Hoće li Džaferović, Komšić i Dodik nešto uraditi za BiH?

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, u novom sazivu, položiće u utorak, u Sarajevu, svečanu izjavu, čime će i formalno stupiti na funkciju. Milorad Dodik, Željko Komšić i Šefik Džaferović, kandidati koji su osvojili najviše glasova birača, tu funkciju će obnašati naredne četiri godine, piše Radio Slobodna Evropa.

Njihovi prethodnici – Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić, ne mogu se baš pohvaliti rezultatima, i vladavinom, koja je obilježena, manje-više, političkim prepucavanjima i to, posebice, na relaciji Izetbegović-Čović.

Ingerencije Predsjedništva Bosne i Hercegovine su vanjska politika i odbrana. Uprkos tome što imaju samo dva zadatka, već godinama Bosna i Hercegovina nije u stanju da se dogovori sa susjedima oko granica, niti postoji konsenzus kada su u pitanju NATO integracije.

U takvoj atmosferi je radilo i odlazeće bh. Predsjedništvo, kaže profesor na Mostarskom Sveučilištu Slavo Kukić.

“Nisu radili ništa. Naprotiv, utjecali su samo da to vrijeme bude zamrznuto i ne vjerujem da će u političkoj historiji Bosne i Hercegovine biti zabilježeni kao članovi Kolektivnog šefa za kojima treba specijalno žaliti”, istoče profesor Kukić.

U istom tonu nastavlja i profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Suad Kurtćehajić. On još uvijek aktuelnim članovima Predsjedništva BiH zamjera što ništa nisu uradili kada je riječ o razgraničenju Bosne i Hercegovine sa susjedima, a posebno sa Crnom Gorom.

U prvi plan profesor Kurtćehajić ističe ono za što se zalaže protekle četiri godine, a to je pitanje državne granice sa Crnom Gorom. On podsjeća da je do problema došlo krajem tridesetih godina prošlog vijeka kada je iz Trebinjskog, Sutorina prešla u Bokokotorki srez, pa je poslije sve išlo po automatizmu. Prijedlogom ugovora o državnoj granici sa Crnom Gorom svoj drugi izlaz na more Bosna i Hercegovina je prepustila susjedima, a niko se od članova bh. Predsjedništva zbog toga nije uzbudio, ističe Kurtćehajić.

“Ja sam u vrijeme njihovog saziva aktuelizirao situaciju koja je bila potpuno realna. Imali smo mogućnost kao Rumuni koji su 2004. pokrenuli proces vezano za otok koji im je Staljin uzeo i dodijelio Ukrajini, i dobili su presudu i vratili dobar dio teritorije. Ono što je meni smetalo je to što naše Predsjedništvo nije imalo tu državničku crtu, da shvate da se oko tako važne stvari spore”, kaže Kurtćehajić.

Malo se toga može nabrojati od pozitivnih stvari koje iza sebe ostavljaju Izetbegović, Ivanić i Čović, no, naši analitičari su uvjereni da ni novi saziv neće donijeti ništa novo. Tim prije, jer dolaze iz dijametralno suprotnih političkih opcija, imaju različito viđenje uređenja zemlje, a jedan od njih koristi svaku priliku da kaže kako tu istu državu ne priznaje kao svoju.

“Uoči samog početka izborne trke, Dodik je izjavio na RTRS-u da ‘Bosna i Hercegovina nije moja država’. Novinar ga je pitao da li je i dalje njegov politički cilj nezavisna Republika Srpska, na što je odgovorio – ‘Da, ja to ne krijem’. Nakon toga on nije smio ostati da bude u utrci i da dođe u poziciju da bude šef države čije uništenje želi”, nastavlja Kurtćehajić.

No, prisjetimo se da je bio jedan svijetli primjer kada je Predsjedništvo BIH govorilo jednim glasom i to prije 18 godina. Činili su ga: Beriz Belkić, Jozo Križanović i Živko Radišić. Ostaće upamćeni po tome što nisu željeli da putuju u tri odvojena automobila, već jednim, a sve odluke su donosili konsenzusom.

Radišić se za Radio Slobodna Evropa prisjeća tog vremena.

“Radili smo ono što je u datim okolnostima, datom vremenu bilo realno. Bilo je dosta pitanja gdje se sigurno ne bismo složili, ali nije bilo ispada i nesporazuma te vrste da bi ostavljali trag na ukupno stanje i odnose u Bosni i Hercegovini”, ističe Radišić.

U to vrijeme, kaže profesor Slavo Kukić, Kolektivni šef države nije mogao nikako drugačije ni raditi, jer je međunarodna zajednica zahtijevala promjene i zajedništvo u radu.

“Tada su svjetski centri moći imali puno veći stupanj odlučnosti da stanje u Bosni i Hercegovini normaliziraju. Onog časa kada su svjetski centri moći digli ruke sa Bosne i Hercegovine i okrenuli se drugim ‘prioritetima’, tog časa je ovdje stvoren prostor i otvorena širom vrata ponovnoj reafirmaciji ratnih ideologija, i čitav taj trend je dobio silaznu putanju. Danas imamo stanje koje puno više asocira na početak devedesetih, nego na 2018. godinu”, ocjenjuje profesor Kukić.

Ono što dodatno usložnjava situaciju jeste činjenica kako su u prošlom, a i u sadašnjem dvojica, od trojice članova bh. Predsjedništva, ujedno i čelnici stranaka. Iz dosadašnjeg rada se moglo vidjeti kako svoje političke stavove nameću i u radu Kolektivnog šefa države. To će biti hendikep i u novom sazivu, pojašnjava profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu Miodrag Živanović.

“Međusobna saradnja trojice članova nije moguća. Prije svega zbog toga što ovaj dvojac bez kormilara, govorim o gospodinu Dodiku i gospodinu Džaferoviću, ne mogu ili ne žele uraditi nešto što je u interesu Bosne i Hercegovine, uprkos tome što se predstavnici bošnjačke strane, barem deklarativno, ponašaju tako da su navodno za napredak Bosne i Hercegovine, ali ne rade ništa što bi imalo efekta. Kada na to dodamo poziciju gospodina Komšića, onda vidimo da tu od posla nema ništa”, poručuje profesor Živanović.

Za razliku od Živanovića, profesor Slavo Kukić kaže kako se ne može predvidjeti kako će funkcionisati novoizabrano bh. Predsjedništvo.

“Izvjesno je da je od trojice članova Predsjedništva Željko Komšić jako zainteresiran za integriranje bh. države i društva na principima temeljnih interesa ljudi, ne naroda. Izvjesno je da je Šefik Džaferović instrument bračnog para Izetbegović i da će on funkcionirati po matrici koja mu bude zadana”, kaže Kukić.

“U ovom trenutku”, dodaje Kukić, “teško je reći u kom pravcu će djelovati Milorad Dodik, zbog iskustva sa njim koje upozorava na njegovu sklonost vrlo čestim metamorfozama, promjenama političkog koncepta”.

“Osim toga, osobno mislim, da će on poziciju člana Predsjedništva, to je prije neki dan i najavio u intervju banjalučkim Nezavisnim novinama, iskoristiti da moć koju je koncentrirao na prostoru Republike Srpske sada preslika na Bosnu i Hercegovinu. U tom intervjuu on je rekao da Predsjedništvo BiH mora biti centar oko kojeg se sve vrti i da sve druge institucije moraju biti pomoćni organi Predsjedništva, što je, naravno, pristup koji nema veze nikakve sa Ustavom, ali pokazuje na ambicije Milorada Dodika da tu koncentraciju apsolutne moći, koju je ostvario u Republici Srpskoj, prenese na Bosnu i Hercegovinu. Ako bude djelovao u tom pravcu, čitava priča može imati različite scenarije”, zaključuje profesor Kukić.