Godišnjica smrti Emerika Bluma

Rođen 1911. godine u Sarajevu. Zatim se školovao u Češkoj, diplomirao elektrotehniku na Tehničkom fakultetu u Pragu, a na koncu svega se vraća u Sarajevo.

Emerik Blum zasigurno će ostati upisan kao historijska ličnost grada Sarajeva, nakon što je najveći dio života proveo na čelu Energoinvesta – kompanije koja je nekad činila okosnicu bosanskohercegovačke privrede, piše Patria.

Ubrzo nakon povratka sa školovanja iz Češke (1941) u Sarajevo, Blum je uhapšen i odveden u logor Jasenovac, gdje je kao zatvorenik-inženjer održavao električnu central. Iz Jasenovca je pobjegao 1944. godine. Zajedno sa Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem pokrenuo je Collegium Artistucuma.

Emerik Blum je poslije 2. svjetskog rata bio načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva Bosne i Hercegovine, generalni inženjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektropriverdu Vlade FNRJ, pomoćnik ministara Elektroprivrede, predsjednik Komiteta za elektroprivredu… Jedan je od osnivača preduzeća Elektroprojekt (1951), iz kojeg uskoro nastaje regionalni gigant Energoinvest koji je djelovao u cijelom svijetu.

Stipendirao je i školovao stručnjake raznih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije domaćih stručnjaka u Rusiji, SAD, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama.

Navodno da Blum nikada nije pripadao partijama i nije se politički eksponirao. Stvorio je jednu od najuspješnijih jugoslovenskih firmi, obrazovao i zaposlio hiljade ljudi, otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji te pokazao koliko jedna mala zemlja ima potencijala.

Emerik Blum je bio gradonačelnik u doba najvećeg procvata Sarajeva, u periodu od 1981. do 1983. godine. Umro je 24. juna 1984. godine, nakon što je završio svoje poslijednje poslove u odboru za organizaciju 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

Jedna od ulica na Grbavici u Sarajevu danas nosi njegovo ime, a postavljena je i njegova bista ispred zgrade Energoinvesta.