Integrisati postojeće nacionalne spomenike BiH u jednu cjelinu
Tretiranje naslijeđa u sklopu historijskog urbanog pejzaža, odnosno integracija postojećih nacionalnih spomenika u jednu cjelinu, novi je pravac Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, izjavio je predsjedavajući Komisije u novom sazivu Amir Pašić, javlja Anadolu Agency (AA)
Pašić je nakon prve sjednice novoizabrane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, čiji su članovi i Radoje Vidović te Goran Milojević, istakao da u Komisiji vladaju jednaki stavovi o tome šta treba raditi kako bi se zaštitilo kulturno naslijeđe BiH.
“Kulturno naslijeđe trebamo napraviti što je moguće pristupačnijim svima i pređemo na nove svjetske trendove u očuvanju, tj. da tretiramo naše naslijeđe kao historijski urbani pejzaž, kao i da pokušamo integrirati sve moguće slojeve kulturnog naslijeđa u zajedničke projekte, tretirajući istovjetno sve slojeve, od prahistorije do danas”, kazao je Pašić.
Predsjedavajući Pašić je podvukao da je u skladu sa pravilima Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) iz 2011. godine novi pravac Komisije trenitranje naslijeđa u sklopu historijskog urbanog pejzaža, što znači da se mora integrisati više postojećih nacionalnih spomenika u jednu cjelinu.
“Imamo pojedinačno registrovane spomenike i sad će se pojaviti pitanje integracije, a jedan od tih primjera je nominacija stećaka koja je transnacionalna. Pitanje historijskog urbanog ‘landscapea’ je da tretiramo sve historijske slojeve u jednom prostoru. Recimo, dolinu rijeke Bosne, dolinu rijeke Neretve, Une… Da povežemo historijske gradove Bobovac i Jajce, da integrišemo u neke procese i projekte. Registracija spomenika znači da mi definišemo šta štitimo, ali stvaranje historijskog urbanog pejzaša definiše kako to štitimo”, objasnio je Pašić i dodao:
“Nema više pojedinačnih spomenika, džamija, crkva, most… Ne dolazi u obzir da jedna zemlja prijavi na registraciju jedan spomenik. Mora biti šira zona, mora da ima plan šta se dešava u budućnosti i ko je nadležan”.
Istakao je kako je za registraciju nečega na listu svjetske baštine potreban menadžment plan, da se definiše na koji način objekat, odnosno spomenik, očuvati, kako ga tretirati, kako obezbijediti sredstva za njegovo održavanje.
“Za svaki upisani spomenik treba menadžment plan i tu imamo dva: Mostar, Stari most sa svojom okolinom i Višegrad most, sa svojom najbližom okolinom. Međutim, kad uzmete urbano tkivo tu ljudi žive. Kad uđete u grad, na primjer u sarajevsku čaršiju tu ljudi žive, rade i traže da insvestiraju. Mora se imati plan kako djelovati na njegovom očuvanju i razvoju. Ne možemo isključiti život iz historijskog krajolika”, poručio je Pašić.
