Različite vizije revizora i tužioca: Igra gluhih telefona u bh. pravosuđu
Uredi za reviziju i tužioci imaju različite vizije o tome kako bi se izvještaji revizora mogli koristiti za borbu protiv korupcije – dok jedni smatraju da se treba osigurati veća sprega u radu, drugi ističu da je trenutna saradnja dovoljna, javlja Birn.
Prema trenutnim zakonskim rješenjima i praksi, revizori u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), Republici Srpskoj (RS) i na državnom nivou šalju nadležnim tužilaštvima sve svoje izvještaje s rezervom i negativna mišljenja nakon sprovedenih revizija institucija.
Dok u Državnom uredu za reviziju i Tužilaštvu BiH ističu da su zadovoljni trenutnom saradnjom i tvrde da su već imali i zajedničkih akcija, neki kantonalni tužioci navode da nemaju veliku saradnju s uredima za reviziju.
Dalibor Bingas, šef odsjeka za korupciju, privredni kriminal i poreske utaje u Kantonalnom tužilaštvu Tuzla, kaže za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da bi saradnja s revizorima trebala biti mnogo kvalitetnija.
“Nemamo veliku suradnju s uredima za reviziju. Smatramo da bi trebala biti kvalitetnija. Zašto? Zatrpani smo velikim brojem anonimnih prijava, među kojima su i one koje se odnose na javne nabavke i javne ustanove koje podliježu reviziji. Međutim, kada se prijave provjere, vidimo da su netačne, i tu gubimo veoma mnogo vremena”, kaže Bingas.
Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) kažu da su tužilaštva i uredi za reviziju odvojene institucije, ali da postoji odgovornost prema uredima za reviziju.
Američka razvojna agencija (USAID) je prošle godine, radi unapređenja saradnje između tužilaca i revizora, uradila analizu kvaliteta revizorskih izvještaja gdje je navedeno da ovi izvještaji “ponekad sadrže greške”.
Državni nivo zadovoljan
Zamjenik generalnog revizora iz Ureda za reviziju institucija na nivou BiH Jasmin Pilica kaže da je bitno potcrtati da je u isključivoj nadležnosti tužilaštva otkrivanje i gonjenje izvršilaca krivičnih djela.
Revizori, kako kaže Pilica, po Zakonu o krivičnom postupku nisu ovlaštena službena lica, i njihovi nalazi se ne mogu koristiti kao dokazi u krivičnom postupku.
“Postoji član Zakona o reviziji institucija BiH čije odredbe nam omogućuju da, čim uvidimo indicije o počinjenju krivičnog djela, pošaljemo informaciju nadležnoj agenciji za provođenje zakona, a to znači i prije objave našeg izvještaja. On, po meni, predstavlja zadovoljavajući okvir za kvalitetan odnos s tužilaštvom i policijskim agencijama”, tvrdi Pilica.
Saradnju s uredima za reviziju Tužilaštvo BiH ocjenjuje zadovoljavajućom.
“Na temelju dostavljenih izvještaja, u nekim slučajevima forimirani su predmeti na kojima se već radi”, kaže Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH.
Pilica kaže da sve izvještaje s negativnim i mišljenjem s rezervom šalju Tužilaštvu BiH. Slična je situacija i u Republici Srpskoj, gdje se svi negativni izvještaji šalju tužiocima, kao i u Federaciji BiH.
Ukoliko dođe do pokretanja istrage koja obuhvata finansijske izvještaje u instituciji, prema Pilici, revizore kontaktiraju tužioci ili policijski istražni organi.
“Imali smo konkretan slučaj prije mjesec dana gdje su dva revizora pozivana u Državnu agenciju za istrage i zaštitu da se očituju o navodima iz našeg izvještaja jedne finansijske revizije. Ono što je bitno jeste da su revizori u komunikaciji primijetili nerazumijevanja pojedinih dijelova naših izvještaja. To jeste kompleksna materija, a shvatam da u policijskim agencijama, pa i tužilaštvima, uposleni imaju širok dijapazon djelovanja, jednostavno nema dovoljno ljudstva da se specijalizira isključivo za finansijski kriminal”, primjećuje Pilica.
On smatra da bi se davanjem reviziji “aktivnije uloge u krivičnom postupku” izgubila svrha institucije revizije u ovom modelu koji sada postoji.
“To ne bi ni bilo moguće bez velikih strukturnih i kadrovskih promjena. Naš tip revizije nije represivan”, objašnjava Pilica.
Ovakvo razmišljanje ne dijeli tužilac iz Tuzle Dalibor Bingas, koji smatra da, s obzirom da nema odgovornosti, negativni revizorski izvještaji u BiH su besmisleni bez sprege tužilaštva.
“Ne odgovara nam da nam se šalju kompletni izvještaji. Nemamo ljudskih kapaciteta koji bi se bavili odvajanjem bitnog od nebitnog za nas. Rad državnih institucija je s pravom u fokusu. Zbog toga su nama potrebni izvještaji ali na način da nama revizor kaže gdje uočavaju problem. Revizori već raspolažu dokazima za uočene nepravilnosti”, kaže Bingas.
Revizorski izvještaji na nivou Federacije su javni, a dostavljaju se subjektima revizije, ali i parlamentu, vladi i predsjedniku entiteta.
Iz Ureda za reviziju FBiH navode da su prošle godine imali 51 finansijsku reviziju, u kojima je dato šest pozitivnih mišljenja, 32 mišljenja s rezervom i 13 negativnih, te ukupno 1.075 preporuka s ciljem otklanjanja nepravilnosti i slabosti u institucijama i preduzećima.
“Prilikom provođenja ovih revizija, utvrđeno je da su subjekti postupili, u cijelosti ili djelimično, u skladu s 49 posto preporuka datih u prethodnom periodu, što se smatra niskim stepenom realizacije datih preporuka”, stoji u saopćenju Ureda za reviziju institucija FBiH.
Opcije za poboljšanje saradnje
Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća podsjećaju da su sudovi i tužilaštva samostalne institucije, ali da ipak imaju odgovornost prema uredima za reviziju. U VSTV-u kažu i da nemaju “generalnu ocjenu saradnje pravosudnih institucija s uredima za reviziju”.
Američka agencija USAID je prošle godine uradila analizu kvaliteta 92 revizorska izvještaja s datim negativnim mišljenjem u periodu od 2010. do 2015. godine u BiH, FBiH i RS-u.
U ocjeni kvaliteta revizorskih izvještaja i njihove upotrebljivosti za tužilaštva, između ostalog, navedeno je:
“Revizorski izvještaji državnih ureda ponekad sadrže greške, kako formalne tako i suštinske prirode, a najčešće su iznošenje kvalifikacija koje nisu u skladu s međunarodnim revizorskim standardima.”
U cilju poboljšanja odnosa između revizora i tužilaca na državnom nivou, Pilica je, kako kaže, predložio vršiteljici dužnosti glavne tužiteljice Gordani Tadić da se uradi edukacija tužilaca.
“Ponudio sam edukaciju za tužioce na temu boljeg razumijevanja i eventualnog korištenja izvještaja finansijske revizije. Njoj se u načelu ta ideja svidjela, pa ćemo vidjeti da li ćemo i kad ići u implementaciju. Mi imamo kvalitetne stručnjake, spremne za edukaciju, samo je pitanje da li će se to vršiti u okviru centara za edukaciju sudija i tužilaca ili na neki drugi način”, kaže Pilica.
U Federalnom uredu za reviziju također navode da su u proteklom periodu organizovali sastanke s tužilaštvima s ciljem uspostavljanja efikasnije i efektivnije saradnje.
“Također, saradnja s Parlamentom nije na odgovarajućem nivou, odnosno potrebna je veća podrška po pitanju revizije javnog sektora u Federaciji BiH. Poređenja radi, na državnom nivou Parlament uvrštava svaki revizorski izvještaj kao zasebnu tačku dnevnog reda, koje zatim i razmatra, što nije slučaj u Federaciji BiH”, kažu iz Federalnog ureda za reviziju.
