Hitchner: Podjela BiH nije opcija, ko ima koristi od secesije RS-a

Sjedinjene Američke Države i Evropska unija moraju pojačati svoje napore kako bi pomogli BiH da kroz ustavne i političke reforme postane funkcionalna država spremna za evropske integracije, kaže Bruce Hitchner, profesor na američkom Univerzitetu Tufts, u intervjuu za “Zašto?”.

Srbija i Rusija, s druge strane, verbalnu podršku Dejtonskom mirovnom sporazumu i suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH moraju dokazati djelima, a ne pristrasnošću prema Republici Srpskoj i liderima koji gaje separatističke ambicije, dodaje dobar poznavalac prilika na Balkanu, piše Radio Slobodna Evropa.

U posljednje vrijeme je bilo dosta upozorenja od strane američkih i drugih zvaničnika, posmatrača i medija uoči izbora u BiH o mogućoj nestabilnosti i nasilju u BiH? Kako vi vidite situaciju?

Ovi izbori su vjerovatno najkorumpiraniji od svih izbora održanih od Dejtona do danas, što znači da je rizik od nelegalnih aktivnosti na izborima veći nego ikada. S tim dolazi rizik od nasilja, pogotovo u područjima u kojima se vodi tijesna borba. Zabrinut sam zbog toga, posebno u kantonima u kojim dominiraju Hrvati u Federaciji BiH.

Ne vidim, međutim, nivo nasilja kao onaj koji je doveo do rata od 1992. do 1995.

Rusija je često kritikovana da želi izazvati nestabilnost u regionu, u posljednje vrijeme pogotovo u Makedoniji i Crnoj Gori. U BiH, ona snažno podržava predsjednika Milorada Dodik koji zagovara otcjepljenje, no ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je prošle sedmice u Sarajevu donekle iznenađujuće jako podržao mirovni sporazum i teritorijalni integritet BiH. Kako vidite ulogu Rusije u BiH?

Afirmacija ruske posvećenosti Dejtonskom mirovnom sporazumu i teritorijalnom integritetu BiH je svakako dobrodošla, ali mislim da riječi moraju biti praćene djelima, a to nije uvijek bio slučaj u prošlosti. Mislim da je ovo najočitije u ruskoj pristrasnoj podršci Republici Srpskoj i aspiracijama tamošnjih političara koji zagovaraju otcjepljenje od BiH.

Nadajmo se da će nakon izbora Rusi učiniti više da podrže punu primjenu Dejtona i reformi neophodnih da bi Dejton funkcionisao. Moraju biti nepristrasni i moraju jače izraziti punu posvećenost reformama Dejtona. Svi se slažu da je Dejton osnova za opstanak BiH, ali Dejton kakav je sada mora biti promijenjen.

Kako vidite ulogu Srbije, koja također snažno podržava Dodika?

Dokle god je Srbija posvećena Dejtonu, dokle god ona poštuje svoju ulogu potpisnice Dejtona i podržava integritet i suvernitet BiH, to je ključ za uspjeh u BiH. Mislim da Srbija mora imati na umu da je BiH potpuno suverena država i ono što se dešava u njoj su njene stvari. Bilo koja uloga koju Srbija ima u BiH mora biti konstruktivna, i, kao što sam rekao o Rusiji, mora biti fokusirana na ohrabrivanje reformi koje će učiniti da BiH funkcioniše kao suverena država.

Može se raspravljati o tome da BiH, mada nekako šepajući ide naprijed, ne funkcioniše efikasno u smislu rada državne vlade, odnosa među entitetima i posvećenosti svim svojim građanima. Beograd može učiniti mnogo više da pomogne da BiH funkcioniše efikasnije.

Hipotetički govoreći, ako se predsjednik Dodik odluči na neku ekstremnu mjeru — kao što je odvajanje od Sarajeva ili pokušaj početka secesije — kako vidite reakciju Srbije, koja istovremeno pokušava da se primakne bliže EU, te Rusije?

Mislim da nema nikakve koristi u secesiji Republike Srpske za Srbiju, Evropsku uniju i uopšte za region.

Kada taj proces počne, vrlo je teško predvidjeti gdje će to završiti, i uopšte nisam ubijeđen da će pokušaj da se uspostavi kao nezavisna država donijeti korist Republici Srpskoj.

Mislim da niko u međunarodnoj zajednici neće to podržati i da će to tako i ostati.

Imajući sve ovo u vidu, kako vidite odnos SAD prema BiH? Prošli put kada smo razgovarali u februaru rekli ste da će SAD i dalje ostati posvećene regionu. Da li ste u međuvremenu vidjeli neku promjenu u tom odnosu, a posebno prema BiH?

Nisam sretan zbog spremnosti američke vlade da bude otvorena prema razgovorima o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova. Po mom mišljenu, razmjena teritorija bi uspjela samo ako bi se riješili glavni razlozi za tenzije između Beograda i Prištine i mogla bi se efikasno primjeniti.

Ali, nijedan od ovih uslova ne postoji. Srbi će i dalje živjeti na Kosovu, a Srbija će i dalje nastojati da ispunjava svoju obavezu da štiti njihove interese. Ne znam kako će dvije strane ikada doći do sporazuma o razmjeni teritorija. Mislim da rješenje za Srbiju i Kosovo nikada neće moći biti određeno time ko kontroliše koji dio teritorije uz granicu.

Bilo bi mnogo bolje ako se svako na svoj način fokusira na promociju pravde i jednakih prava za njihove građane, koja god njihova etnička pripadnost bila.

Što se tiče BiH, zamor u vezi BiH, domaća politička situacija u SAD i mnogo važniji problem drugdje su doveli do pada u odnosu na prijašnju tendenciju veće angažovanosti.

Nadam se da će se nakon izbora to promijeniti, a razlog za to je da bez obzira šta se desilo, kakav god bio ishod izbora, podjela BiH neće biti opcija.

Mislim da je realnost da moramo početi razgovarati o tome šta bi BiH trebalo da uradi da efikasno funkcioniše kao suverena i ujedinjena država.

Sjedinjene Države mogu imati vrlo učinkovitu ulogu u tome. Mislim da ima dosta prostora za SAD da se uključe proaktivnije i da bi jači anagažman SAD bio vrlo koristan.

Stvari su se na globalnom planu promijenile, i odnosi SAD i EU su na svojevrsnom testu. Da li to također može uticati da njihovu saradnju u BiH, koja je bila ključna u posljednje dvije i po decenije, te kako vidite ulogu EU u BiH?

Jasno je da SAD i EU pod Trumpovom administracijom nisu na istoj strani oko nekih većih pitanja između njih.

Prije Trumpove administracije, bilo je zabrinutosti oko toga kako EU provodi reforme u BiH. Generalni osjećaj je bio da EU nije dovoljno robusna, da se nije fokusirala na ključne i fundamentalne reforme u političkom domenu i mislim da je zbog toga dolazilo do tenzija.

Što se tiče BiH, svima mora biti jasno da rješenje za BiH ne leži u stvaranju novih entiteta ili u daljnjoj autonomiji za entitete. Korupcija je i dalje stvarna prijetnja tome kako se upravlja sa BiH, i mora joj se direktno suprotstaviti. Primjena vladavine prava, bez istovremenih robusnih napora da se unaprijedi upravljanje državom ignoriše fundamentalnu istinu da pravda u svakoj zemlji ne znači samo primjenu zakona, već i dobro upravljanje zemljom.

BiH prije svega treba transparentnu državnu vladu koja služi interesima njenih ljudi, radi konstruktivno i efikasno i ispunjava svoje međunarodne obavaze. Njoj su potrebni entiteti koji sarađuju. Svi ovi ciljevi još uvijek mogu biti ostvareni u okviru Dejtona, ali ne bez reforme dejtonskog mehanizma za upravljanje državom.

Zbog toga mislim da i EU i SAD mogu biti od pomoći. Dejtonski ustav definira BiH, ali također definira i kako bi vlada i parlament trebali funkcionisati i kako bi entiteti trebali raditi sa državom.

On također kaže kako Ustav može biti promijenjen. Nakon izbora, mislim da je vrijeme za vladu i parlament da uspostave zajedničku komisiju za reformu koja bi pripremila listu reformi u roku od godinu dana i koju bi pregledao Ustavni sud, nakon čega bi se o tome trebalo raspravljati u državnom parlamentu.

Vrijeme je da ljudi počnu proaktivno razmišljati o ovome. Ne bih sada želio ništa određivati, ali komisija bi trebalo da razmotri i ‘Aprilski paket’ jer mnogo toga iz tih reformi je još vrijedno razmatranja. Dodao bih još jednu sugestiju: mislim da bi jednodomni parlament bio efikasniji nego trenutna struktura sa dva doma.

EU se neizbježno mora fokusirati na političke reforme u BiH, jer, na kraju dana, bez političkih reformi praktično nemate državu koja može efikasno primijeniti ekonomske i društvene reforme. EU mora u jednom momentu podržati ovo u punom smislu i SAD moraju igrati efikasniju ulogu u podržavanju ove agende.

Mislim da nije vrijeme za uzdržavanje oko BiH. Uvijek smo ostavljali da se problem u BiH potpuno razvije prije nego što bismo djelovali i mislim da je to jedan od problema sa kojima se sada suočavamo. Mogli bismo se približiti još jednom kritičnom momentu.

Da li smo spremni za posljedice? Ne mislim da je odgovor na to pozitivan.

Govoreći o evropskim integracijama, briselski magnet u BiH za sada nije bio dovoljan. Pored toga, Rusija, ne samo u BiH, već i u regionu, ne želi vidjeti da se države pridružuju NATO-u i bila je vrlo uznemirena zbog Crne Gore i Makedonije. U BiH imaju jakog saveznika koji isključuje članstvo u NATO-u.

U slučaju BiH, zato što je ona kompleksna država, pristupanje NATO-u je malo teže, ne samo zbog vanjskih faktora, već zbog toga što mora biti unutarnjeg dogovora o ulozi NATO-a u zemlji. Ja sam spreman da malo sačekam da dođe do te diskusije. Mnogo je važnije da integracija u EU sada bude tema i da se na tome radi brže nego što je to do sada bio slučaj.

Jedini način kako se to može desiti jeste političko jedinstvo. Čekao bih što se tiče NATO-a, ali integracija u EU je i dalje važan prioritet.

SAD i EU, barem djelimično, se slažu oko razgovora o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova. No, šta sam ovaj princip promjene granica, nakon što je bio isključen dvije decenije, može donijeti regionu, a posebno BiH?

Mislim da je to loš princip. Mislim da se nijedno od ovih pitanja neće riješti pomjeranjem dijelova teritorije. Prije svega, to otvara mogućnost da se neće riješiti situacija unutar Kosova. Drugo, može potencijalno destabilizirati Srbiju koja ima i druge etničke grupe na svojoj teritoriji koje bi odjednom mogle odlučiti da imaju veći interes u teritorijalnim pitanjima. Ne mislim ni da pomaže situaciji u BiH.

Mislim da je to korak unazad od politike međunarodne zajednice o suprotstavljanu podjelama, i samo potvrđuje etničko čišćenje na novi način.

Nema ništa dobro što može izaći iz ovog procesa, samo niz loših odluka.

SAD su zauzele vrlo pažljiv stav po ovom pitanju, vrlo pažljivo će pogledati šta će izaći iz ovoga, mada ja mislim da na kraju dana od ovog neće biti ništa, ali su spremne da gledaju na ovu mogućnost držeći vrata otvorenim.

Razumijem ovaj princip na jedan način, ali također mislim da se ne može fokusirati jednostavno samo na pronalaženje nečega što liči na pragmatično rješenje kraticom, a čije potencijalne posljedice su mnogo veće nego stvarne posljedice za koje se nadaju da će ih postići bilo kakvom razmjenom teritorija.

Ponekad čujemo da bilo kakav trajni aranžman na Balkanu podrazumijeva rješenje koje bi zadovoljilo Srbiju kao najveću i najdominantniju zemlju u regionu?

Srbija je važan igrač u regionu i mislim da će uvijek igrati centralnu ulogu u bilo kojem rješenju problema u regionu, ali ne mislim da je to isto kao reći da je zadovoljavanje Srbije apsolutno ključno za bilo kakav dogovor i važno je to imati na umu.

Srbija je važna, ali nije ‘sine qua non/ za svako pitanje koje utiče na region. Njeni interesi ne mogu u potpunosti biti obuhvaćeni svakim rješenjem za region. Oni naravno mogu biti obuhvaćeni na mnogo načina, ali to ne znači da svi njeni interesi mogu biti zadovoljeni, što vrijedi i za svaku drugu zemlju u regionu.

Bilo bi zaista beznadežno uopšte i pomisliti da će svaka zemlja biti zadovoljna sa nekim rješenjem za mnoge od problema sa kojima se suočava Balkan.