.

Ipak, navodi, svako ko se eventualno kladi, ne mora biti ovisnik o kocki. Ovisnika o klađenju teško je prepoznati “izuzev ako ga vidite u fazi same igre, klađenja ili u nekoj fazi očaja kada je već na neki način prokockao vlastitu egzistenciju i došao u teško psihološko stanje koje vam je prepoznatljivo”.

“Dijagnoza se postavlja na osnovu svih onih pokazatelja i kriterijuma koji važe i za druge ovisnosti, kada to postaje neodoljiva želja i žudnja da se igraju igre na sreću, kada ta ovisnost postane životna preokupacija i najvažnija aktivnost, kada zanemarite sve svoje društvene obaveze, kada ste u periodima neigranja neraspoloženi, razdražljivi, napeti, anksiozni…”, pojasnio je dr. Pokrajac.

Primjenjivanje psihofarmaka

Proces liječenja od ovisnosti o igrama na sreću je dugotrajan. Bilo je i situacija ponovnog pokušaja odlaska u kladionice i kockarnice, ali su uz pomoć suradnika u liječenju taj pokušaj spriječili i nastavili sa terapijom

“To je dugotrajan proces koji se u par susreta ne može liječiti. Proces liječenja je dugotrajan. Ima niz tehnika, nekada se primjenjuje nešto od psihofarmaka. Ako postoji depresivna simptomatologija, onda se uključi depresiv, ako postoji nervoza napetosti onda se uključi anksiolitik. Niz je psihofarmaka koji se eventualno mogu uključiti, ali oni ne liječe ovisnost. Nema lijeka koji će izliječiti ovisnost, nego se to radi promjenom obrazaca razmišljanja i obrazaca ponašanja”, zaključio je dr. Pokrajac.