IFIMES: CIK-a bez demokratskog nadzora i uveliko djeluje izvan okvira zakona

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktualna politička događanja nakon 8. Općih izbora u Bosni i Hercegovini (BiH), koji su održani 7. oktobra sa fokusom na formiranju vlasti na svim nivoima u BiH. Iz analize „Formiranje vlasti u BiH 2018: ‘Conclave’ za Bosnu i Hercegovinu“ izdvajamo najvažnije dijelove.

U izbornom procesu ključno mjesto zauzima Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK), koja jeodgovorna za točnost, ažurnost i ukupni integritet izbora. CIK je izašao iz faze kada je bio funkciji i pod kontrolom određenih političkih stranaka, i sada je u funkciji i pod potpunom kontrolom nekoliko političkih moćnika. Problem je ne samo u CIK-u, nego u tome što su Sud BiH i Tužilaštvo BiH, kao i Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), također pod kontrolom nekoliko istih političkih moćnika. Očito je da se izbori u BiH ne dobivaju glasovima birača nego manipulacijama CIK-a. U ovakvom zatvorenom kriminalnom krugu glasači se osjećaju nemoćnim, jer će rezultati svih narednih izbora biti slični postojećim.

Analitičari smatraju da je zbog postojeće situacije konačno potrebna intervencija Visokog predstavnika (OHR), Valentina Inzka, kako bi se razbio taj zatvoreni krug i uspostavilo normalno djelovanje navedenih institucija.

U javnosti vlada skoro jedinstveno mišljenje da su nedavni izbori uz pomoć CIK-a pokradeni, namješteni i režirani od strane SNSD-Savez nezavisnih socijaldemokrata, HDZBiH-Hrvatska demokratska zajednica BiH i SDA-Stranka demokratske akcije, ali ni nadležne institucije ni preostale političke stranke na to praktično ne reagiraju. Začuđujuće je da je većina svjesna ove velike prevare, a još uvijek nije došlo do masovnog građanskog bunta i/ili protesta opozicije.

Pokradeni, namješteni i režirani izbori?

Jasno je da je CIK izvan demokratskog nadzora, te da djelovanje CIK-a već uveliko izlazi izvan okvira zakona. No, pitanje je tko od političkih moćnika neprekidno sprečava pozivanje na odgovornost i hapšenje pojedinih članova CIK-a? Zašto još uvijek nitko nije uhapšen od članova CIK-a, jer djelovanje CIK-a je već uveliko ušlo u sferu kriminala?

Međutim, u danoj konstelaciji odnosa gotovo se nemoguće suprotstaviti odlukama CIK-a, jer zaštitu morate potražiti od strane Suda BiH, koji je zajedno sa Tužilaštvom BiH i Visokim sudskim i tužilačkim vijećem (VSTV) opet pod kontrolom istih onih političkih sponzora koji nadziru i CIK. I tu se zatvara krug političke i svake druge moći u Bosni i Hercegovini. Radi se o zatvorenoj kriminalnoj organizaciji, koja samo izvana ima legalitet. U BiH se često naglašava postojanje legaliteta i legitimiteta izbornog procesa. Međutim, ono što ovu zemlju, a i njen izborni proces, čini karakterističnim jeste kriminalitet, a njegovi nosioci su pojedinci koji se nalaze na vrhu političke ljestvice u BiH. Kada bi u BiH zaista imali vladavinu prava, većina ključnih aktera na političkoj sceni bila bi procesuirana i osuđena na višegodišnje zatvorske kazne zbog počinjenog kriminala i korupcije, jer nisu nosioci legaliteta i legitimiteta, nego nosioci kriminaliteta.

Dodikov pokušaj pretvaranja poraza u pobjedu

Nacionalne/nacionalističkestranke SNSD, HDZ i SDA pokušavaju svoje izborne rezultate predstaviti kao veliki uspjeh. U tome kao i uvijek prednjači Milorad Dodik (SNSD), koji u svojim javnim nastupima pokušava sebe predstaviti kao velikog izbornog pobjednika sa osvojenih oko 370.000 glasova, koji predstavljaju tek 10% od ukupnog broja stanovnika u Bosni i Hercegovini. Kada se uzme u obzir da je Dodik u koaliciji imao još Socijalističku partiju (SP) i Demokratski narodni savez (NDS), koji su ukupno osvojili 160.000 glasova dođemo do podatka da je Dodik osvojio manje glasova od Željka Komšića (DF-GSS), člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Ukoliko se uzme u obzir Dodikov izborni rezultat za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS), gdje je SNSD osvojio manji broj poslaničkih mjesta nego na prethodnim izborima, jasno je da se radi o izbornom gubitniku, koji pokušava na velika vrata svoj poraz da pretvori u pobjedu. Kada se tome doda da je Milorad Dodik izgubio izbore u nekoliko većih gradova u RS, a posebno u Banja Luci, jasno je da je doživio poraz koji pokušava kompenzirati kupovinom poslanika na način da „dobrovoljno“ pristupaju njegovoj koalicionoj većini, što nesumnjivo sadrži elemente korupcije. Dodikova nervoza također je vidljiva i kroz najavljivanje navodnih ustavnih promjena i obezbjeđivanje 2/3 parlamentarne većine, jer on već osjeća političku nesigurnost.

Analitičari upozoravaju da je opasno dopustiti reorganizaciju Vlade Republike Srpske odnosno transformaciju Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica i njegovo spuštanje na nivo Sekretarijata, jer je povratak izbjeglih i raseljenih lica jedan od dijelova Daytonskog mirovnog sporazuma koji još uvijek nije realiziran (Aneks 7 – Sporazum o izbjeglicama i prognanicima). Namjera da visoko obrazovanje bude izdvojeno iz Ministarstva prosvjete i pripojeno resoru nauke i tehnologije je nepotrebno i štetno. Također, analitičari upozoravaju da nema potrebe „sakatiti“ Ministarstvo industrije, energetike i rudarstava RS kao organsku cjelinu i kao jedno od najuspješnijih ministarstva i dijeliti ga na dva dijela Ministarstvo privrede i industrije i Ministarstvo energetike i rudarstva, samo zbog toga kako bi Dodik zadovoljio svoje kadrovske apetite. To može otvoriti i pitanje osnivanja jedinstvene energetske korporacije na nivou BiH, jer je upravo tako predviđeno Daytonskim mirovnim sporazumom, na kojeg se Dodik često poziva (Aneks 9 – Sporazum o osnivanju javnih korporacija u Bosni i Hercegovini). Osnivanje javnih korporacija Bosne i Hercegovine za pružanje zajedničkih javnih usluga, kao što su komunalne službe, energetika, poštanske i komunikacijske usluge je sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma. To se odnosi i na osnivanje javne korporacije za organiziranje i upravljanje prometnom infrastrukturom, kao što su to ceste, željezničke pruge i luke i u tu svrhu predviđeno je osnivanje Transportne korporacije Bosne i Hercegovine. Ukoliko bi Dodik krenuo putem ostvarivanja ovih namjera, to bi predstavljalo opasnu političku avanturu sa potencijalno veoma visokom cijenom za njega. Jer, ukoliko se ne bude ponašao u skladu sa postojećim normama u međunarodnim odnosima i međunarodnoj komunikaciji, Milorad Dodik može sebe dovesti u dodatnu izolaciju, imajući u vidu da se već nalazi na „crnoj listi“ američke administracije.

SDA nepoželjan partner

Iako se SDA pokušava predstaviti kao pobjednik izbora, podaci pokazuju ipak drugačiju sliku. U proteklih skoro 30 godina pokazalo se da je SDA vodila Kanton Sarajevo katastrofalno. Ilustrativan je podatak da Sarajevo kao grad koji leži na izvorištima vode često u ljetnim mjesecima ima redukciju vode u vodovodnom sistemu. SDA je često svoje političke neuspjehe pravdala opstrukcijama od strane hrvatskih i/ili srpskih političkih stranaka. Takvih opstrukcija nije bilo na području Kantona Sarajevo, jer je sva vlast bila dominantno u rukama SDA.

Od dolaska Sebije Izetbegović, supruge predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, na poziciju generalne direktorice Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Sarajevo došlo je do ozbiljnog ugrožavanja zdravstvenog i obrazovnog sistema u Kantonu Sarajevo. Prema dostupnim podacima, UKC je uslijed pritisaka i organiziranog mobinga, napustilo/otjerano oko 100 vrhunskih ljekara, od kojih je nekoliko i profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Napad SDA na Univerzitet u Sarajevu (UNSA) počeo je donošenjem spornog zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, prema kojem se u mnogome ograničava i umanjuje autonomija UNSA, ali i onemogućava normalno upravljanje nad UNSA od strane Rektorata. Jedna od novina u Zakonu o visokom školstvu je da Rektora UNSA u svakom trenutku može smijeniti Upravni odbor UNSA, a ne Senat UNSA, kao do sada. Prelazak na trezorsko poslovanje također je ugrozilo autonomno djelovanje te vodeće visokoškolske i znanstvene ustanove u BiH.

Analitičari smatraju da je potrebna međunarodna akcija i pomoć međunarodne akademske zajednice da se zaustavi dalje devastiranje UNSA i da prestanu politički pritisci, koje u ovom trenutku simbolizira Sebija Izetbegović. Lokalna akademska zajednica u Sarajevu nema dovoljno snage da se suprotstavi nasrtaju i uplitanju politike u rad UNSA.

Zbog toga ohrabruje najava šest političkih stranaka SDP, Demokratska fronta, Naša stranka, Narod i pravda, SBB i Nezavisna bosanskohercegovačka lista da će formirati vlast u Kantonu Sarajevo i realizirati potpuno novi koncept i drugačiju politiku i praksu, koju je vodila SDA u Kantonu Sarajevo. Izborom Elvira Karajbića (SDP) za predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta Federacije otvara se mogućnost da šest stranaka, koje formiraju vlast u Kantonu Sarajevo uz podršku nekoliko drugih stranaka formiraju vlast u Federaciji BiH. To bi bilo ohrabrenje za Bosnu i Hercegovinu i nada u izvjesniju budućnost za sve njene građane.

Upitna uloga međunarodne zajednice u BiH – slučaj Wigemark

U Bosni i Hercegovini je snažno prisustvo međunarodne zajednice, koje se najilustrativnije ogleda kroz uloge Ureda visokog predstavnika (OHR), kojeg već 10 godina vodi Valentin Inzko, i Delegacije EU, koju vodi ambasador i specijalni predstavnik EU Lars-Gunnar Wigemark.

Nacionalne/nacionalističke, šovinističke i vrlo često profašističke politike u BiH pronalaze partnera u međunarodnoj zajednici, iako takve politike duboko zadiru u koncept (su)života u različitosti kakav postoji u samoj EU i u SAD. Zašto dio međunarodne zajednice svoje partnere u BiH i u regiji traži upravo u ovim političko-kriminalnim strukturama?

Posebno zabrinjava uloga EU u Bosni i Hercegovini i regiji, jer su ambasadori zemalja EU u regiji vrlo često nosioci negativnih pojava, zbog snažne interesne povezanosti sa lokalnim političarima i interesima. To se ne odnosi samo na ambasadora Wigemeraka, kojem je nerazumljivo dodatno produžen mandat u BiH za još godinu dana, nego i na značajan dio osoblja u Delegaciji EU u Sarajevu, koje značajna sredstva dodjeljuje na osnovu vlastitih percepcija, sugestija i interesa i oblikuje „crne liste“ nepoželjnih pojedinaca i organizacija, što otvara mogućnost kriminalnih aktivnosti i korupcije. Postojeća situacija u BiH odgovara većini vladajućih političkih struktura u BiH, ali očito i predstavnicima EU, iako je BiH postala leglo kriminala, pranja novca, krijumčarenju sa ljudima i narkoticima, prostitucije, nelegalne trgovine oružjem itd.

Analitičari smatraju da bi pred predstojeće izbore u EU, Evropski ured za borbu protiv prevara (OLAF-European Anti-Fraud Office) trebao preispitati djelovanje šefa i Delegacije EU u Bosni i Hercegovini i regiji, jer postoje osnovane sumnje da se može dovesti u vezu sa kriminalom i korupcijom, čime se nanosi direktna šteta poreskim obveznicima u EU, ali i EU kao cjelini, te tako smanjuju povjerenje u EU i želju građana regije za članstvom u EU.

U Bosni i Hercegovini ne postoji dovoljno snaga i volje za borbu protiv korupcije i kriminala, te donošenje zakona o porijeklu imovine, i zbog toga je potrebna snažna podrška i uključenost američkih agencija za borbu protiv kriminala i korupcije, baš kao što je ta pomoć ponuđena Italiji poslije Drugog svjetskog rata u borbi protiv mafije.

„Conclave“ za budućnost BiH

Poslije osmih Općih izbora u Bosni i Hercegovini potrebno je napraviti zaokret u dosadašnjim politikama aktera domaće političke scene kako bi se ta zemlja okrenula svojoj budućnosti. Zbog toga je važno postići opći konsenzus o ključnim pitanjima za budućnost ove zemlje, jedne od najsiromašnijih u Evropi.

Analitičari smatraju da je potrebno organizirati tzv. »Conclave« o budućnosti Bosne i Hercegovine, na kojoj bi sudjelovali ključni akteri na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, koji bi postigli opći koncensus o ključnim pitanjima za budućnost te zemlje. Podršku takvom općem konsenzusu, kao njegovi garanti, trebalo bi da daju SAD, Ruska federacija, EU, Turska i po potrebi još neke druge države.