I ovo je BiH: U carstvu krša svjetske stručnjake smatraju “gnjavatorima”

Istaknuti stručnjaci za krš iz desetak zemlja obišli su protekle sedmice Livanjsko i Grahovsko polje u sklopu naučno-stručnog skupa “Čovjek i krš”, te izrazili oduševljenje bogatstvom i raznolikošću krša, kao i neraspoloženje zbog očiglednog zanemarivanja njegovih vrijednosti.

Skup “Čovjek i krš”, zaštitni znak bh. karstologije s tradicijom iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, okupio je istaknute stručnjake iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Italije, Češke, Švicarske, Holandije, Norveške, Rusije i Kanade. Među njima su bili karstolozi s najvišom reputacijom, vodeći istraživači krša u nekim od tih zemalja, istaknuti profesori, brojni akademici, među kojima je bilo i članova tri nacionalne naučno-umjetničke akademije.

Konferencijski dio programa održan je u ugodnom novom hotelu u Livnu, tokom kojeg su predstavljeni radovi o istraživanjima paleo-ekoloških zbivanja u Dinarskom kršu u Sloveniji i Hrvatskoj, arheološka i biološka istraživanja pećina u tim zemljama i Grčkoj, te radovi o upravljanju zaštićenim područjima krša u kanadskoj Britanskoj Kolumbiji i italijanskoj Siciliji.

Ujedno, održan je međunarodni simpozij “Alcadi 2018”, koji se bavi istorijom speleologije i karstologije u Alpama, Karpatima i Dinaridima, na kojima su najviše govorili italijanski speleolozi.

Tako veliko polje nije lako istražiti

Najviše zanimanje pobudile su stručne ekskurzije po Livanjskom i Grahovskom polju. Livanjsko polje slovi kao najveće i jedno od najistaknutijih krških polja u svijetu. Dugo oko 65 kilometara, s tri odvojena riječna sliva, nizom izvora, ponora i estavela, te močvarama, polje privlači istraživače iz cijelog svijeta. Iako istorija njegovih modernih istraživanja bilježi gotovo 140 godina, po kojima je u svjetskoj karstologiji pojava polja dobila ime, ona je i danas uvelike neistraženo, niti o njemu postoji cjelovito djelo.

Najveći problem je što se radi o tako velikom kršu i velikom polju da ih nije lako istražiti, objašnjava vodeći krški geomorfolog, istraživač s Instituta za krš u Postojni Andrej Mihevc, mlađem ruskom kolegi Vladimiru Elkinu.

Polja u Sloveniji su manja pa se sve lakše zapazi, nastavlja Mihevc Elkinu, koji dolazi s moskovskog Instituta za geotehniku i prvi put je u Dinarskom kršu. Dok Mihevc s ponora kod Nuglašice pokazuje ledenjačku morenu na Dinari, mladi Rus prati pogledom hrbat Dinare koji se prema jugu gubi u oblacima.

Veći je problem što danas ovdje s nama nikoga ni s jednog instituta i sveučilišta iz Bosne i Hercegovine, pa ni s Univerziteta Crna Gora koji je suorganizator, dodaje ironično predsjednik naučnog odbora skupa i Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva Jasminko Mulaomerović i zaključuje: u Bosni se niko ozbiljno ne bavi kršem.

Ispod njih se iz močvare Ždralovac cijedio tanak potok u ponor na sjevernom rubu polja. Ovo je sada ponor, ali kad udare kiše, iz njega će pokuljati rijeka, povisiti nivo močvare i stvoriti rječicu Ševarovu jarugu, koja inače ljeti presuši. Ona će teći prema ponoru Kazanci na zapadu polja, dok ne zaguši ponor. Zatim će se Ševarova jaruga preliti u rijeku Tovarnicu jarugu, koja vodi u ponor Čaprazlije. Njih oba vode u izvore Cetine, objašnjavaju karstolozi ponekad teško shvatljivu kombinatoriku livanjskih voda.

Odmakni od Dumana

Izvor rijeke Bistrice, Duman, koji se nalazi u samom gradu Livnu, impresivno je mjesto koje mnogi Livnjaci smatraju dijelom svoga identiteta. Sabire dijelove voda s Kupreškog i Glamočkog polja, i s drugih mjesta, da bi se ona iz njega opet raspršila u tokovima Livanjskog polja. No, zbog građevina pa i više ruševina oko Dumana, izvor je većim dijelom nevidljiv.

Molba stražaru koji čuva vodoopskrbnu građevinu da omogući pristup izvoru nije urodila plodom. Na insistiranje sudionika stražar je pozvao direktora Javnog komunalnog poduzeća Tomislava Vrdoljaka, koji je, navodno, također odbio mogućnost pristupa izvoru. Kako se moglo razabrati, malo je to iz razloga da ne bi ko od sudionika nehotice onečistio vodu, pomalo i zbog sumnje da možda ima i onih s terorističkim namjerama, a najviše vjerovatno što to “Komunalno” gnjavi.

Karstolozima nije baš bilo jasno zašto ih neće pustiti do izvora, a naravno i žao jer su neki prevalili dalek put do Livna, no direktor Tomislav Vrdoljak, nije želio nikakvu komunikaciju. Nisu imali izbora.

Gledate uživo nastajanje krškog polja

Nakon velikog Livanjskog polja, ekskurzija je prošla u malo Pašićko polje, što je manji dio razuđenog Grahovskog polja, spojenih s nizom uvala i okruženih kršem s mnoštvom slikovitih vrtača.

Jovan Cvijić, osnivač nauke o kršu – karstologije, naveo je u tekstu o poljima zapadne Bosne još 1900, a kasnije i nije bilo mnogo novih radova, da je Grahovsko polje dobar primjer niza faza prerastanja uvala u krško polje.

“Dragi karstolozi, gledate uživo nastajanje krškog polja. Kraj velikog Livanjskog, ‘izliježe’ se malo Grahovsko”, tako bi ih možda ovdje privlačio neki marketinški agent, da vlasti uopće znaju čime upravljaju.

Putokaz za pećinu bez vodiča i svjetla

Ledenica pećina kod Resanovaca bila je sljedeća tačka koju je ekskurzija posjetila. Pećina je prepuna siga, bila je u Jugoslaviji turistički uređena, s izgrađenim stazom i vodičkom službom, a danas je otvorena i nezaštićena. Lijepo osmišljeno uređenje iz prošlog stoljeća, s drvenim stazama i stepeništem, dijelom je ozbiljno propalo. Neki sudionici, kao 85-godišnji neumorni Švicarac Rene Scherrer, pošteno su se namučili dok su je obišli.

Danas je unošenje drvne građe za uređenje pećina potpuno neprihvatljivo, jer je ta građa organska materija koja narušava ekosistemsku ravnotežu podzemnih staništa. Tome pridonose i poveće površine gljiva koje se na njima šire.

Tužno je pogledati otvorenu i nezaštićenu pećinu s napisima po sigama, ostavljenim konzervama od piva i drugim smećem u unutrašnjosti, i sasvim zbunjujuće da do nje vode nedavno postavljeni putokazi.

Predlagali smo projekt kojim bi razvili lokalno društvo i educirali njegove članove za vođenje turista i zaštitu pećine, ali naš projekt nije prošao. Prihvatili su projekte u kojima se drže za ruke i pričaju o miru, objašnjava Mulaomerović.

Princip i Kusturica kao kulisa za beznađe

U Bosanskom Grahovu, jednom od gradova u kojem priroda nudi život dostojan čovjeka, više stanovnika je reklo da ne funkcionira ništa. Kao smokvin list odsutnosti bilo kakve perspektive, na sve strane dominiraju nacionalni simboli. U samom središtu jumbo plakati Gavrila Principa i Emira Kusturice s jedne strane, a s druge veliki križ u počast vojnicima HVO-a. Na brdu pored grada, ogromna srpska zastava s likom Gavrila Principa.

Zato lokalni dužnosnici svjetski značajne karstologe tretiraju kao gnjavatore, i htjeli bi ih, kako rečen jedna od njih, učiti o podzemnim vodama kao da “uče mater kako se drži dite”.

Pri tome ne razumiju da se kvaliteta voda za Livno ne čuva na izvoru Duman, nego na području Glamočkom i Kupreškog polja, gdje se stvara sliv Dumana. Jednako tako, ne zanima ih što kanalizacija Livna predstavlja veliku opasnost za vode Sinja, Omiša i Splita.

U “Integriranoj strategiji razvitka općine Livno 2014-2023” pojam pročistač otpadnih voda spominje se u kao nešto što bi bilo dobro napraviti. O odnosu prema vodama govori još nekoliko činjenica koje su u nadleštvu direktora Vrdoljaka: postoje brojne divlje deponije smeća, kao i brojne propusne septičke jame. Također, u Livnu ne postoji moderno odlagalište otpada kao ni posve neizgrađena kanalizacijska mreža. No, u toj strategiji, rađenoj za najzanimljivije krško polje u svijetu, riječ krš ne spominje se ni jednom.