GSS-ovci, volonteri koji spašavaju živote, treba im namjenski zakon

Hrabrost, fizička spremnost, a najčešće veliko srce, riječi su koje bi velikim početnim slovima napisao i đak kad bi morao ukratko, školski, opisati ljude što uskaču u vatru i vodu, hrle u nizine i na opasne visine samo da bi spasili nečiji život.

A ako to još čine bez statusa, plata i novčanih naknada, to su spasioci po vokaciji i duši – u ovoj priči Gorska služba spašavanja Novi Grad u Sarajevu.

Mada naziv varljivo upućuje na “službenu aktivnost” čiji su djelokrug isključivo planine i gore, njeni ljudi su daleko od ‘statusa’, a tako blizu opasnostima i na ulici i planini, u gradu i selu, u poplavi i suši, na tlu i u zraku.

Nestvarno skromno govore da ih nosi adrenalin, a vodi “samo” potreba da pomognu drugom. Uspješno obavljen zadatak naprosto ‘inficira’, kažu, gotovo se pravdajući što su plemeniti.

“Ili jesi tu ili nisi”, odgovara, sliježući ramenima, na pitanje o vlastitom porivu jedan od operativaca, lakonski-suštinski, kako samo dozvoljava plastika našeg jezika.

To je Fahrudin Dobrača, predsjednik GSS-a Novi Grad, službe čiji su pripadnici muškarci, ali i žene, što na poziv za spas nečijeg života ili potragu za nestalom osobom djeluju namah ne čekajući anemične administrativne i druge rokove.

Zbog dugih akcija ponekad neko od njih izgubi ispit na fakultetu, većina dobije, ali neko i ne, razumijevanje za odsustvo sa zvaničnog posla ako su drugdje zaposleni.

Pitaš li koja akcija je bila naročito opasna, u sjećanju dugo traže ‘opasniju od opasnije’. Svaka je takva, shvati odmah onaj ko pita, iz pozicije nekog što naprosto nikad nije bio u njihovoj koži i stoga postavlja skoro pa neumjesno pitanje.

Šta ovim ljudima treba? Neophodne opreme, koju, istina, dobiju od Civilne zaštite ili od nekih projekata, razumijevanja kad zbog dugotrajnih poduhvata trpi njihov zvanični posao ili škola, bez prijetnji otkazima i izgubljenih godina na fakultetima.

Treba im namjenski zakon, kažu, zvaniči propis što bi uredio te i sve druge njihove probleme, pa pokatkad i problem povratka iz opasnih predjela nakon što oni spasu, otprate u sigurnost spašenog i sve druge preče u tom trenutku.

– Bosna i Hercegovina nema zakon o GSS-u. A da je naša aktivnost regulisana zakonom, kao što je primjerice, za kolege u Hrvatskoj, firme koje nas puste da odsustvujemo s posla zbog neke opasne akcije, dobile bi naknadu. Naši timovi, kao i svih drugih gorskih službi, kad su u akcijama spašavanja ljudskog života, životinja, ili kad su na obuci, obično su na teško pristupačnim terenima. Zato imamo običaj reći – pa po nas nema više ko doći ako ne budemo spremni izvršiti zadatak. A opet, šta je vrednije od ljudskog života? – kaže Dobrača.

Zakon o zaštiti i spašavanju spominje ove operativce, ali kao sve druge ‘hobiste’ – planinare, radio-amatere, ronilačke i kajakaške klubove, kaže Dobrača.

– A mi smo se davno već odmakli od hobija, pogotovo od tradicionalnih gorskih službi spašavanja jer ne djelujemo samo u gorjima; igrom slučaja, taj naziv je ostao i ponosni smo što smo gorski spasioci, ali gorska služba je već davno sišla i u grad – kaže on.

Potrage za nestalim osobama veoma su kompleksne i zahtjevne. Nerijetko, dodaje, porodice pozovu prvo njih pa policiju jer ona čeka 24-satni zakonski rok da bi neko bio zvanično proglašen nestalim, dok oni odlaze odmah u grad, van grada, u planinu. Ako bi neko pomislio da ne provjeravaju pomno sve informacije o nestalom, prevario bi se.

Svaki građanin može pozvati u pomoć spasioce gorske službe iz Novog Grada na dežurne brojeve: 062/112 – 700, viber: 062/672 – 772, WhatsApp: 062/112 – 700.

– Da li je tri sata po ponoći ili 12 po danu, uvijek smo dostupni – rekao je Dobrača.

Oprema je veoma skupa i ograničenog roka po čijem isteku Međunarodna organizacija za alpsko spašavanje i propisivanje standarda i normativa (ICAR) ne garantuje više da će biti svrsishodna i zaštititi život ni samog spasioca.

– Hvala Bogu, za pet i po godina, koliko postoji Gorska služba Novi Grad, nismo došli u situaciju da nam se iko povrijedio ili da se, ne daj Bože, desilo šta drastičnije ili da bude apsurd spašavanja spasioca – dodaje Dobrača.

Kako ističe, lokalno, kao ova služba u Novom Gradu, ona je od značaja za Civilnu zaštitu i relacija s tom institucijom tako uspješna da može poslužiti kao obrazac i za saradnju ovih činilaca na višim nivoima. Općinska Civilna zaštita obezbjeđuje dobar dio opreme, a dobar dio je od projekata.

Dobrača naglašava saradnju s Turskom agencijom za koordinaciju i saradnju (TIKA) jer nesebično i kvalitetno pomaže u obuci spasilaca, a oni stiču i instruktorske vještine te prenose znanje mlađima.

– Ističemo da su nam također u 2020. godini donirali i novo terensko vozilo kojim smo već spasili desetine ljudskih života jer je lakše i brže njim doći na nepristupačni teren. Takođe nas prepoznaju i društveno odgovorne firme i fizička lica, pa u određenim momentima dobijemo donaciju za kupovinu opreme, ali najveći problem u našim aktivnostima je ‘hladni pogon’ tj. hrana i gorivo za spasioce kad su u akciji, što bi također bilo riješeno zakonom o GSS-u – Dobračine su riječi.

Jedan od pripadnika ove službe je i Haris Džananović. Mlad a već govori o prenošenju znanja ‘mlađima’. I on ističe doprinos turske agencije u obuci te od vlastitih operativnih iskustava, navodi dugu akciju potrage za dvojicom mladića utopljenika, okončanu nažalost pronalaskom beživotnih tijela. U 2019. godini, mladi operativci ove službe su inače vidjeli deset mrtvih.

– Kod nas ne postoji od osam do četiri, od devet do pet, nema radnog vremena, mi smo tu 0/24 za sve naše građane – kaže Džananović.

A kao motive ističe volju za pomoć drugima i duševni mir po okončanoj akciji, zbog čega je već četiri godine pripadnik Gorske službe spašavanja Novi Grad u Sarajevu i namjerava biti i dalje.