Humanitarna katastrofa prijeti izbjeglicama u BiH

List Koelner Stadt Anzeiger piše o izbjegličkim kampovima Vučjak, Miral i Bira, odnosno odluci o njihovom zatvaranju:

“U Bihaću se trenutno nalazi 2.000, u Miri 800 izbjeglica. Skupa sa izbjeglicama iz Vučjaka i stotinama drugih, koji žive u ruinama ili parkovima, procjenjuje se da bi ukupno oko 4.000 izbjeglica bilo izloženo zimi bez zaštite”, piše Koelner Stadt Anzeiger, a prenosi dw.com.

“Kada je BiH, nakon zatvaranja srbijansko-mađarske granice, prije dobrih 18 mjeseci, postala nova tranzitna ruta na putu izbjeglica ka Evropi, solidarnost među stanovnicima (prema migrantima – op. red.) je najprije bila velika. S jedne strane tada još uvijek nije bilo kampova za prihvat izbjeglica i njihovog zbrinjavanja. Izbjeglice su dobile puno pomoći od privatnih lica, prije svih od onih koji su i sami preživjeli rat i protjerivanje. S druge strane se mislilo da je to privremena situacija. Ipak, val onih koji preko zapadne BiH preko hrvatske granice žele u pravcu EU se ne smanjuje. Procjenjuje se da je više od 30.000 ljudi od tada prošlo kroz ovu malu balkansku zemlju. Kada je u Unsko-sanskom kantonu došlo do nasilnih sukoba između policije i izbjeglica, te do upada izbjeglica u prazne kuće i brojnih slučajeva krađe, spremnost na pomoć je postala sve manja”, piše Koelner Stadt Anzeiger.

“Mali gradovi Bihać i Velika Kladuša snose glavni teret problema koji je nastao premještanjem Balkanske rute na BiH. Vlada je grad ostavila na cjedilu”, optužio je početkom godine gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

“Činjenica je da je prisustvo migranata u gradu veliko, kao i prisustvo policije”, piše list.

“To da bosanskohercegovačka vlada uprkos međunarodnom pritisku do sada nije odredila alternativna mjesta s jedne strane ima veze sa strahom od donošenja nepopularnih odluka, koje bi mogle dovesti do gubitka glasova na izborima, a s druge strane sa federalnom strukturom zemlje”.

“Niko ne preuzima odgovornost. Svako se osjeća prije svega odgovornim svojoj stranci ili svom klanu. Problemi se ne rješavaju, nego se prebacuju s jednog na drugog”, kaže Peter Van der Auwearet, koordinator IOM-a u BiH.

“Mi pregovaramo od januara jer su problemi koje sada imamo bili predvidivi”, kaže on.

Ipak, kako kaže, nije pošlo za rukom da se sve involvirane strane pokrene da naprave zajedničku strategiju. Bosanskohercegovačka vlada je, kako on kaže, predložila da izbjeglice preko zime smjesti u jednu napuštenu kasarnu u Sarajevu. Postoji nada, kako kaže, da će oni tamo ostati tokom hladnih mjeseci. No, što ako dođe sljedeće proljeće i oni ponovo krenu u pravcu hrvatske granice?

“Jedno je sigurno: Izbjeglice će i dalje dolaziti preko BiH”, kaže Van der Auweraert za Koelner Stadt Anzeiger.

Napušteni

“Nikada ranije kao ove jeseni na Lezbosu nije živjelo više migranata. Iz noći u noć u malim čamcima dolaze novi ljudi. Oni dospijevaju u jad i niko ne zna koliko dugo. Sada kampu prijeti hladna zima”, piše Die Welt u tekstu pod naslovom “Napušteni” o stanju na ovom grčkom otoku.

“Mrkli je mrak, lijevo su svjetla Turske, desno je grčki otok Lezbos, manje od deset kilometara udaljeni jedni od drugog. Čamac oblaske straže plovi morem, 35 čvorova, u pravcu istoka, bez svjetla. Kapetan preko infracrvene kamere posmatra “sumjivi objekt” koji su njegovi ljudi otkrili na radaru. A onda se u vodi odjednom pojavljuje mrlja, udaljena 50 metara. Kočenje punom snagom. Paljenje reflektora. Tačka u tami je čamac koji se polako kreće u pravcu grčke obale. U čamcu: 40 osoba, deset žena, osmoro djece, dvije bebe, jedna od njih stara tek nekoliko sedmica. Bračni par od 80 godina. Ostatak muškarci. Širom otvorene oči. Uplašena lica. Ni jedan jedini prsluk za spasavanje. Jedna djevojčica bosih nogu. “Ugasite motor”, viče jedan službenik: “Ovdje smo da bi smo vam pomogli. Govori li neko engleski?”. Jedan muškrac odgovara: “Želimo u Grčku” i dodaje da su pet sati na moru.

Ovi ljudi imaju sreću: Otkriveni su i obalna straža ih uzima na palubu. Riječ je o Portugalcima koji po nalogu Frontexa patroliraju između Turske i Grčke. Jedan od njih kaže: “Već smo spasili toliko mnogo ljudi da sam prestao brojati. To je normalno”, piše Die Welt.

List navodi da novopridošli ljudi brzo, nakon nekoliko dana, dobijaju termin za saslušanje za podnošenje zahtjeva za dobijanje azila. “To (odluka o azilu – op. red.) je pak u dalekoj budućnosti. Aktuelno može trajati do 2022. godine. Za to vrijeme oni ne smiju napustiti Lezbos. Tako je otok sve puniji.

U dokumentima EU se navodi: “Broj osoba koje borave na egejskim otocima i dalje je u porastu. Prvi put nakon potpisivanja Sporazuma EU-Turska broj je prešao 35.000 migranata.”

Zvanični kapaciteti u prijemni centrima s druge strane iznose 7.625 osoba”, navodi Die Welt.