Imanja Predraga i Edhema napreduju zahvaljući trudu i UNDP-u
Srebrenica je u predratnoj BiH bila među pet najrazvijenijih opština, gotovo svaki treći stanovnik je bio zaposlen. Tada je poljoprivreda bila usputna djelatnost. Danas je mnogo drugačije.
Ljubav prema poslu koji radiš ključ je uspjeha. „Da bi se čovjek bavio stočarstvom ili poljoprivredom uopšte mora to voljeti i taj posao s ljubavlju raditi i onda rezultat neće izostati“, kaže Predrag Jevtić iz sela Božići nadomak Srebrenice i dodaje kako je „ovdje rođen prije 46 godina na volovskim kolima“. „Ljubav prema životinjama i prirodi mi je valjda i zbog toga u krvi“, kaže s ponosom ovaj Podrinjac.
Mada ima mogućnosti da živi u gradu, on se opredjelio za život u selu što se ugnijezdilo visoko u brdima iznad rijeke Drine. Sa njim je i cijela porodica, njegov otac,supruga i njihova tri sina, piše DW.
Na pitanje čime se bavio prije rata Peđa kaže: „Prije rata svi mi smo se po malo bavili poljoprivredom. Imali smo sitne i krupne stoke, sijali smo kukuruz i svaštarili – kako se to kaže. Sijala se pšenica da bi ti na kraju ostala samo slama. Ja sad uopšte ne sijem ni pšenicu ni kukuruz nego to kupim iz Srbije gdje ljudi siju na stotine i hiljade hektara. To mi je mnogo jeftinije, nego da sam proizvodim“, kaže Predrag.
Usitnjeni posjedi, brdsko-planinska klima i poljoprivredna proizvodnja kao usputna djelatnost (za vlastite potrebe) bez mnogo ulaganja bile su karakteristike agrara u Srebrenici prije rata. Većina radno sposobnih ljudi bila je zaposlena u industriji, šumarstvu i u rudnicimai.
Predrag Jevtić sa ovcom pasmine il de frans
Kada se nakon rata krenulo sa Programom oporavka regije Srebrenica (SRRP), bilo je dosta kritika: zašto se ne ulaže u industriju, već u poljoprivredu. Projekat SRRP obuhvata opštine Srebrenicu, Bratunac i Miliće a počeo se sprovoditi prije 14 godina, prema zaključcima posebne konferencije o Srebrenici održane u UN.
Značajnu pomoć poljoprivredi u tom periodu Alexandre Prieto šef UNDP ureda u Srebrenici komentariše ovako: „Morali smo reagovati na činjenicu da je zapošljavanje bilo vrlo slabo a porodice su trebale izvor prihoda za život, posebno porodice povratnika. Prosječan prihod u ovčarstvu 2009. godine je bio oko 350 KM mjesečno, dok je danas preko 700 KM mjesečno. To je pokazatelj da je podrška koju smo davali imala rezultat“.
Pomoć UNDP-a jedni zloupotrijebili drugi unaprijedili
Edhem Omerović sa suprugom se odavno vratio u selo Daljegošta. Iako su nekoliko kilometara udaljeni Edhem i Predrag se smatraju komšijama, dobri su prijatelji i jedan drugog pomažu. Ovčarstvo im je zajednička ljubav. Dok Predrag Jevtić uzgaja isključivo Ile de frans vrstu ovaca, Edhem Omerović ima uglavnom sjeničke i slovenačke ovce. Njegovo stado broji više od 300 ovaca. Na pitanje kako gleda na pomoć UNDP-a Edo Omerović kaže: „Postoje, ovdje kod nas, dvije vrste korisnika te pomoći. Jedni koji to zloupotrijebe i drugi koji to unaprijede da se time i UNDP može ponositi. Neki su dobili i možda 100.000 maraka vrijednosti pomoći a da opet danas nemaju ništa jer su to prodali ili nisu iskoristili da unaprijede svoje domaćinstvo. Naš narod ima onu izreku, kad mu Alah da bijedu ne možeš ti od njega napraviti gazdu“, kaže Edhem.
„Ja sam u njihovom programu razvoja ovčarstva unazad šest godina i prezadovoljan sam. Dali su mi materijal da proširim štalu, brdsku kosačicu i priplodne ovnove sa kojima sam počeo formirati stado. Kao najznačajniju podršku vidim savjete njihovih stručnjaka koji su mi veoma mnogo pomogli da unaprijedim svoju proizvodnju. Njihov program baš odgovara našem podneblju jer oni podržavaju uzgoj malina, ovčarstvo i proizvodnju mlijeka. Oni ti daju, ne jednu kravu, već pet ili deset krava i sve što uz to ide. Ako ti uložiš na primjer 5.000 maraka od njih dobiješ još u vrijednosti od 10.000 i onda od tebe zavisi hoćeš li stati na noge i biti sam svoj gazda ili ostati fukara“, kaže Omerović.
Isto govori i Predrag Jevtić. “Ja sam u program UNDP-a ušao slučajno. Edo me nagovorio. Meni su konkretno pomogli mašinom za sakupljanje i baliranje sjena te formiranjem matičnog stada ovaca Ile de frans. Mnogo mi je pomoglo i sedmodnevno studijsko putovanje u Francusku koje nam je omogućio UNDP. Tu sam mnogo toga saznao i naučio o vrsti ovaca koju uzgajam. Imam sad stotinjak grla“, kaže Jevtić.
Njihova priča i priče drugih koji su uspjeli zahvaljujući UNDP-u najbolja je potvrda i podataka koje iznosi Alexandro Prieto: „Procentualno gledano u 2015. godini imamo povećanje zapošljavanja više od četiri odsto u odnosu na 2014. godinu. Istovremeno, u cijeloj Bosni i Hercegovini je taj procenat bio ispod dva. A prihod od poljoprivrede povećan je za dva milona u odnosu na 2013. godinu.
Za primjer drugima
Predrag i Edhem su posljednjih godina na Međunarodnom sajmu stočarstva i poljoprivrede u Bijeljini „pretplaćeni“ na prva mjesta za uzgoj rasnih ovaca. Njihov primjer je očit dokaz da se i na selu od svog rada može veoma dobro živjeti.
Predrag kaže da svi članovi njegovog domaćinstva daju svoj doprinos radeći na imanju i to je ključ uspjeha: „Najmlađi Vasilije, koji ima samo šest godina, zna imena svih ovaca kao i koje jagnje je od koje ovce. On se po cijeli dan tako igra i brine o njima. Jedan od dva starija sina završava osnovnu, drugi je na početku srednje škole. Sve znaju i ponekad kad sam odsutan ne brinem jer oni namire stoku. Vole to kao i ja i mislim da će u ovom poslu ostati jer se jedan već opredjeljuje za veterinarstvo. Bavljenje ovim poslom danas traži da je čovjek školovan, da primjenjuje savremene metode i da što manje zavisi od drugog“, zaključuje Predrag.
