“Hajro, ovo je moj brat, daj mu broj telefona”

Svjedok Državnog tužilaštva je na suđenju bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Kemalu Čauševiću rekao da se 2012. pristalo na vansudsko poravnanje sa štamparijom “Glas Srpske – Grafika” nakon što se dvije godine “vukao” taj predmet.

Hajro Lagumdžija, nekadašnji pomoćnik direktora UIO-a, ispričao je da je krajem 2007. godine “na sudu pao tender” za nabavku akciznih markica, a nekoliko mjeseci kasnije ga je poništio Ured za razmatranje žalbi.

Svjedok je napomenuo kako je firma “Glas Srpske – Grafika” tražila vansudsko poravnanje sa iznosom od 200.000 konvertibilnih maraka (KM).

“Dva puta smo pisali Upravnom odboru jer su oni bili uključeni u tu nabavku. Direktor je 2012. pristao na to i pravnik je sačinio prijedlog koji je upućen Pravobranilaštvu”, kazao je svjedok.

Lagumdžija je dodao da je diretor UIO-a, kada mu je 2008. istekao mandat, ovlast da potpisuju dokumente prenio na svoje saradnike, među kojima je bio i svjedok, kao i da su sve komunikacije u tom, kako je rekao, turbulentnom vremenu išle preko Čauševićevog kabineta.

“Do sredine 2009. godine sam sa Čauševićem bio u dobrim odnosima. Kasnije je smatrao da ga mi, njegovi prvi saradnici, rušimo”, pojasnio je svjedok.

Lagumdžija je potvrdio da poznaje Sedineta Karića, s kojim ga je upoznao Čaušević, i da ga je možda vidio dva ili tri puta.

“Doveo ga je Čaušević u moju kancelariju i rekao: ‘Ovo je Hajro Lagumdžija i on je glavni za kontrole. Hajro, ovo je moj brat, daj mu broj telefona.’ Tražio je da dam broj, da mene nazove da se nađe s Kemalom”, naveo je svjedok.

Odgovarajući na pitanje Odbrane, svjedok je kazao da ga je Zorica Drljača nazvala da se završi vansudsko poravnanje i da se isplati 200.000 KM, kao i da nije sporno da je on potpisao nagodbu.

“Na svoju ruku to nikad ne bih uradio. Upravnom odboru sam pisao da se odbije nagodba. Nije odgovoreno”, naveo je svjedok, koji je potvrdio da je nagodba potpisana kada je iz Pravobranilaštva rečeno da je na zakonu utemeljena.

Potvrdio je da je bio član jedne od komisija koja je ocjenjivala ekonomski i tehnički dio na tenderu raspisanom za izradu poreskih markica, kao i da je prijedlog bio da se izabere “Grafotisak”, ali su na tu odluku uslijedili prigovor i žalba.

Bivšeg direktora UIO-a Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila. S njima je bio optužen i Sedinet Karić, ali je on osuđen na godinu zatvora po sporazumu zbog davanja dara.

U jednoj od tačaka optužnice Čaušević se tereti da je prekoračio ovlaštenja i firmi “Glas Srpske” iz Banje Luke pribavio protivpravnu imovinsku korist za vršenje usluga štampanja poreskih markica, čime je oštetio budžet BiH.

Amir Pilav, bivši član Ureda za razmatranje žalbi, rekao je da ova institucija nije radila po predmetu ugovora o vansudskom poravnanju i da je u tom periodu protiv UIO-a podnesena krivična prijava kao pravnog lica.

“UIO je praktično bila dužna da prijedlog dostavi Uredu, kako bi se to razmatralo. U ovom slučaju to se nije desilo, uradili su to mimo Ureda za razmatranje žalbi”, kazao je svjedok i pojasnio da se nagodba jedino mogla zaključiti pred Uredom.

Odbrani je svjedok rekao da od šest članova on nije bio jedini koji je predlagao da se protiv UIO-a podnese krivična prijava i da odluka ne bi bila ni donesena bez većine, kao i da u ovom slučaju Ured ni naknadno nije imao zahtjeva za naknadu štete.

“Ugovor za izradu poreskih markica je zaključen prije nego je Ministarstvo finansija donijelo odluku, zbog toga je podnesena krivična prijava”, kazao je svjedok.

Nastavak suđenja je 20. septembra.