Isanović: Iskrenosti je jako malo, a iskrenost je put do Boga

Mjesec ramazan je sabiralište svih plemenitih vrijednosti koje nam je Allah propisao u formi zakona, obredoslovlja, s ciljem da nas podrži u tim vrijednostima i da nas učini boljim nego što jesmo. Ramazan je prostor unutar kojeg mi vježbamo te vrijednosti, a vježbajući te vrijednosti sebe odgajamo – izjavio je u intervju za Fenu profesor Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu Nusret Isanović.

To nam osigurava da, kako je poručio, oplemenimo naše biće i da iz ramazana izađemo pripremljeni, sa sabranim mogućnostima da slijedećih 11 mjeseci živimo život koji je prožet vrijednostima kojima smo učeni i kojima nas je učio mjesec ramazan.

Isanović ističe da islam nije posesivna religija, već religija darivanja te stoga u mjesecu ramazanu i noći Kadra ne trebamo upućivati dove samo za sebe, nego i za druge koji su nam daleko, za porodicu, vjernike, ljude…

S obzirom na to da je čovjek izložen različitim degradacijama i opasnostima života, kaže Isanović, Bog nam u različitim oblicima svoje milosti šalje trenutke koji imaju posebno značenje i koji su prilika za čovjeka – umjesto pada ili gubitka dostojanstva – da se uspinje ka ostvarenju svoje ljudskosti, odnosno da se približava Gospodaru. U tom približavanju postajemo više ljudi, pokazujemo dimenzije ljudskog života koje mile život i čine ga posebno vrijednim.

– Plemeniti Gospodar nam je u horizontu vremena poslao neke izuzetne događaje, svoj rahmet u obliku Bajrama, mubarek noći, mjesecu ramazanu – kazao je Isanović i dodao da mnogi ljudi i vjernici nisu svjesni značaja mjeseca ramazana.

Allah dž.š. mjesecom ramazanom, naglašava on, želi da nam pokaže neizmjernu ljubav prema čovjeku, prema bićima koja je on stvorio, a ta se ljubav manifestira na mnogo načina i u nevjerovatnim dimenzijama. Sve što radimo u ramazanu ima mnogo veće značenje nego drugim danima, a vrhunac tom blagodaru Božjem jesu posljednjih deset dana ramazana a posebno mubarek noć Lejletu-l-kadr.

Zamislite, dodaje on, da vam u ovoj svjetskoj ravni neko kaže da imate trenutak u svome životu u kojem sve što budete uradili bit će vrijednije nego u drugim trenucima.

Isanović smatra da je danas svijet ispunjen zlom i da vlada duhovni mrak te ne prepoznajemo dobro jedni u drugima. Stoga, poručuje, trebamo moliti Gospodara svjetova da liderima ovoga svijeta bez obzira da li su oni vjernici ili nisu, njihove putanje budu usmjerene, ne prema činjenju zla nego prema dobru.

Također, podsjeća i na to da je danas jako puno onih koji gladuju, pate, koji su bolesni, sami, nezaštićeni, u oskudici, i njima je molitva jako važna, a bez suosjećajnosti, solidarnosti i ljubavi prema drugima ne možemo oplemenjivati sebe. Stoga je poruka vjernicima da mole Gospodara da ih učini sposobnim za činjenje dobra, za ljubav Njegova poslanika Muhammeda a.s., za čovječanstvo, “jer danas oskudijevamo u altruističkom odnosu prema drugima”.

Isanović primjećuje kako je danas svijet prekriven licemjerjem, te da ponekad govorimo o iskrenosti ali je iskrenosti jako malo prisutno kod nas, a iskrenost je put do Boga. Ko je licemjeran taj se ne može približiti Bogu.

Jedan od načina za dobivanje iskrenosti je itikaf (osamljivanje) u posljednjih deset dana mjeseca ramazana, a Isanović navodi da itikaf treba svi da prakticiraju u toku dana, noću. To znači da se čovjek na poseban način približi Allahu dž.š. i to približavanje treba bude utemeljeno na iskrenosti.

– U itikafu više razmišljamo o Gospodaru, onome što oplemenjuje, da okove ovoga svijeta zbacimo ili da ih potpuno olabavimo, da uđemo u prostor duhovne slobode koji nam je osiguran. U nekom smislu, itikaf simbolizira približavanje Gospodaru svjetova – kaže Isanović.

Dodaje također da u mjesecu ramazanu također svjedočimo i demonstraciji, kako je rekao, hedonizma kod mnogih ljudi, prejedamo se za iftare i iftare uglavnom organiziramo samo za uži krug prijatelja, a malo imamo razumijevanja i rijetko pravimo iftare za siromaha. To dovodi u pitanju, ističe, našu vjerodostojnost i vjeru, naš ramazan, naš post i “mi bi se trebali toga oslobađati”.

– Također smo u našoj tradiciji imali izuzetnu vrijednost, a to su međukomšijski odnosi. Danas gotovo da ne postoji komšiluk a nekada je Bosna bila obilježena i zasnovana na vrijednostima komšiluka – podsjeća Isanović, ocjenjujući da danas imamo “jedan urbani konglomerat” koji je dizajniran da smo udaljeni jedni od drugih i da smo izgubili osjećaj i svijest o značaju i vrijednosti komšiluka.

Isanović podvlači da je poslanik Muhammed a.s. često govorio o komšiluku toliko da su ashabi (prijatelji) mislili da će komšiju uvrstiti među nasljednike.