Godišnjica smrti Srđana Aleksića: Humanost i ljudskost nada za buduće generacije

Danas se obilježava 27. godišnjica smrti Srđana Aleksića, hrabrog mladića koji je u centru grada stradao braneći prijatelja Bošnjaka Alena Glavovića i hrabrim činom postao sinonim ljudske humanosti u široj regiji.

Srđan Aleksić umro je u trebinjskoj bolnici 27. januara 1993. godine od posljedica udaraca zadobijenih šest dana ranije u centru grada od grupe pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske, dok je branio prijatelja Bošnjaka Alena Glavovića.

Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.

Hrabri mladić plemenitog srca dobio je svoju ulicu u Sarajevu, a prolaz u Novom Sadu u Zmaj-Jovinoj ulici nazvan je po njemu. Također, tu je postavljena i spomen-ploča u njegovu čast.

Prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića postoji i u Pančevu, a u Tuzli se već godinama održava sportski turnir koji nosi ime Srđana Aleksića i promovira zajedništvo među mladima.

U februaru 2012. godine tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić posthumno je Aleksića odlikovao Zlatnom medaljom “Miloš Obilić” za pokazanu hrabrost i djelo posebnog junaštva. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ga je 9. januara 2013. odlikovao “Ordenom časti Republike Srpske sa zlatnim zracima”.

Jedanaestog jula 2013, na dan obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine, po Aleksiću je nazvana ulica pored Spomen-parka žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije u crnogorskom glavnom gradu Podgorici, a od prošle godine Srđanovo ime nosi i jedna ulica u Novom Beogradu.

Beogradski redatelj Srđan Golubović snimio je film “Krugovi” inspiriran događajem koji govori o posljedicama herojskog postupka vojnika kojeg Srbi ubijaju jer štiti svog prijatelja civila, koji je Bošnjak. Radio-televizija Srbije 2007. godine snima i emitira dokumentarni film “Srđo”, o Srđanu Aleksiću, čiji je glavni akter njegov otac, a 2008. trebinjsko pozorište “Slovo”, postavlja predstavu “Epilog o Srđanu”.

U spomen na njegov herojski pothvat ustanovljena je i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginaliziranim i ranjivim grupama.

Srđanov otac Rade Aleksić istakao je prošle godine na obilježavanju godišnjice pogibije kako je za njega svaki dan bez sina sve teži jer je on sve stariji, ali da je i svakim danom sve ponosniji na život i djelo svoga sina, jer, kako naglašava, čuvanje sjećanja na Srđana Aleksića pokazuje da mladi čovjek nije uzalud poginuo.

“Srđan Aleksić živi u ljudima širom Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i šire, a susreti s ljudima mi govore da Srđan zaživi u njima. Tužan moram biti, ponosan više nego tužan i ako mi potekne suza, češće potekne zbog mog ponosa, od zadovoljstva što Srđo nije uludo poginuo”, kazao je Rade na grobu svoga sina.

Ponosan je što ime Srđana Aleksića nose neke ulice, jer kako naglašava, one podsjećaju ljude koji prolaze njima na Srđanovo djelo.

“Zato ulica služi i naziv za to služi, a najvažnije da Srđan živi u čovjeku, a mislim da Srđan živi u ljudima Trebinja. To osjećam, jer kad idem ulicom stalno me mladi svijet pozdravlja, kojeg i ne poznajem, ne mogu ga ni poznavati, ali oni znaju mene preko Srđana i na taj način Srđan živi u Trebinju”, rekao je Rade prošle godine.

Alen Glavović danas živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje djece. Svake godine posjećuje Trebinje, Srđanov grob i njegovog oca.