Hiljade učesnika Marša mira krenulo ka Potočarima

Oko osam hiljada učesnika ovogodišnjeg, jedanaestog, “Marša mira – Srebrenica 2015” krenulo je jutros iz Nezuka kod Sapne prema Potočarima u Srebrenici kako bi odali počast žrtvama genocida u Srebrenici iz jula 1995. godine, javlja Anadolu Agency.

Njima će se na putu ka Potočarima, tokom kojeg će prepješačiti oko 100 kilometara, pridružiti još nekoliko grupa učesnika. U “Maršu mira” učestvuju mnogi građani iz Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta. “Marš mira” bi trebao stići u Potočare 10. jula, dan uoči komemoracije žrtvama genocida i dženaze za 136 novoidentifikovanih žrtava.

[quote_right]”Marš mira” postao je međunarodna manifestacija te se veliki broj ljudi iz svijeta pridružuje pohodu svake godine. Prošle godine je učestvovalo oko 5.000 ljudi[/quote_right]

Prije polaska na put, koji će trajati tri dana, učesnici “Marša mira” proučili su Fatihu i minutom šutnje odali počast žrtvama srebreničkog genocida.

I ove godine na čelu kolone se nalaze Srebreničani koji su preživjeli genocid iz jula ‘95.

“Marš mira” je, pored komemoracije i dženaze u Potočarima 11. jula, jedna od glavnih aktivnosti obilježavanja godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice.

Učesnici prelaze dionicu puta Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari.

Predsjednik Pododbora Marša mira 2015. Hamdija Fejzić kazao je za AA da je postignut cilj ovog pohoda.

“Mi u organizaciji ne bolujemo od broja. Bitna je poruka i simbolika koju ‘Marš mira’ nosi. Uzmimo u obzir da je prvi ‘Marš mira’ brojao samo 300 ljudi i poslao poruku svijetu da smo mi za mir, toleranciju i suživot, da nećemo da zaboravimo naše najmilije, da nećemo da zaboravimo one koji su izgubili svoje živote na ovome putu, koji su dali svoje živote za odbranu BiH”, poručio je Fejzić.

Fejzić je kazao da u “Maršu mira” i ove godine učestvuje veliki broj mladih ljudi.

“Pored poruke da se ne zaboravi, da se ne ponovi, mi šaljemo poruku da generacije koje dolaze, Bošnjaka i svih dobrih ljudi koji osuđuju genocid i suosjećaju sa žrtvom, prihvate ovaj ‘Marš mira’ i da ovo obilježavanje vječno traje”, dodao je Fejzić.

Haris Dautbašić je rođen u Bratuncu, a živi u Kaknju, i godinama učestvuje u “Maršu mira”. Ove godine je došao sa još 65 učesnika.

“Ovo je deveta godina da dolazimo na Marš mira. Moj brat je ubijen u genocidu. Svi ovi ljudi iz Kaknja, koji su tu, dolaze da odaju počast žrtvama. Ono što me raduje jeste da je svake godine sve više mladih”, kazao je Dautbašić.

Samir Golić iz mjesta Glogova kod Bratunca drugi put učestvuje u “Maršu mira”. Ovaj 23-godišnjak kaže kako u “Maršu” učestvuje najviše zbog rahmetli amidže i naroda Srebrenice i okolnih gradova, koji su bili žrtve genocida.

Rešid Memišević jutros je iz Nezuka krenuo stazama prema Srebrenici kojima je nakon osmodnevnog pješačenja u julu 1995. godine stigao do slobodne teritorije. Tako je uspio preživjeti genocid. U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Memišević se prisjetio dana kada je kolona od 15.000 osoba krenula iz sela Šušnjari.

“Nisam poznavao teren, ali sam slijedio vodiče koji su bili na čelu kolone. Iz Šušnjara smo krenuli da se probijamo prema Snagovu. Krenuli smo na put koji mnogi od nas nisu preživjeli. Izmučen glađu, od koje su u Srebrenici ljudi umirali, nisam znao koliko ću fizički moći podnijeti put. Imao sam samo 250 grama šećera i to mi je trajalo svih osam dana’, rekao je Memišević.

Sagovornik AA opisao je sa kakvim su se strahotama učesnici kolone suočavali: od granatiranja, trovanja bojnim otrovima, klanja i obezglavljivanja ljudi…

“Ranjeni ljudi su nas molili da im pomognemo, ali nismo to mogli. Morali smo nastavjati dalje. Da sam mogao, pomogao bi svom bratu, bratićima, amidžama…Stalno smo se kretali, a u mislima su mi bili supruga i djeca koji su se nalazili u Potočarima u rukama zločinaca”, rekao je Memišević.

Rešid Memišević

Istakao je da ni nakon prelaska na slobodnu teritoriju nije bio siguran da li je naišao na neprijatelje ili “naše”.

“Stanovništvu u Nezuku nikada se ne možemo odužiti jer su nas onako izmučene dočekali kao vlastitu djecu”, ispričao je Memišević.

Memišević i ove kao i prethodnih godina prelazi istu maršutu, ali svake godine sve to teže podnosi.

“Od aprila ne spavam, naviru mi slike, sjećam se mjesta gdje mi je ostao brat Rifet, gdje su ubijeni njegovi sinovi Fahro i Fikret. Jednom sam išao sa kćerkama, ali njih su veoma potresle priče. Jednoj kćerki je pozlilo kada je slušala predavanja o masovnim grobnicama pa sam im rekao da više ne idu”, pojasnio je Memišević.

Dodao je da i njemu teško pada svaki metar maršute koja je, kako ističe, natopljena krvlju.

Poručio je “da nijedan narod ne bi trebao dozvoliti da ga brani UN, a UNHCR hrani”.

“Srebrenica je slika toga. Niti su nas branili niti hranili”, istakao je Memišević.

Poručio je da se “Marš mira” treba održavati zauvijek kako bi se širila istina o genocidu.

Učesnici Marša mira 2015. planiraju da tokom pohoda prouče Fatihu na mjestu pogibije kapetana Hajre Mešića i održe historijski čas kod spomenika komandantu Ejubu Goliću.

Manifestacijom, koja se organizira od 2005. godine, obilježava se stradanje Bošnjaka koji su nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine pokušali probiti do slobodne teritorije u tuzlanskoj regiji. Ovogodišnji “Marš mira” čini oko 70 posto mladih osoba, od 15 do 30 godina.

Osim pješačkog pohoda, podršku će dati i učesnici Biciklističkog maratona Bihać – Potočari, Supermaraton Bihać – Potočari, motobajkeri iz Sarajeva te učesnici Biciklističkog maratona Beograd-Srebrenica.

Organizatori su osigurali cisterne s vodom na svim punktovima, a lokalno stanovništvo će dočekivati učesnike i dijeliti kafu.

“Marš mira” postao je međunarodna manifestacija te se veliki broj ljudi iz svijeta pridružuje pohodu svake godine. Prošle godine je učestvovalo oko 5.000 ljudi.