Hajdarević: Uz nepismenost i polupismenost je veliki problem

Današnji dan 1967. godine UNESCO je utemeljio kao Međunarodni dan pismenosti s ciljem promovisanja značaja učenja i pismenosti.

Prema podacima iz popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH iz 2013. godine, od ukupnog broja osoba starijih od 10 godina, broj nepismenih iznosi 89.794 ili 2,82 posto odnosno u Republici Srpskoj 3,17, u Brčko distriktu 2,83, a u Federaciji BiH 2,63 posto. Od ukupnog broja nepismenih 0,8 posto su muškarci i 4,8 žene.

Prema definiciji pismenosti koja je korištena u popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH 2013. godine pismena osoba je ona koja može sa razumijevanjem pročitati i napisati kratku, jednostavnu izjavu o svom svakodnevnom životu, u suprotnom osoba je nepismena.

Književnik i uposlenik u Institutu za jezik u Sarajevu Hadžem Hajdarević u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kaže kako smatra da je pitanje pismenosti jedno od prioritetnih svakog društva koje vodi računa o sebi.

“Ono što ja mogu vidjeti jeste da je pismenost na veoma lošoj razini. Ne radi se samo o postotku nepismenih u BiH, oni koji uopće ne znaju nijedno pismo niti se tim pismom služe, nego je problem polupismenosti koja je itekako prisutna u društva. Najveći problem te polupismenosti su, nažalost, društvene mreže, jedna površnost kada je u pitanju jezik”, istakao je Hajdarević.

U BiH, naglasio je, postoji nešto što bi se moglo nazvati mentalnom, socijalnom i psihološkom nepismenošću.

“Riječ je o društvu koje je u raznim vrstama tih mentalnih atrofija tako da je pitanje pismenosti, polupismenosti, odnosa prema jeziku, kulturi govora i pisanja zapravo jedno od tih potpuno marginalnih pitanja. Koga to još interesuje pored onih najbitnijih, najključnijih, fundamentalnih, egzistencijalnih problema”, kazao je Hajdarević.

Prema njegovim riječima, kada su ti problemi dodatno dozirani sa političkim onda pitanje pismenosti djeluje kao slučajno pitanje.

“Društvene mreže, koje su omogućile komunikaciju među ljudima, su zapravo doprinijele pomanjkanju pismenosti. Nije pismen svako onaj ko zna čitati i pisati. Pismenost podrazumijeva kvalitetan odnos u komunikaciji, da te razumije onaj drugi kojemu ti hoćeš nešto da preneseš. To je naš najveći problem, to stanje opće gluhosti koje jeste veliki društveni problem”, pojasnio je Hajdarević.

Prema posljednjim popisima, u Srbiji je nepismenih 1,96, u Hrvatskoj 0,8, a u Crnoj Gori je 1,5 posto. Hajdarević je naglasio da u Hrvatskoj i Srbiji vode računa o tome.

“Generalno, mi smo politički jako nepismeni u smislu da smo nacionalistički predozirani, da nemamo osjećaj za građansko društvo. Kao što postoji elementarna nepismenost tako postoji i ta politička i sve druge vrste nepismenosti. Znamo da je problem nepismenosti, konkretnije problem polupismenosti i nedovoljne pismenosti jedan od teških problema bh. društva”, rekao je Hajdarević.

To stanje, kako je kazao, u dobroj mjeri uzrokuje i nedovoljno podržano obrazovanje tako da su školarci i studenti u BiH, nažalost, vrlo često veoma nepismeni.

“Nema dovoljno sistema. U ovoj državi, društvu, u ovom haosu, tranziciji, kojoj smo svi svjedoci, a koja će trajati možda stotinu godina, stanje je takvo kakvo jeste i nažalost sve više ovisi o pojedincima koji nešto mogu uraditi”, poručio je Hajdarević.

Svakom mladom čovjeku je poručio da vodi računa o svojoj pismenosti jer je ona lice duše svakog čovjeka.

Direktor izdavačke kuće “Connetcum” Ajet Arifi kazao je da je, prema zvaničnim podacima, knjiga danas najprodavaniji artikal preko interneta.

“Mi kao bh. društvo imamo čudnu situaciju da imamo jako veliki broj novoobjavljenih knjiga, produkcija nam i nije tako loša s obzirom na stanje u regionu. S druge strane, svjedoci smo da jedan po jedan izdavač nekako posustaje, poklekne i gasi se. Po mom mišljenju, u bh. društvu izdavaštvo je jedna od najboljih, najjačih industrijskih djelatnosti u BiH”, istakao je Arifi.

U smislu neke prodaje knjiga, kada se uzme stanje u svijetu, nisu, kako je kazao, nezadovoljni sa brojem prodatih knjiga.

Međutim, Arifi tvrdi da nemaju precizne podatke o broju pročitanih knjiga. Naveo je i primjer sa jednog workshopa u Njemačkoj gdje je iznesena činjenica da u toj zemlji ima 36 posto osoba koje redovno kupuju knjige ali godišnje, od tog procenta ljudi, godišnje proćita jednu ili nijednu knjigu.

“Kod nas je možda puno manji broj onih koji redovno kupuju knjige, a možda je veći procenat onih koji godišnje pročitaju više od jedne knjige. Sada, nažalost, imamo nove forme i formate nepismenosti. Mi pismenost ili nepismenost razumijemo po nekom starom ključu, zna čitati ili ne, nažalost, mi imamo jedan procenat naših sugrađana koji i to ne znaju”, rekao je Arifi.

Naglasio je da je moderna nepismenost u današnjem svijetu je zapravo virtualni svijet, boravak u tom svijetu.

“Knjiga traži cijelog čovjeka, totalnu koncentraciju, usamljenost, a danas niko od nas nema ove blagodati”, poručio je Arifi.