Hrvatska i Čović različito vide federalizaciju BiH

Politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero za ‘Zašto‘ kaže kako zapravo pod pojmom federalizacije BiH različite stvari podrazumijevaju hrvatski politički vrh u BiH i vlasti Hrvatske, te kako nametanja rješenja izvana neće biti.

Europska unija sigurno neće određivati konstitucionalno rješenje Bosne i Hercegovine. Njega jednostavno moraju dogovoriti predstavnici triju naroda u BiH.

Najglasniji zagovornici koncepta federalizacije su s jedne strane politička elita Hrvata u BiH, a s druge strane Republika Hrvatska. Sadržaj koji pod federalizacijom podrazumijevaju njeni zagovornici, međutim, bitno se razlikuje.

Prijedlog rezolucije Evropskog parlamenta o BiH: Poštivanje načela federalizma

Pojam federalizacije za političku elitu koju predvodi Dragan Čović, prije svega znači treći entitet, stvaranje političkog prostora pod hrvatskom kontrolom unutar BiH (pri čemu bi se treći entitet uspostavljao samo na području Federacije, ne i „drugog entiteta“), a nosioci javnih vlasti u Hrvatskoj federalizaciju razumiju vrlo slično onome što u BiH pod tim pojmom zagovara kardinal Puljić.

Naime, BiH može funkcionirati samo kao konsocijacijska zajednica triju naroda, a mora biti prepoznata kao viša vrijednost od pukog zbroja triju nacionalnih i političkih identiteta. Mora se uspostaviti suglasnost o tome da je ta „dodana vrijednost“ važna za sva tri naroda i da je vrijedna očuvanja.

Na osnovu tog konsenzusa valja uspostaviti visoko decentraliziranu državu (dakle federaliziranu, jer federalizam nije model rješavanja nacionalnog pitanja, kako se to interpretiralo u staljinističkim i kardeljanskim teorijama, nego model vertikalne diobe vlasti).

Valja uspostaviti takav izborni sustav koji će omogućiti da svaki politički entitet, svaki od triju naroda, samostalno bira svoju elitu, a tako izabrane elite moraju biti sposobne za postizanje političkog konsenzusa.

Sustav mora biti takav da omogući slobodu izbora u modelu u kome „svatko bira svoje“, ali da isto tako spriječi stvaranje oligarhije i trajnog monopola na vlast, čak i u slučaju da se jasno pokaže kako su neki akter posve nesposobni za postizanje kompromisa s akterima iz ostala tri naroda.

Bez uspostavljanja modela koji bi osigurao ostvarivanje ovih vrijednosti, BiH jednostavno ne može funkcionirati kao samoodrživa, efikasna država, a to kako će te vrijednosti ostvariti, ne smije arbitrirati nitko izvana. Ne smiju se izvana davati prijedlozi o konstitutivnom rješenju.