Godišnjica smrti Denisa Mrnjavca: Neka Denisova i Mahirova žrtva ne budu uzaludne

Polaganjem cvijeća na tramvajskoj stanici Tehnička škola u pravcu Ilidže obilježena je osma godišnjica od tragične smrti sarajevskog srednjoškolca Denisa Mrnjavca, javlja Anadolu Agency (AA).

Prijatelji i rodbina su i ove godine pokazali da Denis, kojeg su 5. februara 2008. godine trojica delinkvenata, po povratku iz škole, bezrazložno napali u tramvaju, nanijevši mu povrede od kojih je naredni dan i preminuo, nije zaboravljen, kao ni Amar, Vedran, Mahir…

Majka Ana Mrnjavac je nakon polaganja cvijeća kazala da “je ovo zaista težak, bolan i tužan dan jednako kao i prvog dana kada se to desilo”.

“Strašno je živjeti s tom činjenicom i prestrašno je prihvatiti ovu okrutnu stvarnost da Denisa više nema i znam da dok sam živa da ću to pokušavati prihvatiti. To je jako teško. Zaista želim da ovo bude poruka za svu djecu i sve roditelje. Neka ovo bude i pouka da Denisova i Mahirova žrtva ne bude uzaludna. Neka sva druga djeca imaju pravo na svoj život, na normalno djetinjstvo i odrastanje. Smatram da to niko nema pravo djetetu oduzeti”, poručila je majka ubijenog Denisa.

Vedran Ljevarević, Denisov prijatelj i predsjednik Udruženja mladih “Denis Mrnjavac” kazao je da je bio Denisov školski drug.

“Osam godina je prošlo. Teških osam godina, puno se tu ne može reći niti ima riječi. Svi znamo i svjedoci smo kako se to desilo, kako se ponovilo nažalost i ponavlja se”, istakao je Ljevarević.

Naglašava da djeca danas, ni nakon ovog događaja nisu sigurnija.

“Svjedoci smo da se vrlo brzo poslije Denisa, ponovio slučaj Amara Mistrića pa Vedrana Puljića i najsvježiji slučaj malog Mahira Rakovca…”, poručio je Ljevarević.

Prema njegovim riječima, reagovati ne treba samo kada se dogodi, ali da kazne jesu neki vid predostrožnosti.

“Međutim, tada je već kasno i došlo je do djela. Denisa, Amara više nema. Njihove porodice i prijatelji najbolje znaju kako im je. Nasilje ne poznaje ni granice, naciju, vjeru. Ono je samo sebi svrha”, naglasio je Ljevarević.

Danas je ukazano i na to da nasilje ne podliježe statistici, da se odupire poimanju zdravim razumom, ne suzbija represijom i čini se da je društvo okupirano samim sobom, na njega nema adekvatnog odgovora. Nasilje je svrha samom sebi i ima samo posljedice, krv, bol i duboku tragediju.